Pređi na sadržaj

Prvi primorsko-goranski partizanski odred

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prvi primorsko-goranski partizanski odred
Postojanje3. maj 1942 - april 1945
Formacijatri bataljona
DeoNarodnooslobodilački partizanskih odreda Jugoslavije

Prvi primorsko-goranski NOP odred (Prvi NOP odred Pete operativne zone NOV i PO Hrvatske) je bio partizanska jedinica u sastavu Narodnooslobodilačke vojske i partizanskih odreda Jugoslavije tokom Drugog svetskog rata u Hrvatskoj.

Istorijat[uredi | uredi izvor]

Formiran je 30. maja 1942. u rejonu Drežnice od bataljona Marko Trbović, Matija Gubec i Ljubica Cerovac Primorsko-goranskog NOP odreda. Imao je oko 750 boraca, naoružanih sa 580 pušaka, 16 puškomitraljeza i 1 mitraljezom. Posle formiranja Odred je dejstvovao po delovima u Hrvatskom primorju (od Senja do Crikvenice) i u Gorskom kotaru južno od pruge Brod MoraviceHreljin, na području srezova Vrbovsko, Ogulin, Brinje, i u južnom delu delničkog sreza. Aktivnim dejstvima, rušenjem i zaprečavanjem na komunikacijama, znatno je otežavao italijanski saobraćaj na železničkoj pruzi Karlovac—Ogulin—Sušak i na drumovima koji vode kroz Gorski kotar i Hrvatsko primorje. U teškim borbama sa Italijanima i ustašama, jedinice Odreda su 21. juna oslobodile Krivi Put, Primorski Veljun i Podbilo, i zarobile 30, a ubile 35 italijanskih vojnika, oružnika i ustaša, i zaplenile 180 pušaka i 1 puškomitraljez. U drugoj polovini jula formirani su u njegovom sastavu 1. i 2. udarni bataljon; 26. avgusta Prvi primorsko-goranski NOP odred imao je 1161 boraca. Do septembra Odred je samostalno ili u zajednici sa 1. proleterskim NOU bataljonom i 1. NOU brigadom Hrvatske izvršio niz diverzija i napada na neprijateljeva uporišta i uspešno dejstvovao iz zaseda. Naročito se ističe napad iz zasede sa 1. proleterskim bataljonom 18. jula na putu Novi—Senj, na motorizovanu bateriju 57. artiljerijskog puka italijanske divizije Lombardija. Tom prilikom uništena su 4 topa, 2 kamiona i jedan oklopni automobil, a zaplenjeno 12 pušaka i 1 mitraljez. Odred je oslobodio Begovo Razdolje 4. avgusta, Modruš 13. avgusta i Salopek Selo 5. septembra. Jake italijanske, ustaško-domobranske i četničke snage počele su 16. septembra prodirati na slobodnu teritoriju Gorskog kotara. Da bi izbegao okruženje na prostoru izmedu Stalka, Ledenica i Brinja, Štab Pete operativne zone prebacio je bataljon Matija Gubec preko pruge Ogulin—Sušak sa zadatkom da dejstvuje oko Liča i Fužina, a bataljone Marko Trbnjić i Ljubica Cerovac na prostoriju izmedu Jezerana i Modruša da napadaju neprijatelja na komunikacijama Jezerane Drežnica i Modruš—Jezerane. U međuvremenu, 13. septembra, 1. i 2. udarni bataljon Odreda, 3. kordunaški partizanski bataljon i 1. proleterski NOU bataljon slomili su otpor ustaško-domobranske posade u Blagaju (kod Slunja), a 19. septembra zauzeli ustaško-domobransko uporište u s. Siču. Posle povratka s Korduna, 1. i 2. udarni bataljon napali su 28. septembra i razbili italijanske posade u selima Tisovcu i Josipovcu (izmedu Ogulina i Jasenka), pošto su im naneli gubitke od oko 180 poginulih i ranjenih. Italijani su se počeli povlačiti u polazne garnizone. U povlačenju su popalili gotovo sva sela na oslobođenoj teritoriji. Odred je 12. oktobra 1942. dao četiri bataljona za formiranje 6. primorsko-goranske brigade (1. i 2. udarni bataljon i bataljone Marko Trbović i Ljubica Cerovac, a 26. novembra 1942. jedan bataljon za 14. primorsko-goranskubrigadu (bataljon Matija Gubec) kad je prestao da postoji. Ponovno je formiran 1. januara 1943. od područnih jedinica, i imao dva bataljona (1. bataljon Marko Trbović i 2. bataljon Ljubica Cerovac) sa oko 200 boraca. U drugoj polovini januara formiran je i 3. bataljon. Posle odlaska 6. i 14. primorsko-goranske brigade u Plašćansku dolinu (9. januara 1943), za obezbeđenje slobodne teritorije (Gorskog kotara, zadržan je 1. primorsko-goranski NOP odred koji je do početka marta izvodio diverzije na pruzi Ogulin—Sušak i napadao manje neprijateljeve posade i kolone na komunikaciji Brinje—Senj. Od 7. do 15. marta učestvovao je sa 14. primorsko–goranskom brigadom u odbijanju napada jakih italijanskih snaga (jačine dve divizije) i oko 25000 četnika na slobodnu teritoriju Gorskog kotara, od 23. do 31. marta odbijao napade italijanskih jedinica u Brinjskom klancu i nekoliko kolona koje su od Žute Lokve nastupale u tom pravcu i ka Goljaku kada se prebacuje na slobodnu teritoriju Bele i Suhe krajine u Sloveniji, gde je do sredine maja zajedno sa slovenačkim partizanskim jedinicama vodio teške borbe protiv italijanskih i belogardijskih snaga. Posle povratka u Gorski kotar, Odred je u drugoj polovini maja vodio borbe za odbranu slobodne teritorije na području Senja, Žute Lokve, Otočca i Brinja, a u junu dejstvovao na železničkoj pruzi Ogulin—Sušak i na komunikaciji Senj—Novi. U međuvremenu, sredinom juna, dao je nepun bataljon za formiranje 2. primorsko-goranskog NOP odreda. U julu i avgustu pojačao je dejstva svojih jedinica na pruzi Ogulin—Sušak i komunikaciji Senj—Novi. U septembru učestvuje u razoružavanju italijanskih jedinica na svom području, a do kraja decembra 1943. u odbrani slobodne teritorije. Od januara 1944. do kraja marta 1945. vodi borbe i ruši komunikacije u Gorskom kotaru, Hrvatskom primorju i jednom delu Like, napada iz zasede manje neprijateljeve kolone, i odbija upade na slobodnu teritoriju. U međuvremenu, juna 1944, u sastavu Odreda formiran je ponovno 3. bataljon, koji je 25. jula upućen za popunu 2. Primorsko-goranskog NOP odreda; Odred je 11. marta 1945. imao 496 boraca. U aprilu 1945. s jedinicama 13. i 43. divizije NOVJ učestvuje u oslobađanju mnogih mesta u Gorskom kotaru. Rasformiran je krajem aprila 1945, a njegovim ljudstvom popunjene su jedinice 13. divizije NOVJ.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vojna encikopedija. 7. Beograd: Redakcija Vojne enciklopedije. 1974. str. 324.