Predsednički izbori u SAD 1820.
| |||||||||||||||||||||||||||||
232/235 članova [a] Izbornog kolegijuma 117/118 elektorskih glasovi potrebni za pobedu | |||||||||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Izlaznost | 10,1%[1] 6,8% | ||||||||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||||||||
Rezultati izbora: Zelena boja označava države u kojima je pobedio Monro i svetlo zelena označaava Nju Hempšir elektor Vilijam Plumerov glas za Džona Kvinsija Adamsa. Brojevi označavaju broj elektorskih glasova koje je dala svaka država. Status države Misurija i kasniji izborni glasovi su osporeni, i stoga se ne računaju u gornjoj infokutiji. | |||||||||||||||||||||||||||||
|
Predsednički izbori u Sjedinjenim Državama 1820. bili su deveti četvorogodišnji predsednički izbori. Održani su od srede, 1. novembra, do srede, 6. decembra 1820. Na vrhuncu ere dobrih osećanja, na izborima je aktuelni demokratsko-republikanski predsednik Džejms Monro pobedio na izborima bez većeg protivnika. Bili su to treći i poslednji predsednički izbori u Sjedinjenim Državama na kojima se predsednički kandidat kandidovao bez ikakvih protivnika. Zaključno sa 2023. godinom, ovo su najnoviji predsednički izbori na kojima je ponovo izabran aktuelni predsednik koji nije bio ni demokrata ni republikanac, pre nego što se Demokratsko-republikanska partija podelila u zasebne stranke.
Monro i potpredsednik Danijel D. Tompkins nisu se suočili sa protivljenjem drugih demokratskih republikanaca u svojoj potrazi za drugim mandatom. Federalistička partija je postavljala predsedničkog kandidata na svakim izborima od 1796. godine, ali je popularnost stranke koja je već opadala dodatno opala nakon rata 1812. Iako su mogli da kandiduju kandidata za potpredsednika, federalisti nisu mogli da predlože predsedničkog kandidata, ostavljajući Monroa bez organizovane opozicije.
Monro je pobedio u svakoj državi i dobio sve osim jednog elektorskih glasova. Državni sekretar Džon Kvinsi Adams dobio je jedini drugi elektorski glas, koji je došao od nevernog elektora Vilijama Plamera. Devet različitih federalista dobilo je elektorske glasove za potpredsednika, ali je Tompkins ponovo izabran sa velikom razlikom. Nijedan drugi predsednički kandidat nakon dvanaestog amandmana nije dostigao udeo Monro u elektorskim glasovima. Monro i Džordž Vašington ostaju jedini predsednički kandidati koji su se kandidovali bez veće opozicije. Monroova pobeda bila je poslednja od šest uzastopnih pobeda Virdžinijanaca na predsedničkim izborima (Džeferson dva puta, Medison dva puta i Monro dva puta). Ovo su bili poslednji izbori na kojima je aktuelna lista ponovo izabrana sve dok lista Vudroa Vilsona i Tomasa R. Maršala nije ponovo izabrana 1916. godine.
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ Birači su izabrani na svih 235 imenovanih pozicija; međutim, status države Misuri i kasnija 3 elektorska glasa su osporeni.
- ^ Tri elektora iz tri države (Misisipija, Pensilvanije i Tenesija) koji su se obavezali na Monro/Tompkinsovu kartu umrla su pre nego što se saziva Izborni koledž i nisu zamenjeni. Pored toga, jedan neverni elektor (u Nju Hempširu) je dao svoj glas za Adamsa/Raša.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „National General Election VEP Turnout Rates, 1789-Present”. United States Election Project. CQ Press.