RMS Luzitanija
![]() Luzitanija prvi puta stiže u Njujork 13. septembar 1907. | |
Lična karta | ![]() |
---|---|
Zemlja: | Velika Britanija |
Vlasnik: | |
Izrada: | Brodogradilište Džon Braun & Ko. Ltd, Klajdband, Škotska |
Kapetan: | |
Registrovana luka: | Liverpul, Engleska |
Početak izgradnje: | |
Pokrenut: | |
Kršten: | Ledi Inverklid |
Prvo putovanje: | 7. septembar 1907. |
Sudbina: | torpedovan i potopljen od nemačke podmornice U-20. 7. maja, 1915. 1,959 putnika i posade na brodu, (1,198 poginulih i 761 preživjelih). Olupina leži 11 km od svetionika Old Hed of Kinsale, Irska, na dubini od 140 m |
Trenutni položaj: | |
Opšte karakteristike | |
Ukupna težina: | - tona |
Zapremina: | 44,060 dužnih tona |
Dužina: | 239.88 metara (882 stope i 9 inča) |
Najveća visina: | - metara (92 stope i 6 inča) |
Visina od palube do nivoa mora: | - metara (34 stope i 7 inča) |
Snaga: | |
Pogon: | 25 kotlova, 4 Parsons parne turbine bez reduktora |
Brzina: | 25 km/h (21 čvor) (24.5 milja/č) |
Najveća brzina: | |
Broj putnika (prvo putovanje): |
|
RMS Luzitanija (engl. RMS Lusitania) bio je britanski transatlantik izgrađen 1907. godine. Zajedno sa svojim blizancem RMS Mauretanija, tada najveći i najbrži brod na svetu. Torpedovan i potopljen od nemačke podmornice U-20. kraj irske obale 7. maja 1915, što je bio povod na ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Prvi svetski rat.
Izgradnja[uredi | uredi izvor]
Izgrađen je u brodogradilištu Džon Braun & Ko. Ltd, u Klajdbandu, Škotska, za kompaniju Kunard Lajn, u doba velikog međunarodne trke velikih pomorskih kompanija iz Velike Britanije i Nemačke za osvajanjem Plave vrpce, priznanja za najbrži putnički brod. Nazvan je po rimskoj provinciji Luzitaniji, koja se nalazila u današnjem Portugalu. Početkom 20. veka najbrži prekookeanski brodovi bili su nemački, te se Velika Britanija nastojala vratiti u trku. Istovremeno američki finansijer Dž. P. Morgan planirao je kupiti sve severnoatlantske brodarske kompanije, uključujući i britansku Vajt Star Lajn. 1903. predsednik Kunard Lajna Lord Inverklud iskoristio je te pretnje da bi kod britanske vlade isposlovao subvencije za izgradnju novih brodova.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/36/Lusitania_launch.jpg/170px-Lusitania_launch.jpg)
Vlada je takođe pristala isplaćivati godišnje subvencije za održavanje brodova u stanju ratne spreme te za održavanje poštanske službe. Već na probnim vožnjama, Luzitania obara sve dotadašnje rekorde postavljene u pomorskoj industriji, te je otkriveno da velika brzina stvara snažne vibracije na krmi[1]. Nakon potrebnih modifikacija brod je isporučen 26. avgusta 1907.
Rana karijera[uredi | uredi izvor]
Do uvođenja u promet blizanca RMC Mauritanija kasnije iste godine, najveći je i najbrži brod na svetu. Već na svom prvom putovanju iz Liverpul a za Njujork preotima Plavu vrpcu za zapadni prelazak nemačkom transatlantiku Dojčland, a u septembru iste godine i za istočni od broda Kaiser Vilhelm II.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/46/Lusitania_book_image1.jpg/250px-Lusitania_book_image1.jpg)
Nakon dvogodišnjeg nadmetanja sa svojim blizancem za naslov najbžeg broda, Mauritanija trajno osvaja naslov 1909. U toku osmogodišnje službe obavio je 202 prelazaka Atlantika. 1909. učestvuje u Njujorku na proslavi Hadson-Fulton, povodom 300 godina od putovanja Henrija Hadsona po reci koja nosi njegovo ime, i 100 godina prvog parobroda Klermont, Roberta Fultona.
Rat i potapanje[uredi | uredi izvor]
Iako je 1913. prilagođen za tu namenu, po izbijanju Prvog svetskog rata, brod nije zaplijenjen za prevoz trupa, radi velike potrošnje goriva i prevelikih dimenzija, te nastavlja redovnu linijsku plovidbu između Evrope i Severne Amerike. Za vreme rata radi štednje goriva, broj putovanja je smanjen na jedno mesečno i brzina je smanjena na 21 kn (39 km/h).
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Bundesarchiv_DVM_10_Bild-23-61-17%2C_Untergang_der_%22Lusitania%22.jpg/250px-Bundesarchiv_DVM_10_Bild-23-61-17%2C_Untergang_der_%22Lusitania%22.jpg)
Iako je i pri toj brzini to bio najbrži brod na svetu, čak 10 kn (19 km/h) brži od podmornica, preduzeta je serija mera predostrožnosti: ime je izbrisano, tradicionalno crveni dimnjaci su ofarbani u crno, nije nosio zastave, i dr. 4. februara 1915. Nemačka proglašava područje oko britanskih ostrva ratnom zonom, i da će nakon 18. februara biti potopljeni svi saveznički brodovi bez upozorenja. Uprkos tome i upozorenju koje je nemačka ambasada u Vašingtonu objavila 22. marta [2], Luzitania nastavlja sa redovnom plovidbom, te poslednji put isplovljava iz Njujorka 1. maja 1915. Torpedovan je i potopljen od nemačke podmornice U-20. 7. maja, 11 do 15 km južno od rta Old Hed of Kinsale. Potapanje broda 1915, okrenulo je javno mišljenje protiv Nemačke, te je bilo jedan od glavnih razloga kasnijem ulasku SAD u rat. Nedavno otkriće municije u olupini otvara mogućnost da je brod bio legitimni ratni cilj. Potapanje Luzitanije smatra se drugom najpoznatijom pomorskom katastrofom nakon potonuća Titanika.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „A LUSITANIA TIMELINE”. rmslusitania.info/.
- ^ „Feature Articles: RMS Lusitania: The Fateful Voyage”. firstworldwar.com/.