Razgovor:Vojislav Janjić
Ovo je stranica za razgovor na kojoj možete da predlažete izmene u vezi sa člankom. | |||
| Pravila sadržaja
|
![]() | Ovaj članak je napisan ili dopunjen u muzeju Kraljeva u okviru programa stažiranja, koje je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije. |
Nije tačno
[uredi izvor]U članku piše:
- U vreme vrhunca Konkordatske krize, 1937. godine, Janjić je, kao protivnik Konkordata objavio delo Protiv konkordata. Upravo je Janjićev glas bio odlučujući tokom glasanja kada je odbačen konkordat.[1]
[2] Pogrešno: nije tačno naime, da je bio konkordat odbačen. Konkordat je bio prihvaćen velikom većinom glasova i jedan glas nije u tim okolnostima značio ništa. Za konkordat je čak u tako teškim okolnostima glasalo od 293 poslanika 172, a protiv ih je bilo 121, među njima i Jannjić. Razdoblje Konkordatske krize, koje je na sam dan glasanja dobila vrhunac u tragi-komičnoj tkzv. "Krvavoj litiji", završilo se time, da se Stojadinovićeva vlada nije usudila sprovesti prihvaćeni konkordat. Jannjić je bio baš (kao fanatični radikalski nacionalista) baš lično on kao naopako usmeren, makar učen, ali ipak nepromišljeni poticatelj "litije sa molitvama za ozdravljenje patrijarha Varnave" - koja zapravo sa pravom pobožnošću nije imala mnogo zajedničkog. Moramo ipak dodati, da su se usprkos svemu strasti smirile, makar u Staroj Jugoslaviji nije bio sproveden konkordat, koji nije bio na štetu nikoga, nego bi Katoličku Crkvu postavio u jednakopravan položaj sa Pravoslavnom Crkvom, koja je do tada uživala mnoge privelegije, naročito finansijske prirode.
Tako se tada gradila Crkva Sv. Marka, nova Patrijaršija sa rušenjem stare, početak Nove Crkve Sv. Save, oko 12 crkvenih gradnji samo u Beogradu u isto vreme, kada vlasti nisu dale valjane dozvole za gradnju Katolička Katedrale od 1924 do danas! Tako je bila jednakopravna Katolička Crkva, što je najbolje pokazala glupa propaganda protiv konkordata, koji bi stvari postavio na svoje mesto. Zbog velikih dugove za Sjemenište u Zagrebu Krizin morao je tadašnji Beogradski nadbiskup Ivan Rafael Rodić čak podneti ostavku na svoj položaj, što je bilo u ono doba nešto nečuveno. Iz toga se vidi da su prazne priče o "bogatom Vatikanu", koje su kolale također među protivnicima Konkordata, koji je bio izglasan, ali nikada ratificiran.[3]
U sukobu sa Nemcima?
[uredi izvor]U članku piše:
Može biti, ali mislim, da nije tako sigurno, ko je od koga poginuo one 1944. godine. Ja sam bio u Bg kroz 5 godina a nikada nisam čuo da su se tamo sukobili četnici i Nemci. Za tu tvrdnju bi bilo dobro navesti pouzdane i nepristrasne izvore. A da su Rusi mnoge Nemce poubijali, pričali su ljudi, koji su tome svedočili. A da ne govorim o njihovom silovanju bez obzira koga...— Stebunik (razgovor) 01:33, 12. novembar 2024. (CET)
- ^ Srpski biografski rečnik,. Knj. 4, I-Ka. Novi Sad: Matica srpska. 2009. str. 319. ISBN 978-86-7946-037-0.
- ^ Stojadinović, Milan (1963). Ni rat ni pakt: Jugoslavija između dva rata. Buenos Ajres: El Economista. str. 530.
- ^ Đoko Slijepčević (15. februar 2012). „Konkordat i smrt patrijarha Varnave. Uzeto iz knjige „Istorija Srpske Pravoslavne Crkve“, II, str. 579 - 590”. Beograd: Svetosavlje.org. Pristupljeno 6. novembar 2024.