Pređi na sadržaj

Razgovor:Luj Franše D’Epere/Arhiva 1

Sadržaj stranice nije podržan na drugim jezicima
S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Arhiva 1 Arhiva 2

Prvi podnaslov

Hvala ti na ispravci - doista piše FranŠe (bila je tehn. greška), proverio sam za svaki primer iako i nisam bio u nekoj dilemi po pitanju tvog poznavanja francuskog itd.  :-)) Pozdrav Golija

Oduvek sam znao za Bulevar FranŠea Deperea, a i skoro učih u školi, pa mi bejaše malo nejasno. Ali OK. Šta je tu je; greške se prave da bi se ispravile. :) --Dungodung 21:41, 6. jun 2005 (CEST)

Sa članka: Zanimljivost nije tačna

Naime, u toku razgovora o primirju sa Franšeom d'Epereom, predstavnici Bugarske su insistirali na tome da srpske i grčke trupe ne prelaze bugarsku granicu (jer su strahovali od odmazde zbog strašnih zločina počinjenih na okupiranim teritorijama, naročito u Srbiji). Franše d'Epere je ovaj zahtev odbio, izjavivši da su svi članovi savezničke koalicije na Solunskom frontu ravnopravni. Međutim, regent Aleksandar Karađorđević i grčki premijer Venizelos su izjavili da u interesu mira na Balkanu njihove trupe neće preći bugarsku granicu ukoliko Bugari budu poštovali odredbe primirja. Primirje je tako zaključeno, i do obustave vatrenih dejstava je došlo 30. septembra. Prekid neprijateljstava je srpsku vojsku zatekao na potezu Carevo Selo – Kočane – Kriva Palanka – Kumanovo, a prednji delovi njenih armija naslanjali su se na bugarsko-srpsku granicu. Po naređenju samog Franšea d'Eperea, na bugarskoj granici je do dolaska saveznika zadržana srpska Druga armija pod komandom Stepe Stepanovića, sa naređenjem da deluje ukoliko Bugari prekrše odredbe primirja. Zbog sporih pokreta savezničke Prve grupe divizija, koje su trebale da preuzmu ulogu Druge armije, ona je na tim položajima ostala do 12. oktobra. Srpska Prva armija, pod komandom vojvode Bojovića je 2. oktobra oslobodila Vranje, a 12. oktobra, posle trodnevnih borbi, oslobodila Niš, što znači da je za nepunih dvanaest dana u neprestanom maršu pod borbom prevalila 280km od Kumanova do Niša.

--filip ██ 11:09, 21. maj 2010. (CEST)[odgovori]


Donekle tačno. Bugari su puno uložili na tome da su kod Francuza izdejstvovali da Srbi ne ulaze u Bugarsku, baš zbog toga što su dobro znali kakve zločine su imali na svesvti (klanja po čitavoj Srbiji, rušenja spomenika, škola, crkva). Mislim da je Epere sprečio Srbima ulazak, ne da srpska vojska nije htela, tako su im naredili saveznici. --Mile (razgovor) 11:39, 21. maj 2010. (CEST)[odgovori]


Odakle su informacije da je srpska vojska ušla u Sofiju ? --Mile (razgovor) 22:46, 21. maj 2010. (CEST)[odgovori]

Interesting

- that only in serbian is called without pronouncing the s in Esperey, i am not sure that is correct, but if I understand well, this is the tradition? It seems that in French one pronounces the s, in any case the Russian and the Bulgarian Wikipedia transcript with the s.Ewan (razgovor) 03:10, 6. jun 2010. (CEST)[odgovori]

Pronouncing without s is definitely tradition in serbian (streets are named like that),altough I`m not sure what is corect transcription from french (more details you can see here).On the other hand,serbian language,altough close to russian and bulgarian,have it own rules of transcription and many times those are very different,then in those languages. Crni Bombarder!!! Šumski Krst(†) 03:43, 6. jun 2010. (CEST)[odgovori]

E(s)pere

Šta ćemo? Pravopis daje primer D’Espere (D’ESPEREY). --Lakisan97 (razgovor) 14:47, 14. jul 2014. (CEST)[odgovori]

Izgleda da je ipak u pitanju greška u Pravopisu. U ovom klipu [1], prvo na 0.06, a potom još jednom, francuski spiker kaže razgovetno D'Epere. Na engleskoj Vikipedije je takođe D'Epere (transkribovano), iako je na Forvu D'Espere [2]. Međutim, rezultate na Forvu treba uvek uzeti sa rezervom.

--Sly-ah (razgovor) 15:36, 14. jul 2014. (CEST)[odgovori]