Pređi na sadržaj

Ralf Stajnman

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ralf Stajnman
Ralf Stajnman
Lični podaci
Datum rođenja(1943-01-14)14. januar 1943.
Mesto rođenjaMontreal, Kvebek, Kanada
Datum smrti30. septembar 2011.(2011-09-30) (68 god.)
Mesto smrtiMenhetn, Njujork, SAD
Prebivalište Kanada
 SAD
ObrazovanjeUniverzitet Harvard
Naučni rad
PoljeImunologija, Ćelijska biologija
InstitucijaUniverzitet Rokfeler Njujork
Poznat poOtkriću dendritičnih ćelija i njihove uloge u adaptivnom imunitetu
Nagrade Nobelova nagrada za medicinu
Nobelovu nagradu je dobio zajedno sa Žilom Hofmanom i Brusom Bojtlerom za istraživanja u oblasti imunskog sistema

Ralf Stajnman (Montreal, 14. januar 1943 — 30. septembar 2011) je bio kanadski imunolog i ćelijski biolog na Rokfelerovom Univerzitetu, koji je 1973. osmislio termin dendritske ćelije, dok je radio kao postdiplomac u laboratoriji Zanvil A Kon, na Rokfeler univerzitetu i dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za 2011.[1]

Život

[uredi | uredi izvor]

Ralf Stajnman je rođen (14. januara 1943) u bolnici kraljice Viktorije u Montrealu, Kanada, kao drugo od četvoro dece, u porodici jevrejskih imigranata Irvina Stajnmana i Neti Stajnman (rođene 1917).[2][3][4][5] Ubrzo nakon njegovog rođenja porodica se preselila u Šerbruk (Kvebek), gde je njegov otac otvorio prodavnicu odeće. U njoj je Ralf sa braćom Simorom i Markom i sestrom Džoni, radio vikendom pomažući ocu i majci.[6]

Osnovno obrazovanje stekao je Šerbruku. Diplomirao je 1963. na Univerzitetu Makgil, a doktorirao 1968. u Medicinskoj školi na Harvardu. Nakon prolaska kroz obaveznu lekarsku praksu u Masačusetskoj Glavnoj bolnici tokom 1970. Stajnman započinje svoj rad i istraživanja u laboratoriji za fiziologiju ćelija i imunologiju, na Univerzitetu Rokfeler. Slede nova unapređenja i zvanja: 1972. višeg predavača, 1976. vanredni profesor i 1988. profesor, Da bi 1998. Stajnman bio imenovan za direktora Centra za imunološka istraživanja i imunopatologiju „Kristofer Braun”.

Nažalost, Stajnman je umro 30. septembra, 2011, samo nekoliko sati pre zvaničnog objavljivanja da je jedan od tri dobitnika Nobelove nagrade za fiziologiju ili medicinu za 2011. Dodela ove nagrade time je postala konačno i najveće priznanje Stajnmanu za njegovo životno delo. Sahranjen je na groblju u Njujorku. Sahrani (u krugu porodice) su pored njegove majke (92) i sestre, prisustvovali njegov sin Adam, ćerke Alekseja i Lesli i njegova tri unuka.[7]

Doprinos nauci

[uredi | uredi izvor]

Stajnmanov najznačajniji doprinos nauci je otkriće funkcija dendritskih ćelija imunskog sistema i drugih komponenti imunskog sistema koje su u stanju da spreče pojavu infekcije i drugih zaraznih bolesti. Za ovo i druga otkrića u imunologiju Ralfu Stajnmanu je zajedno sa Brusom Bojtlerom i Žilom Ofmanom dodeljena Nobelova nagrada za fiziologiju ili medicinu za 2011.

Nažalos Stajnman je preminuo 30. septembra u 68, ne primivši ovo veliko priznanje. On je četiri godine pre smrti oboleo od raka pankreasa i njegov život je produžen upravo zahvaljujući njegovim otkrićima. Naime on je koristeći kombinaciju operativnog lečenja, standardne hemoterapije i imunoterapiju eksperimentalnim dendritičnim-ćelijama koje je sam proizveo. Iako se Nobelova nagrada ne dodeljuje posthumno, Nobelov komitet je najavio da nagradu neće preimenovati, jer odbor nije znao za Stajnmanovu smrt sve do donošenja odluke.

Stajnmanova ćerka, Aleksis Stajnman, o doprinos nauci, svog oca ovako kaže;


Stajnmanova rana istraživanje, sprovedena u saradnji sa pokojnim Zanvil Konom u Institutu Rokfeler, počela su kao pokušaj da se objasni funkcija primarnih belih ćelija imunskog sistema — velikog „proždrljivog” makrofaga i specifičnih limfocita, koji funkcionišu na različite načine kako bi sa lica mesta, uklonili i uništili zarazne mikroorganizama i tumorske ćelije.[8]

Svojim istraživanjima u imunologiji, Stajnmanovo otkriće dendritskih ćelije stvorilo je terapijske mogućnosti za veliki broj teških bolesti. Sposobnost dendritskih ćelija za odbranu organizma od autoimunih agenasa može biti kanalisan i upotrebljen u lečenju alergija, transplantaciji i autoimunim bolestima poput dijabetesa tipa 1, multiple skleroze i psorijaze. Osim toga, tehnika razvijena od strane Stajnmana, kojom je on omogućio da dendritske ćelije mogu efikasno funkcionisati u epruveti utrla je put razvoju brojnih formi dendritskih ćelija tumorskih vakcina za različite vrste raka, od kojih su neke sada u kliničkim ispitivanjima.[9]

Stajnman je bolovao od teške progresivne maligne bolesti ali je verovatno produžio svoj život terapijom koja je bila zasnovana na njegovom originalnom istraživanju tvrde njegovi najbliži rođaci. Stajnman se „borio” sa rakom pankreasa poslednjih 4,5 godina života, a njegovo zdravlje se naglo pogoršalo poslednjih nekoliko nedelja pred smrt. O tome Linda Stajnman kaže;

"On je koristio sopstvenu imuno terapije za lečenje svoje bolesti… Ne mogu vam reći kako je on to radio jer je previše složeno.. On je radio sa kolegama sa Univerziteta Harvard i Univerziteta Džons Hopkins u Baltimoru na ovoj vrsti terapije. Mi čvrsto verujemo da mu je terapija koju je on razvio pomogla — da produži sopstveni život, jer je rak pankreasa od koga je bolovao bio u smrtonosnoj formi ".[7]

Bibliografija

[uredi | uredi izvor]

Izvori

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Steinman RM, Cohn ZA (1973). „Identification of a novel cell type in peripheral lymphoid organs of mice. I. Morphology, quantitation, tissue distribution”. Journal of Experimental Medicine. 137 (5): 1142—62. PMC 2139237Slobodan pristup. PMID 4573839. doi:10.1084/jem.137.5.1142. , Pristupljeno 8. oktobar 2011
  2. ^ (jezik: engleski) „Canadian scientist wins Nobel prize days after death”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2015. g. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  3. ^ (jezik: engleski)„Bar-Mitzvah of Steinman’s brother Mark Charles (Canadian Jewish Review)”. Arhivirano iz originala 07. 10. 2011. g. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  4. ^ (jezik: engleski) „Seymour David Steinman”. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  5. ^ (jezik: engleski) „Canadian Jewish Review: Mark Charles Steinman”. Arhivirano iz originala 18. 01. 2012. g. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  6. ^ (jezik: engleski) „ASCB Profile: Ralph M. Steinman” (PDF). Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  7. ^ a b (jezik: engleski) Aaron Derfel, Canadian scientist wins Nobel prize days after death. „The Montreal Gazette 2011”. Arhivirano iz originala 13. 07. 2015. g. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  8. ^ (jezik: engleski) Rockefeller University scientist Ralph Steinman, honored today with Nobel Prize for discovery of dendritic cells, dies at 68. „The Rockefeller University 2011”. Arhivirano iz originala 25. 12. 2018. g. Pristupljeno 8. 10. 2011. 
  9. ^ (jezik: engleski) Henry G. Kunkel, Ralph M. Steinman (1943—2011)-2011 Nobel Prize in Physiology or Medicine. „The Rockefeller University 2011”. Pristupljeno 8. 10. 2011. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]