Pređi na sadržaj

Roščino

Koordinate: 60° 14′ 50″ S; 29° 36′ 40″ I / 60.247222° S; 29.611111° I / 60.247222; 29.611111
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Roščino
Рощино, Raivola
Roščinsko jezero na čijim obalama je varošica Roščino
Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonViborški rejon
Osnovanprvi pomen tokom XVI veka
Varošica od1959.
Stara imenaRajvola (do 1948)
Stanovništvo
Stanovništvo‍
 — 2015.14.315
Geografske karakteristike
Koordinate60° 14′ 50″ S; 29° 36′ 40″ I / 60.247222° S; 29.611111° I / 60.247222; 29.611111
Vremenska zonaUTC+3
Roščino na karti Rusije
Roščino
Roščino
Roščino na karti Rusije
Roščino na karti Lenjingradske oblasti
Roščino
Roščino
Roščino na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj188820
Pozivni broj+7 81378
Registarska oznaka47
OKATO kod41 215 558
OKTMO kod41 615 158 051
Veb-sajt
рощино.рф/

Roščino (rus. Рощино), do 1948. Rajvola (rus. Ра́йвола; fin. Raivola) naseljeno je mesto sa administrativnim statusom varošice (rus. посёлок городского типа) na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se na severozapadu Lenjingradske oblasti i administrativno pripada Viborškom rejonu.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u varoši je živelo 14.315 stanovnika.

Status naselja urbanog tipa, odnosno varošice nosi od 1959. godine.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Varošica Roščino nalazi se u južnom delu Karelijske prevlake, na svega oko 7 kilometara severnije od obale Finskog zaliva, na jugoistoku Viborškog rejona. Naselje se nalazi na oko 70 kilometara severozapadno od Sankt Peterburga. Kroz severni deo naselja protiče rečica Roščinka.

Značajna je železnička stanica na međunarodnoj liniji koja povezuje Sankt Peterburg sa Helsinkijem.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Nikoljska crkva na slici iz 1900. godine

Naseljeno mesto Rajvola se u pisanim izvorima prvi put pominje tokom XVI veka, i to na mapama Finske iz tog perioda. U granicama Ruske Imperije nalazi se od 1812. godine. Do inzenzivnijeg razvoja ovog, nekada pretežno poljoprivrednog naselja, dolazi početkom XVIII veka, a njegov značaj je još više porastao nakon gradnje železnice od Sankt Peterburga do Helsinkija. Do kraja veka broj stanovnika je porastao na preko 2.000, otvoreni su mnogi manji privredni objekti, a sa radom je počela i lokalna hidroelektrana.

U blizini naselja su po nalogu imperatora Petra Velikog u periodu 1738–1750. pošumljena znatnija prostranstva evropskim arišem (lat. Larix decidua) čije sadnice su dopremane iz Arhangelske oblasti. Drvo iz parka po kojem je naselje dobilo sadašnje ime (rus. Линдуловская роща) korišteno je za gradnju brodova ruske ratne mornarice. Park je s vremenom sve više rastao i dostigao sadašnju površinu od oko 55,9 hektara (od toga 23,5 hektara čini izvorni deo šume zasađen pre 1851. godine). Lindulovska šuma se smatra jednim od najvećih kultivisanih šumskih prostora na tlu Evrope.

Nakon Oktobarske revolucije u Rusiji 1917. godine, Rajvola ponovo prelazi u granice finske države, a većina ruskojezičnog stanovništva napušta varoš. U sastavu Sovjetskog Saveza (kasnije Rusije) je od okončanja Drugog svetskog rata.

Naselje 1948. dobija sadašnje ime, a sadašnji administrativni status ima od 1959. godine.

Početkom prošlog veka u Rajvoli je leta provodila čuvena finska pesnikinja Edit Sedergran koja je tu i preminula 1923. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u varoši je živelo 13.439 stanovnik, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. varošica imala 14.315 stanovnika.[1]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
---5,6127,4968,2098,436[2]9,393[3]13,439[4]14,315

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
  2. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  3. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  4. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Roščino na Vikimedijinoj ostavi.


Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Рошчино&oldid=27387564”