SAO Semberija
Srpska autonomna oblast Semberija SAO Semberija | |||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
1991—1992 | |||||||||
Teritorija SAO Semberije (roze) | |||||||||
Glavni grad | Ugljevik | ||||||||
Zemlja | Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija | ||||||||
Događaji | |||||||||
Status | autonomna oblast | ||||||||
Istorija | |||||||||
• Uspostavljeno | 1991 | ||||||||
• Ukinuto | 1992 | ||||||||
|
Ovaj članak je dio serije o istoriji Republike Srpske |
Istorija Republike Srpske |
---|
SAO Semberija (Srpska autonomna oblast Semberija) je bila srpska autonomna oblast u SR BiH. Postojala je od 1991-1992, kada se ujedinila sa ostalim srpskim oblastima BiH i oformila Republiku Srpsku. Glavni grad ove oblasti bio je Ugljevik. SAO Semberija je bila poznata i pod nazivom SAO Semberija i Majevica ili SAO Severoistočna Bosna.
Skupštine Autonomne regije sjeveroistočne Bosne, za područja opština Ugljevik, Lopare i Bijeljina formirana je u Ugljeviku 29. oktobra 1991. godine i kasnije će se transformisati u SAO Semberija i Majevica[1] Za predsjednika skupštine imenovan je Miladin Stjepanović (SDS), koji je obavljao i funkciju predsjednika Skupštine opštine Ugljevik.
Zakonom o unutrašnjim poslovima Republike srpskog naroda u BiH. kojim je ukinuta nadležnost MUP-a BiH, naloženo je formiranje centara službi bezbjednosti u Banjaluci, Trebinju, Doboju, Sarajevu i Ugljeviku (kao centrima pet srpskih autonomnih oblasti u BiH koje su činile Srpsku Republiku BiH)[2].
U maju 1992. godine SAO Semberiji i Majevici priključena je i "Srpska opština" Bosanski Šamac.[3]
-
Srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini (septembar 1991)
-
Srpske autonomne oblasti u Bosni i Hercegovini (novembar 1991)
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Osnovana Autonomna regija za severoistočnu Bosnu - Konstituisana Skupština”. Borba: 7. 30. 10. 1991.
- ^ „Depeša za depešom”. Borba: 3. 1. 4. 1992.
- ^ M., Z. (21. 5. 1992). „Bosanski Šamac priključen SAO Semberija i Majevica”. Borba: str. 4.