Samarija (drevni grad)
Mesto | Palestina |
---|---|
Koordinate | 32° 16′ 35″ S; 35° 11′ 42″ I / 32.27639° S; 35.195° I |
Istorija | |
Graditelj | Jerovoam I |
Osnovan | 925[1]-876. pre n.e.[2] |
Period | stari vek (925-721. pre n.e) |
Samarija ili Šomron (hebr. שומרון [Shomron]) je antički grad u Palestini, po kojem se naziva i severni deo antičke izraelske države. Danas je selo Sabastija (Sabastīyah) u modernoj Palestini. Grad je osnovan oko 925. pre n.e, a posle podele Solomonove države bio je prestonica severnog Izraela (Kraljevine Samarije) u periodu od 920.[1] ili 876.[2] do 721. pre n.e.[2][1]
Istorija
[uredi | uredi izvor]Uspon i pad Izrailja
[uredi | uredi izvor]Po predanju sačuvanom u Bibliji, grad je osnovao šesti car nezavisnog Izrailja Amrije (876-869. pre n.e), kako bi stvorio novu prestonicu umesto Jerusalima, koji je ostao u Judeji. Vrhunac razvoja i napretka grad je doživeo za vreme cara Jerovoama II (786-746. pre.n.e), o čemu svedoče ostaci raskošnih građevina i slonovače na arheološkim nalazištima u Samariji, kao i prekori građanima Samarije zbog luksuznog života, sačuvani u Bibliji - Knjiga proroka Amosa.[2] Samarija je bila jaka tvrđava sa kazamatiranim zidinama. Asirski kralj Sargon II osvojio je Samariju 721. pre n.e. posle dvogodišnje opsade, razorio grad i oterao čitavo stanovništvo u ropstvo (po asirskim izvorima bilo je čak 27.000 zarobljenika). Pad Samarije označio je i kraj severne jevrejske države, kraljevstva Izrailj.[2]
Kasnija obnova i opadanje
[uredi | uredi izvor]Samarija je obnovljena kao makedonska kolonija 331. pre n.e, a 107. pre n.e. ponovo ju je razorio izraelski prvosveštenik i vladar Hirkan (135-104. pre n.e). Obnovljena je pod kraljem Irodom (73. pre n.e), koji je podigao nove zidine. Dostigla je puni procvat pod vlašću Rima (71. pre n.e - 395), da bi pod Vizantincima (395-636) počela da opada. Za vlade Arabljana (636-1009) postala je beznačajno selo.[1]
Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Dejvid Dž. Goldberg, Džon D. Rejner, JEVREJI, ISTORIJA I RELIGIJA, Klio. Beograd (2003), str. 46-55
- Nikola Gažević, Vojna enciklopedija (knjiga 8), Vojnoizdavački zavod, Beograd (1974), str. 321