Pređi na sadržaj

Сеоски детлић

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Seoski detlić
Mužjak ceoskog detlića
Naučna klasifikacija uredi
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Aves
Red: Piciformes
Porodica: Picidae
Rod: Dendrocopos
Vrsta:
D. syriacus
Binomno ime
Dendrocopos syriacus
Rasprostranjenost seoskog detlića[2]
Sinonimi

Picus syriacus Hemprich & Ehrenberg, 1833

Seoski detlić (lat. Dendrocopos syriacus) vrsta je ptice iz porodice detlića. Ime roda Dendrocopos je kombinacija dve starogrčke reči, dendron koja označava drvo i kopos što znači upadljiv. Pridev syriacus potiče iz latinskog jezika i znači „sirijski”, s obzirom da je sa područja Male Azije došao u Evropu.[3]

Mladi seoski detlić

Dužina tela od vrha repa do vrha kljuna je od 23 do 25 centimetara, a raspon krila je između 38 i 44 centimetara. Masa ptice varira od 55 do 63 grama u Iranu i od 70 do 82 grama u Centralnoj Evropi. Sličnih je šara i veličine kao veliki detlić, ali se od njega razlikuje po bledocrvenom podrepku koji postepeno prelazi na svetle grudi i po prisustvu uzdužnih crnih pruga na bokovima. Najsigurnija razlika između ove dve vrste je crna vratna pruga koja je kod velikog detlića spojena sa temenom, dok kod seoskog nije. Zabeležena je i pojava hibridizacje sa velikim detlićem, pa treba biti oprezan prilikom identifikacije. Na ramenima ima velika, bela polja koja ga odvajaju od planinskog detlića. Polni dimorfizam je prisutan. Potiljak mužjaka je crven, dok je kod ženke potpuno crn. Teme odraslih ptica oba pola je crno, dok je kod mladih jedinki potpuno crveno. Mlade ptice se na prvi pogled mogu pomešati sa srednjim detlićem, ali se od njega razlikuju po crnoj obrvi i crnim „brkovima” koji dolaze skroz do osnove kljuna. Leti pravolinijski, sa naizmeničnim uzdizanjem i poniranjem.[4][5]

Rasprostranjenost i stanište

[uredi | uredi izvor]

Naseljava države Male Azije i Bliskog istoka odakle je, krajem 19. i tokom 20. veka, prirodno proširio areal na područje istočne i srednje Evrope i Balkanskog poluostrva. [6][7][4] Gnezdi se u otvorenim kultivisanim staništima sa manjim šumarcima. Često je beležen na različitim plantažama, uključujući sastojine maslina, pekana, i avokada na jugu areala, ali i vinogradima u Centralnoj Evropi. Prisutan je u drvoredima pored puteva, na rubovima šumaraka, u mozaičnim poljoprirednim staništima i parkovima u naseljima. Takođe nastanjuje svetle hrastove i četinarske šume na nižim nadmorskim visinama u Turskoj.[4][8]

Biologija

[uredi | uredi izvor]
Gnezdeća duplja
Ženka ceoskog detlića

Svaštojed je. Hrani se različitim insektima i njihovim larvama, puževima, kišnim glistama, voćem, bobicama, smolom, orašastim plodovima i semenjem biljaka. Stanarica je, ali tokom disperzije može preći velike razdaljine. Gnezdeću duplju dube oba pola, ali više mužjak, obično na stablu ili debljoj grani. Nije redak slučaj da se gnezde unutar drvenih elektrovodnih stubova. Stare duplje ponekad ponovo koriste. Otrvor duplje ima prečnik oko 5 centimetara. U leglu se nalazi od 3 do 7 jaja koja polažu od sredine aprila do maja, retko u junu. U rupama u stablima kao što su stara gnezda detlića se može useliti veliki broj vrsta ptica kao što su: senice, muharice, brgljez, obična crvenrepka i mnoge druge. Ornitolozi procenjuju da evropska populacija broji između 281 000 i 653 000 gnezdećih parova, a trend populacije je ocenjen kao stabilan.[8][4]

Ugroženost

[uredi | uredi izvor]

Poznata je pojava hibridizacije sa velikim detlićem. Zbog oštećivanja cevi za navodnjavanje u Izraelu, bio je proganjan, a ponekad i upucan od strane lokalnog stanovništva. Međutim, danas je uglavnom tolerisan.[8]

Seoski detlić u Srbiji

[uredi | uredi izvor]
Borba mužjaka

Područje Vojvodine je naselio i značajnije se proširio tokom prve polovine i sredinom 20. veka, dok je južno od Save i Dunava bio prisutan krajem 19. veka. Ravnomerno naseljava teritoriju cele Srbije. Gnezdi se u mozaičnim poljoprivrednim staništima, ruralnim područjima, sa naseljima, vikend-zonama i voćnjacima u niziji i pobrđu. Nakon porasta populacije i širenja areala u prošlosti, populacija je posle 2000. ocenjena kao stabilna i procenjuje se da broji između 23 000 i 30 000 gnezdećih parova. Stanarica. [6][9]Na teritoriji Specijalnog rezervata prirode „Zasavica" je zabeleženo 13 teritorija ove vrste, od kojih su 12 bile u naseljima ili na rubu istih.[10]

Galerija

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ BirdLife International (2012). Dendrocopos syriacus. Crveni spisak ugroženih vrsta IUCN. IUCN. 2012. Pristupljeno 26. 11. 2013. 
  2. ^ BirdLife International and NatureServe (2014) Bird Species Distribution Maps of the World. 2012. Dendrocopos syriacus. In: IUCN 2014. The IUCN Red List of Threatened Species. Version 2014.3. http://www.iucnredlist.org. Downloaded on 26 May 2015.
  3. ^ Jobling, James A (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 133, 238. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  4. ^ a b v g Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6. 
  5. ^ https://www.hbw.com/species/syrian-woodpecker-dendrocopos-syriacus
  6. ^ a b Šćiban, M., Rajković, D., Radišić, D., Vasić, V. i Pantović, U. (2015):Ptice Srbije — kritički spisak vrsta. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije, Novi Sad.
  7. ^ http://datazone.birdlife.org/species/factsheet/syrian-woodpecker-dendrocopos-syriacus/distribution
  8. ^ a b v http://datazone.birdlife.org/species/factsheet/syrian-woodpecker-dendrocopos-syriacus/text
  9. ^ http://bioras.petnica.rs/vrsta.php?id=37347[mrtva veza]
  10. ^ Šćiban, M. (2017): Atlas ptica gnezdarica Zasavice. Pokret gorana Sremske Mitrovice, Sremska Mitrovica

Literatura

[uredi | uredi izvor]
  • Svensson, Lars (2010). Collins Bird Guide: The Most Complete Guide to the Birds of Britain and Europe (2 izd.). Harper Collins. ISBN 978-0-00-726814-6. 
  • Jobling, James A. (2010). The Helm Dictionary of Scientific Bird Names. London: Christopher Helm. str. 108, 170. ISBN 978-1-4081-2501-4. 
  • Šćiban, Marko; Rajković, Draženko; Radišić, Dimitrije; Vasić, Voislav; Pantović, Uroš (2015). Ptice Srbije - kritički spisak vrsta (prvo izd.). Novi Sad: Pokrajinski zavod za zaštitu prirode i Društvo za zaštitu i proučavanje ptica Srbije. str. 106. 
  • Šćiban, Marko (2017). Atlas ptica gnezdarica Zasavice (prvo izd.). Sremska Mitrovica: Pokret gorana Sremske Mitrovice. str. 89. ISBN 978-86-81024-02-7. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Seoski detlić na Vikimedijinoj ostavi