Pređi na sadržaj

Sertolovo

Koordinate: 60° 09′ S; 30° 12′ I / 60.15° S; 30.2° I / 60.15; 30.2
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Sertolovo
Сертолово

Administrativni podaci
Država Rusija
Federalni okrugSeverozapadni
Oblast Lenjingradska oblast
RejonVsevološki rejon
Osnovanprvi pomen 1500.
Status grada1998.
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2015.50.899
 — gustina1.824,34 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate60° 09′ S; 30° 12′ I / 60.15° S; 30.2° I / 60.15; 30.2
Vremenska zonaUTC+3
Aps. visina50 m
Površina27,9 km2
Sertolovo na karti Rusije
Sertolovo
Sertolovo
Sertolovo na karti Rusije
Sertolovo na karti Lenjingradske oblasti
Sertolovo
Sertolovo
Sertolovo na karti Lenjingradske oblasti
Ostali podaci
Poštanski broj188650, 188651, 188655
Pozivni broj(+7) 812
Registarska oznaka47
OKATO kod41 450
OKTMO kod41 612 102 001
Veb-sajt
mosertolovo.ru/

Sertolovo (rus. Сертолово; fin. Sierattala) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u severozapadnom delu Lenjingradske oblasti, na području Vsevološkog rejona.

Prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. u gradu je živelo 50.899 stanovnika.

Geografija[uredi | uredi izvor]

Grad Sertolovo nalazi se u severozapadnom delu Vsevološkog rejona, na području Karelijske prevlake, tridesetak kilometara severno od Sankt Peterburga. Administrativni centar rejona grad Vsevološk nalazi se na oko 50 kilometara istočnije.

Kroz grad prolazi magistralni drum A122 koji Sankt Peterburg povezuje sa Viborgom.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Plan sela Sertolovo na mapi iz 1885. godine

Preteča savremenog naselja bilo je selo Sirotala koje se u pisanim izvorima prvi put pominje u jednom katastarskom spisu iz 1500. godine.[1] Naselje se na mapama prvi put pojavljuje na fizičkoj karti Ingermanlandije iz 1676. pod imenom Serodatala.[2] Prema statističkim podacima iz 1848. u naselju je živelo svega 76 stanovnika.

Prvobitno naselje prestalo je da postoji nakon Prvog svetskog rata, a savremeno naselje osnovano je 1936. godine kao vojni garnizon u pograničnoj zoni na severozapadu Sovjetskog Saveza. Godine 1940. u naselju je egzistiralo svega 30 domaćinstava.

Naselje je u administrativnim granicama Vsevološkog rejona od 1954. godine. Status grada nosi od 1998. godine.

Demografija[uredi | uredi izvor]

Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 47.457 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2015. grad imao 50.899 stanovnika.[3]

Kretanje broja stanovnika
1939.1959.1970.1979.1989.2002.2010.2015.
2421.8773.2138.98217.705[4]38.444[5]47.457[6]50.899

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Переписная окладная книга Водской пятины 1500 года. стр. 218
  2. ^ Карта Ингерманландии А. И. Бергенгейма, составленная по шведским материалам 1676 года Архивирано на сајту Wayback Machine (4. март 2016)
  3. ^ Ленинградская область. Оценка численности постоянного населения на 1 января 2009-2015 гг. Архивирано на сајту Wayback Machine (5. март 2016)
  4. ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  5. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 
  6. ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]