Pređi na sadržaj

Snežana Vukićević Čvoro

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Snežana Vukićević Čvoro
Lični podaci
Puno imeSnežana Vukićević Čvoro
Datum rođenja(1960{{month}}{{{day}}})1960.(63/64 god.)
Mesto rođenjaHerceg Novi, SFRJ
ObrazovanjeFakultet političkih nauka
UniverzitetUniverzitet u Beogradu
Zanimanjeknjiževnik, slikar
Porodica
DecaVuk Čvoro, Vladan Čvoro
RoditeljiDesanka Šućur, Petar Vukićević
Književni rad
Najvažnija delaAna Balkanska
Anđelija od Crne Gore
Osamnaest zimskih priča i dvije voćne
NagradeVidovdanska povelja za dječju književnost,
Nagrada za najbolju knjigu za djecu objavljenu u Crnoj Gori 2006. godine

Snežana Vukićević Čvoro (Herceg Novi, 1960) srpska je književnica i slikarka iz Herceg Novog. Autorka je zbirki pesama i priča i jednog romana, te crteža i akvarela.[1][2]

Biografija[uredi | uredi izvor]

Završila je novinarstvo, a potom stekla i likovno obrazovanje. Potiče iz pesničke porodice – njena majka Desanka Šućur je takođe bila književnica, pa je već u ranoj dobi zapisala svoje prve stihove. Na formiranje Snežaninog poetskog puta uticao je skup boema, među kojima su bili istaknuti pesnici: Aleksandar Sekulić, Jakov Grobarov i Branislav Petrović. Književnik Garo Jovanović, inspirisan njenim stihovima, zapisao je: „I kao da nema ugledanja, nego prvi put uzima pero, kao jedini čovjek na svijetu koji ne zna da postoje pjesnici i pjesnici, nego piše po nagonu, bolje reći vođena intuitivno nekom neznanom cilju”. Snežana zagovara istraživanje u umetnosti, potragu za duševnim lekom, nasuprot komercijalizaciji koja dovodi do krize umetničke ličnosti.[1][2]

Nakon poezije za odrasle, iz radoznalosti je počela da piše i prozu, a onda da se bavi i dečjom i duhovnom književnošću i sparivinjem poezije sa muzikom. Uređuje zbornike, među kojima se izdvajaju „Njegoš i Andrić – ili Njegoš kao Andrićeva inspiracija” i „Svetosavsko kandilo”. U slikarstvu je takođe ostala pesnikinja, braneći „svoj deo slobode”. Priredila je petnaest izložbi crteža i akvarela, a u poslednje vreme teži bavljenju uglavnom tim pozivom.[1][2]

Učesnik je brojnih javnih manifestacija,[3] neretko kao član žirija. Dobitnik je Vidovdanske povelje za dječju književnost Centra za kulturu Književna tribina „Riječ” iz Podgorice i Nagrade za najbolju knjigu za djecu objavljenu u Crnoj Gori 2006. godine – „Osamnaest zimskih priča i dvije voćne” – Udruženja crnogorskih pisaca za djecu i mlade.[4] Bila je član Udruženja književnika Crne Gore i sekretar Književne zajednice Herceg Novog,[5] a sada je sekretar SPKD „Prosvjeta” Herceg Novi i član Udruženja književnika Srbije.[1][2]

Živi i radi u Herceg Novom.[6]

Bibliografija (izbor)[uredi | uredi izvor]

Poezija[uredi | uredi izvor]

  • Vukićević Čvoro, S. (1995). Bal planeta. Podgorica: Trag. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2001). Kapija vremena. Jagodina: Sekcija pisaca radnika Crne Gore – Bar. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2006). Vodena sonata. Andrijevica: Komovi. ISBN 86-7794-037-5. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2009). Ana Balkanska. Podgorica: Književna zadruga Srpskog narodnog vijeća. ISBN 978-9940-535-15-5. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2011). Zimski akvarel. Beograd: Književno društvo „Sveti Sava”. ISBN 978-86-6087-054-6. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2013). Anđelija od Crne Gore. Podgorica/Beograd: Oktoih / Štampar Makarije. ISBN 978-86-7659-511-2. [7]
  • Vukićević Čvoro, S. (2021). Narandžasti klavir – poezija muzike. Beograd: Udruženje srpskih izdavača. ISBN 978-86-87457-65-2. 

Proza[uredi | uredi izvor]

  • Vukićević Čvoro, S. (1997). Majski cvijet – i druge priče i pjesme. Podgorica: Književni list za djecu „Osmijeh”. ISBN 86-81261-30-4. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2006). Osamnaest zimskih priča i dvije voćne. Podgorica: Udruženje crnogorskih pisaca za djecu i mlade. ISBN 86-81261-43-6. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2008). „Noć kišnih ikona”. „Stvaranje” – časopis za književnost i kulturu. Cetinje: Narodna knjiga (2): 207—211. ISSN 0039-422X. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2009). Safir od neba – roman. Podgorica: Unireks. ISBN 978-86-427-0823-2. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2011). Foto-mašta može svašta. Podgorica/Beograd: Unireks/Janiks. ISBN 978-86-427-0872-0. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2011). „Gora i vilenjak” (PDF). „Nova zora” – časopis za književnost i kulturu. Bileća: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta”. 31: 249—251. ISSN 1512-9918. 
  • Vukićević Čvoro, S., ur. (2012). „Njegoš i Andrić – ili Njegoš kao Andrićeva inspiracija” – zbornik radova sa naučnog skupa u Herceg Novom 6. i 7. oktobra 2011. Herceg Novi: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta”. ISBN 978-9940-9081-1-9. 
  • Vukićević Čvoro, S., ur. (2013). „Svetosavsko kandilo” – radovi sa svetosavskih literarnih konkursa za učenike osnovnih škola Boke Kotorske od 2009. do 2012. godine. Herceg Novi: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta”. ISBN 978-9940-9081-2-6. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2014). „O umjetniku, nacionalnom moralu i ženi kod Iva Andrića i Petra Lubarde”. „Ivo Andrić i Petar Lubarda” – zbornik radova sa naučnog skupa u Herceg Novom, 2. i 3. oktobra 2014. Herceg Novi: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta”. str. 92—96. ISBN 978-9940-9081-5-7. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2016). „Vrbica” – (dramski tekstovi za djecu). Cetinje: Svetigora. ISBN 978-86-7660-183-7. 
  • Vukićević Čvoro, S. (2016). „Smrt spasioca Radoslava Bratića”. „Nova zora” – časopis za književnost i kulturu. Bileća: Srpsko prosvjetno i kulturno društvo „Prosvjeta”. 49/50: 79—81. ISSN 1512-9918. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v g „Zatočenica ljepote slika i stiha”, Dan, 3. jul 2017. Posećeno 5. januara 2023.
  2. ^ a b v g „Intervju Snežana Vukićević: Poezija na pjenu od mora, Ekspres, 25. oktobar 2020. Posećeno 6. januara 2023.
  3. ^ „Stihovi novskih pjesnika ispunili Kuću nobelovca”, Radio-televizija Herceg Novi, 1. jul 2023. Posećeno 2. septembra 2023.
  4. ^ „Dodijeljene Godišnje nagrade”, Pobjeda, 22. avgust 2007. Provereno 14. januara 2023.
  5. ^ „Otvoren Trg od knjige, Politika, 24. jul 2007. Posećeno 6. januara 2023.
  6. ^ „Foto: Novljani vole svoj grad kao što Mali princ voli svoju ružu, Pobjeda, 14. februar 2020. Posećeno 6. januara 2023.
  7. ^ „Književno veče Anđelija u HN”, Radio-televizija Crne Gore, 10. septembar 2015. Posećeno 6. januara 2023.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]