Pređi na sadržaj

Solomunovo slovo

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Solomunovo slovo je pripovijetka jevrejskog pisca Isaka Samokovlije. Pripovijetka koju je napisao govori o tome kako bogati nikada nisu zadovoljni i uvijek hoće još, i smatraju da neko nešto ima bolje od njih makar taj neko bio i siromah. Dok siromašni i čestiti ljudi cijene sve što imaju i nikada se ne žale.

Sadržaj[uredi | uredi izvor]

Sinjora Cipura, žena trgovca Maira, rodila je sina kome su dali ime David. Zbog rođenja malog Davida dugo se slavilo i mnogi gosti su im u kuću došli. Međutim posle šest mjeseci primjeti sinjora Cipura i tetke malog Davida da on nikako ne raste. Bio je skroz mršav i nerazvijen. Svaki dan su zvali staru tja-Hanuču da im preporuči šta da rade. Naposlijetku reče ona da njemu fali mlijeka. Čim je to čula sinjora Cipura pozva Saruču, ženu nosača Samuela. Kada je došla sinjora joj sve objasni i Saruča prista da jednu dojku daje Davidu a da druga ostane za njenog Rafaela. Da bi još to i označila na toj dojci koja je trebalo da bude Davidova nacrta Solomunovo slovo. Malog Davida Saruča odmah nahrani i ode kući sa poklonima u rukama. Tako su dani prolazili, Saruča je svakodnevno hranila malog Davida i on je sve više napredovao. Međutim trgovac Maira posle nekog vremena pozva nosača Samuela kod njega u kancelariju. Samuel se ponada da on to hoće da mu da posla, a u stvari ga je zvao da mu kaže da više ne šalje Saruču jer je lijeva dojka kojom doji Davida uvijek prazna dok je desna koju sisa Rafael uvijek puna. Samuel se kleo da Rafael nije ništa kriv i da se to njemu samo čini. Ali trgovac je bio uporan i držao je do toga da Saruča više neće dojiti Davida. Samuel nije znao šta da uradi. On je još uvijek bio bolestan i niko ga nije želio zaposliti, a sva primanja koja su imali bila su od trgovca i to im je slao zato što je Saruča Davida dojila. Nepromišljeno u strahu da neće moći da prežive zimu obeća trgovcu da će Saruča odsad davati obje dojke malom Davidu. Trgovac se iznenadi i pristade da šalje litar kravljeg mlijeka za Rafaela ako Saruča obje dojke da Davidu. Kada on to ispriča Saruči ona poče da plače i da odbija da to uradi. Ni Samuel to nije želio ali je znao da im je to jedina šansa da prežive zimu. Tu noć nijedno nije moglo spavati, a kad ustadoše dođe mljekar i donese im mlijeko koje im je trgovac poslao. Saruča prihvati mlijeko a i ponudu da obje dojke da Davidu. Samuel je još uvijek bio protiv toga ali ga Saruča smiri i ode kod trgovca kući. Tamo joj sinjora Cipura i desnu dojku označi Solomunovim slovom. Međutim ni Rafael nije bio gladan. Samuel se dogovorio sa komšijom da njegova žena daje jednu dojku Rafaelu a oni će ono što dobiju od trgovca sve ravnomjerno podijeliti. On pristade i sva djeca biješe sita.

Tema[uredi | uredi izvor]

Tema ove pripovijetke je život Samuela i Saruče kao i borba za opstanak i preživljavanje zime.

Poruka[uredi | uredi izvor]

Jedne od poruka koje se mogu izdvojiti iz ove pripovijetke su:

  • Dobro se dobrim vraća.
  • Jedina razlika između siromaha i bogataša je što se siromah nada sledećem obroku dok je bogataš zaokupljen prethodnim.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Glavni likovi pripovijetke su Samuel (slab, već pomalo star čovjek, ne mnogo siguran u sebe), Saruča (brižna majka, veoma časna i dobra žena, puna saosjećanja i vjere u Boga), Cipura i trgovac Maira (pohlepni, samo im je stalo do njihovog sina i sve će uraditi samo da on preživi makar to značilo i ubiti tuđe dijete).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nosač Samuel; Isak Samokovlija; SOUR "Svjtlost"; Sarajevo 1984.