Solohon
![]() | Ovaj članak možda zahteva čišćenje i/ili prerađivanje kako bi se zadovoljili standardi kvaliteta Vikipedije. Problem: članak je napisan hagiografskim stilom, a takođe je najverovatnije i istorijski neutemeljen. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/4/4a/%D0%96%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%8F_%D0%A1%D0%B2%D1%8F%D1%82%D1%8B%D1%85_%281903-1911%29_-_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0_09172_%D0%A1%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D1%85%D0%BE%D0%BD.png/220px-%D0%96%D0%B8%D1%82%D0%B8%D1%8F_%D0%A1%D0%B2%D1%8F%D1%82%D1%8B%D1%85_%281903-1911%29_-_%D0%B8%D0%BA%D0%BE%D0%BD%D0%B0_09172_%D0%A1%D0%BE%D0%BB%D0%BE%D1%85%D0%BE%D0%BD.png)
Sveti mučenik Solohon je hrišćanski svetitelj. Po poreklu je bio Misirac. Bio je i rimski vojnik pod vojvodom Kampanom, za vreme vladavine cara Maksimijana.[1] Kada je stigla carska naredba, da svi vojnici prinesu žrtve idolima, Solohon se izjasnio kao hrišćanin. To isto su učinila i dva njegova druga: Pamfamir i Pamfalon. Vojvoda je naredi da ih biju i muče strašnim mukama, pod kojima su umrli sveti Pamfamir i Pamfalon.[2] Solohon je ostao još u životu, i stavljen je na nove muke. Tako, naredio je vojvoda vojnicima, da mu mačem otvore zube i saspu u usta žrtvu idolsku.[3] Mučenik je zubima slomio gvožđe. Najzad su mu proboli pisaće pero kroz oba uha i tako ga ostavili da umre. Hrišćani su uzeli mučenika i odneli ga u dom udovice, gde se malo okrepi jelom i pićem, pa nastavi savetovati verne da budu istrajni u veri i u mukama za veru. Posle toga se pomolio Bogu i preminuo 298. godine.[4]
Srpska pravoslavna crkva slavi ga 17. maja po crkvenom, a 30. maja po gregorijanskom kalendaru.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Prolog”. www.eparhijavranjska.org. Pristupljeno 2024-01-25.
- ^ dusan. „Sveti mučenik Solohon – EPARHIJA RAŠKO-PRIZRENSKA U EGZILU” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25.
- ^ „Sv. apost. Andronik; Sv. muč. Solohon; Sv. Stefan, patrijarh carigradski – Vaznesenjska crkva” (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-25.
- ^ „Sveti mučenik Solohon - Hram Uspenja Presvete Bogorodice u Cirihu”. pravoslavnacrkva.ch (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-25.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Ohridski prolog, Vladika Nikolaj Velimirović
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Ohridski prolog za 17. maj (30. maj) (jezik: srpski)