Sreten Stojanović
Sreten Stojanović | |
---|---|
![]() Fotografija Stojanovića | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 2. februar 1898. |
Mesto rođenja | Prijedor, Austrougarska |
Datum smrti | 29. oktobar 1960.62 god.) ( |
Mesto smrti | Beograd, NR Srbija, FNR Jugoslavija |
Umetnički rad | |
Polje | vajarstvo |
Uticao na | Vladeta Petrić |
Najvažnija dela | |
Potpis | ![]() |

Sreten Stojanović (Prijedor, 2. februar 1898 — Beograd, 29. oktobar 1960) bio je srpski akademski vajar, crtač, akvarelista, teoretičar, likovni kritičar i univerzitetski profesor. Stojanović je bio dekan Likovne akademije u Beogradu.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Stojanovići su Jakšići iz Nevesinjskog polja. Odatle su se pokrenuli pod vođstvom kneza Vukovoja Jakšića i zaustavili na Kozari u selima više Prijedora. Po sinovima Vukovojevim, Stojanu, postali su Stojanovići, a po knezu Milanu Kneževići. U krajiškoj porodici Stojanovića bile su tri generacije sveštenika. Ilija, Gavro i Simo, otac Sretena Stojanovića[1] i još njegovih sedmoro braće i sestara. Odrastao je u pravoslavnoj srpskoj porodici. Majka Jovanka, djevojački Vujasinović iz svešteničke pravoslavne porodice iz Kozarske Dubice i otac Simo Stojanović pravoslavni sveštenik. Slava Stojanovića je Sveti Đorđe. Sve učenje iz porodice je upućivalo da je najveći domet svakog nacionalizma ipak samo i jedino čovjek. Svi Stojanovići su bili dobro i lijepo vaspitana djeca.
Osnovnu školu pohađao je u Prijedoru, a bila je na svega nekoliko metara od njihove porodične kuće na mjestu današnjeg Doma za penzionere i stara lica. Počeo je da pohađa srednju školu u Banjoj Luci ali je kao nacionalistički revolucionar isteran iz gimnazije. Za vreme rata je bio zatvoren. Kao pripadnik Mlade Bosne robijao je u zatvoru u Zenici, gde rezbari i ukrašava kutije za duvan od lipovog drveta.[2] Sa njim je robijao njegov brat dr Mladen Stojanović potonji narodni heroj.[3]
Studirao je u Beču, pod pokroviteljstvom potpredsednice Društva „Cvijeta Zuzorić“ Kriste i profesora Medicinskog Fakulteta Đurice Đorđevića, kod majstora Franca Celeznog (Franz Zelezny), a izradu biste kod poljskog vajara Stanislava Romana Levandovskog (Stanisław Roman Lewandowski), koji je neko vreme proveo u ateljeu Ogista Rodena.[2] U Pariz je došao krajem oktobra 1919. gde upisuje privatnu školu Grande Chaumiére, u kojoj je klasu vodio Emila Burdela. Tokom studija družio se sa drugim srpskim umetnicima kao što su Sava Šumanović, Milo Milunović, Risto Stijović, Dušan Jovanović Đukin. Od 1922. se naseljava u Beograd. Tokom života u Beogradu, čest je gost svojih prijatelja i mecena Kriste i Đurice Đorđevića, koji su nakon preseljenja iz Zagreba u Beograd svoj stan u ulici Strahinjića Bana pretvorili u mesto okupljanja umetnika.[2] Za njihov stan Stijović izrađuje 36 reljefa u hrastovini, dok je Milo Milunović radio molitvenu fresku u stanu a arhitekta Zloković projektovao hol. Njihov stan zajedno sa radovima Stojanovića i drugih umetnika uništen je u Aprilskom bombardovanju Beograda.[2]
U periodu između dva svetska rata radio je fasadnu plastiku, u saradnji sa arhitektama Milanom Zlokovićem, Dragišom Brašovanom, Milanom Sekulićem i Prokom Bajićem.[2] Njegovi radovi mogu se videti na zgradi Trgovačke komore u ulici Modene u Novom Sadu, na kući Đorđa Dragutinovića u Zmaj Jovinoj ulici broj 31 u Zemunu, palati Asikuracioni Đenerali u beogradskom bulevaru Kralja Aleksandra, stambeno-poslovnom objektu podignutom na uglu Bulevara kralja Aleksandra 17 i Resavske ulice, zgradi u ulici Tadeuša Košćuška 20, zgradi Industrijske komore u Makedonskoj 25 u Beogradu i dvojnoj kuće sa ateljeom Sretena Stojanovića i Mladena Josića.[2] Deo njegovih rada smatra se izuzetnim primerima ar deko reljefa. Nakon 1932. Stojanović više nije radio fasadnu plastiku.[2]
Godine 1931. Stojanović je na izložbi sa Kostom Hakmanom prikazao reljefe u drvetu: Igra, Kolo, Pod punim jedrima i Domaća Muzika.[2]
Stojanović je jedan od prvih profesora na Akademiji likovnih umetnosti u Beogradu. Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), izabran 1950. godine za dopisnog, a od 1959. godine za redovnog člana.
Govorio je da mu je uvek imponovala monumentalnost naših istorijskih ličnosti i istorijskih zbivanja.[4] Osećaj za monumentalnost iskazuje na spomenicima Karađorđu, Njegošu, Filipu Višnjiću, Mladenu Stojanoviću, a naročito na spomenicima izvedenim posle Drugog svetskog rata na Iriškom vencu (spomenik Sloboda iz 1951) i u Bosanskom Grahovu.
Izlagao je još na izložbama nezavisnih umetnika u Parizu 1921. godine. Njegova dela izložena su u više galerija, pored ostalih i u Spomen-zbirci Pavla Beljanskog.
Umro je 29. oktobra 1960. godine i sahranjen je na Novom groblju u Beogradu.
U junu 2013. godine u Galeriji RTS je otvorena izložba njegovih skulptura i slika.[5]
Prema Lazaru Trifunoviću tri umetnička perioda u Stojanovićevom radu su:[2] Period stilizacije, 1919–1928, Period realizma, 1929–1944, Period romantike, 1945-1960.
Uz Tomu Rosandića, Petra Palavičinija i Ristu Stijovića ubraja se u protagoniste srpske savremene skulpture.[2]
Dela
[uredi | uredi izvor]- Stojanović, Sreten (1928). Impresije iz Rusije (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Novosti. str. 79 strana.
- Stojanović, Sreten (1952). O umetnosti i umetnicima (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd: Prosveta. str. 103 strana.
- Stojanović, Sreten. Biste (na jeziku: (jezik: srpski)). YU-Beograd.
Galerija
[uredi | uredi izvor]-
Moj otac
-
Portret prijatelja, (Muzej savremene umetnosti) (1920) -
Nataša Bošković (1930)
-
Devojka sa ogledalom (1932)
-
Sedeći ženski akt, 1932. (Muzej istorije Jugoslavije) -
Bacač kamena (1936)
-
Ogrlica (1937-1938)
-
Umetnikova žena (1940)
-
Portret Pavla Beljanskog (1943)
-
Petar Lubarda (1950)
-
Detalj sa prednje strane spomenika „Sloboda“ na Fruškoj gori (1951.) -
Guslar (1956)
-
Spomenik Filipu Višnjiću -
Spomenik Mladenu Stojanoviću u Prijedoru
Vidi još
[uredi | uredi izvor]- Spomenik Sloboda
- Umetnička grupa Oblik
- Toma Rosandić
- Ljuba Ivanović
- Milo Milunović
- Zora Petrović,
- Petar Lubarda
- Ivan Tabaković
- Marko Čelebonović
- Nedeljko Gvozdenović
- Ljubica Sokić
- Đorđe Andrejević Kun
- Stojan Ćelić
- Mladen Srbinović
- Radomir Reljić
- Nikola Janković
- Spomen-bista Jaši Prodanoviću u Beogradu
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ d.o.o, Promotim (2021-09-10). „Bio je čovek kakvi će ljudi tek biti: Priča o kratkom životu i dugom umiranju doktora Mladena Stojanovića (VIDEO)”. www.frontal.ba (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ a b v g d đ e ž z i I. Prosen, Milan (2007). „RELjEFI SRETENA STOJANOVIĆA U RECEPCIJI STILA AR DEKO U SRPSKOJ ARHITEKTURI”. Zbornik Narodnog muzeja. XVIII–2: 217—234.
- ^ „U potrazi za Sretenom Stojanovićem”. 6yka.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2023-07-21.
- ^ Koprivica, Jelena (2021-02-15). „Buran život i grandiozna dela Sretena Stojanovića”. NOVA portal (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-26.
- ^ Dela Sretena Stojkovića u Galeriji RTS („Večernje novosti“, 18. jun 2013)
Literatura
[uredi | uredi izvor]Knjige, enciklopedije i katalozi
[uredi | uredi izvor]- Despotović, Jovan (1998). Sreten Stojanović : 1898—1960 [katalog]. Beograd: Jugoslovenska galerija umetničkih dela. Arhivirano iz originala 02. 08. 2018. g. Pristupljeno 08. 03. 2012. COBISS.SR 142071559
- Jovanović, Vera (2008). Tri vajara : Risto Stijović, Sreten Stojanović, Nebojša Mitrić : sećanja i pisma. Novi Sad: V. Jovanović. COBISS.SR 232990471
- Jugoslovenska skulptura 1870—1950 (ur. Miodrag B. Protić). Beograd: Muzej savremene umetnosti. 1975. COBISS.SR 1931015
- Komemorativni skup povodom smrti akademika Sretena Stojanovića : 4. XI 1960 (ur. Đorđe Andrejević-Kun). Beograd: Naučno delo. 1962. COBISS.SR 121717511
- Kulturna povijest Oktobarske revolucije — sto godina kasnije (ur. Danijela Lugarić Vukas) (PDF). Zagreb: Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za znanost o književnosti. 2017.
- Kuprešanin, Dragoljub; Komelj, Miklavž; Lajbenšperger, Nenad; Vasiljević, Marija (2015). Umetnost kao otpor fašizmu : publikacija povodom sedamdesetogodišnjice pobede nad fašizmom : 9. maj 1945—2015. (ur. Marija Vasiljević) (PDF). Beograd: Muzej istorije Jugoslavije. COBISS.SR 214910732
- Malbaša, Predrag (2013). Spomenici Petra II Petrovića Njegoša. Cetinje: Fomos Montenegro.
- Miletić, Miloš; Radovanović, Mirjana; Knežević, Vida; Komelj, Miklavž; Kirn, Gal; Hanček, Ivana; Vuković, Vesna; Kutleša, Ana (2017). Lekcije o odbrani : Da li je moguće stvarati umetnost revolucionarno? (PDF). Beograd: KURS & Rosa Luxemburg Stiftung Southeast Europe. Архивирано из оригинала (PDF) 24. 08. 2018. г. Приступљено 24. 08. 2018.
- Петровић, Драган (2014). Југословенска политичка јавност и СССР 1922—1941. (докторска дисертација) (PDF). Нови Сад: Филозофски факултет Универзитета у Новом Саду.
- Порчић, Љиљана; Миловановић, Душан (2013). Сретен Стојановић : Галерија РТС, Београд, 18. јун - 6. септембар 2013. [каталог изложбе] (PDF). Београд: Радио-телевизија Србије. COBISS.SR 198947084
- Prilozi za istoriju Muzeja savremene umetnosti (prir. Dejan Sretenović) (PDF). Beograd: Muzej savremene umetnosti. 2016. Архивирано из оригинала (PDF) 17. 07. 2019. г. Приступљено 01. 08. 2018. COBISS.SR 222200332
- Protić, Miodrag B. (1957). Sreten Stojanović. Beograd: Prosveta. COBISS.SR 131955975
- Protić, Miodrag B. (1970). Srpsko slikarstvo XX veka, Tom 1. - Biblioteka Sinteze. Beograd: Nolit. COBISS.SR 23899905
- Revolucionarno kiparstvo; [tekst Juraj Baldani]. Zagreb: Spektar. 1977. COBISS.SR 49820935
- Stevanović, Momčilo (1962). Sreten Stojanović : život i delo (ur. Oto Bihalji-Merin i Jara Ribnikar). Jugoslavija. COBISS.SR 512620952
- „Stojanović Sreten” (PDF). Narodna enciklopedija srpsko-hrvatsko-slovenačka [knjiga IV, S—Ž]. Bibliografski zavod D. D. Zagreb. 1929. стр. 498—499.
- „Стојановић Сретен”. Мала енциклопедија Просвета Том 2. Београд: Просвета. 1959. стр. 630.
- Sreten Stojanović : 1898-1960 : radovi na papiru : Galerija Fakulteta likovnih umetnosti, 8.2. - 1.3.1999. [izbor radova i postavka izložbe Nikola Vukosavljević, Bojana Burić ; obrada biografskih podataka Milena Kvas ; fotografije Danilo Vasić; katalog] (PDF). Beograd: Fakultet likovnih umetnosti. 1999. Архивирано из оригинала (PDF) 02. 08. 2018. г. Приступљено 02. 08. 2018. COBISS.SR 512968088
- Trifunović, Lazar (1973). Srpsko slikarstvo : 1900 — 1950. - Biblioteka Sinteze. Beograd: Nolit. COBISS.SR 108281607
- Trifunović, Lazar (1973). Sreten Stojanović. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti. COBISS.SR 121821703
Studije, članci iz časopisa i novina
[uredi | uredi izvor]- Baković, Milica (2013). „Živi spomenik” (PDF). Disovo proleće. Čačak: Gradska biblioteka „Vladisav Petković Dis“ Čačak (44): 15. Arhivirano iz originala (PDF) 15. 08. 2016. g. Pristupljeno 02. 08. 2018. COBISS.SR 211024908
- Berkuljan, Aleksandar (2013). „Podsjetnik na klesare Njegoševog lika” (PDF). Glasnik Narodnog muzeja Crne Gore. Cetinje: Narodni muzej Crne Gore. IX: 115—128.
- Bjažić Klarin, Tamara; Galjer, Jasna (2013). „Jugoslavenski paviljon na Svjetskoj izložbi u Parizu 1937. i reprezentacijska paradigma nove državne kulturne politike”. Radovi Instituta za povijest umjetnosti. Zagreb: Institut za povijest umjetnosti. 37 (37): 179—192.
- Бошњак, Срето (2000). „Сретен Стојановић : (1898—1960)”. Глас Српске академије наука и уметности, Одељење за ликовне и музичке уметности, Том 388, књ. 7: 5—9. COBISS.SR 517553557
- Golubović, Vidosava (2009). „„Utisci iz Rusije“ Dragiše Vasića”. Ruski almanah. 18 (14): 131—135.
- Golubović, Vidosava (2012). „„Impresije iz Rusije“ Sretena Stojanovića”. Ruski almanah. 21 (17): 236—242. COBISS.SR 207829516
- Miloradović, Goran (2010). „Russian / Soviet Cultural Influence in Serbia / Yugoslavia In the XX and XXI Century” (PDF). Russia Serbia Relations at the beginning of XXI Century : Essay compendium (ur. Žarko N. Petrović) (na jeziku: engleski). Beograd: ISAC Fund.
- Nesic, Blagoje V.; Markovic, Kamenko M. (2014). „Half a century of Lazar Licenoski’s death – A great painter of macedonian modern art” (PDF). PETTA MEЃUNARODNA NAUČNA KONFERENCIJA - 2014 «MEЃUNARODEN DIJALOG: ISTOK - ZAPAD» (KULTURA, SLAVJANSTVO I EKONOMIJA) (na jeziku: engleski). Sveti Nikole: Meѓunaroden Centar za Slavjanska prosveta - Sveti Nikole. 1 (1): 165—168.
- Radojević, Mira (2017). „Razvoj jugoslovenske (srpske) istoriografije o „Velikom oktobru“” (PDF). Srpska politička misao. 57 (24/3): 13—33. Arhivirano iz originala (PDF) 24. 08. 2018. g. Pristupljeno 24. 08. 2018.
- Ristić, Andrijana (2011). „Prezentacija umetnika u ilustrovanoj štampi u okviru kulturne politike Agitpropa 1945—1952” (PDF). Kultura. Beograd: Zavod za proučavanje kulturnog razvitka (131): 145—157.
- Sekulić, Jovan (2004). „Novo groblje u Beogradu / Spomeničko nasleđe — problemi zaštite” (PDF). Nasleđe. Beograd: Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda (V): 179—186.
- Simić-Milovanović, Zora (1959). „Beograd i borbeni razvoj srpske umetnosti novijeg doba”. Godišnjak grada Beograda. Beograd: Muzej grada Beograda (VI): 619—660.
- Tokin, Boško (1928). „Sovjetska Rusija”. Letopis Matice srpske. Novi Sad. God. 102, knj. 316, sv. 2 (maj 1928): 302—304. COBISS.SR 152637191
- Ćalović, Dragan (2011). „Srpska kulturna baština i socijalistički realizam” (PDF). Megatrend revija. Beograd: Megatrend univerzitet. 8 (2): 321—335. Arhivirano iz originala (PDF) 14. 12. 2018. g. Pristupljeno 11. 12. 2018.
- Ćosić-Vukić, Ana (2001). „Dva putopisa iz sovjetske Rusije”. Knjiga o putopisu — zbornik radova. Beograd: Institut za književnost i umetnost: 351—361. COBISS.SR 512592277
- Čubrilo, Jasmina (2013). „Two monuments by Sreten Stojanović : continuity in discontinuity” (PDF). Acta historiae artis Slovenica (на језику: енглески). Ljubljana: Umetnostnozgodovinski inštitut Franceta Steleta (18/2): 59—74. COBISS.SR 523802263
Novine
[uredi | uredi izvor]- Kašanin, Milan (1926). „Izložba g. Sretena Stojanovića”. Srpski književni glasnik. Beograd. XVII (1): 461—463.
- Oraovac, Đorđe (1939). „Izložba Sretena Stojanovića”. Umetnički pregled. Beograd. II (6): 187—190.
- Petrović, Rastko (21. 4. 1934). „Izložba Sretena Stojanovića u Umetničkom paviljonu”. Politika (9313). Beograd. str. 11.[mrtva veza]
- Petrović, Rastko (1922). „Umetnička izložba (M. Milunovića i Sr. Stojanovića)”. Misao : književno-politički časopis. Beograd. X (6): 1687—1691.
- Dobrović, Petar (5. 11. 1922). „Dve izložbe. Milunović i Stojanović”. Politika (5221). Beograd. str. 5.[mrtva veza]
- Dučić, Jovan (6. 11. 1922). „Dva nova umetnika”. Politika (5222). Beograd. str. 3—5.[mrtva veza]
- Manojlović, Todor (1922). „Izložba M. Milunovića i S. Stojanovića”. Srpski književni glasnik. Beograd. VII (1): 468—470.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Biografija na sajtu SANU
- Livnica Jeremić biografija Sreten Stojanović Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (5. maj 2021)
- ARTE Biografija Sreten Stojanović (1898—1960)
- Novo groblje Sreten Stojanović Arhivirano na veb-sajtu Wayback Machine (20. јануар 2021)
- Jovan Despotović: Sreten Stojanović 1898-1960 Архивирано на веб-сајту Wayback Machine (2. avgust 2018)
- Sreten Stojanović
- Slobodar vulkanskog dara („Večernje novosti“, 2. novembar 2015)