Pređi na sadržaj

Stari nadgrobni spomenici u Reljincima

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Stari nadgrobni spomenici u Reljincima
Groblje u Reljincima.
Opšte informacije
MestoReljinci
OpštinaOpština Gornji Milanovac
Država Srbija

Stari nadgrobni spomenici u Reljincima (Opština Gornji Milanovac) predstavljaju manju spomeničku grupu značajnu prvenstveno za istraživanje geneze stanovništva ovog kraja.

Reljinci[uredi | uredi izvor]

Selo Reljinci nalazi se u severnom delu opštine Gornji Milanovac, na levoj strani rečice Brezovice. Graniči se sa atarima sela Davidovica, Zagrađe, Trudelj, Ugrinovci i Kriva Reka. Selo je razbijenog je tipa, sa tri zaseoka: Koprivica, Markovići i Džemat. Kroz Reljince prolazi Ibarska magistrala.

Selo se prvi put pominje u turskom popisu iz 1528. godine. Novo doseljavanje izvršeno je u vreme Prvog srpskog ustanka iz Starog Vlaha, okoline Leskovca i Kačera. Seoska slava je Druge Trojice.[1]

Seosko groblje[uredi | uredi izvor]

Grobovi pojedinih familija koje su izumrle ili čiji se članovi sahranjuju na novom, gornjem delu groblja, gotovo u potpunosti su zarasli u gustu vegetaciju. Stari nadgrobnici dostupni su samo u centralnom i istočnom delu groblja.

Stari nadgrobni spomenici[uredi | uredi izvor]

Na groblju u Reljincima zastupljeni su svi tipovi nadgrobnih obeležja karakteristični za rudnički kraj i vremenski raspon od početka 19. do polovine 20. veka. Najstariji spomenici samo su grubo otesani i bez ikakvih ureza. Slede zatim niska stubasta obeležja i stubovi srednje visine sa ravnim, zaobljenim ili uglastim završetkom, uglavnom ukrašeni jednostavnim urezima udvojenog krsta. U više slučajeva nailazi se na razvijeni tip spomenika u obliku stuba sa pokrivkom. Svi likovni elementi (figura pokojnika, epitafi i geometrijska ornamentika) dati su u rudimentalnim formama, jer grubi konglomerat od koga su spomenici izrađeni ne dozvoljava finiju klesarsku obradu.[2]

Pojedinačni spomenici[uredi | uredi izvor]

Istočnim delom groblja dominira visoki, dobro očuvan spomenik u obliku stuba sa svedenom antropomorfnom predstavom. Potiče iz prve polovine 19. veka. Telo pokojnika prikazano je u obliku udvojenih krstova, a glava predstavljena krugom koji je oivičen zrakastom linijom, tako da podseća na sunce. U krugu su prikazane osnovne crte lica, a zbog načina na koji su isklesana usta, stiče se utisak da je pokojnik prikazan kao da se smeje.[3]

Galerija[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  2. ^ Nikolić, Radojko (1998). Kamenoresci narodnog obraza: kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: „Litopapir”. 
  3. ^ Krstanović, Božidar; Radonjić Živkov, Estela; Kesić-Ristić, Sanja (2012). Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd. ISBN 978-86-6299-006-8. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dudić, Nikola (1995). Stara groblja i nadgrobni belezi u Srbiji. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture; Prosveta. ISBN 978-86-80879-07-9. 
  • Nikolić, Radojko (1998). Kamenopisci narodnog obraza : kamenorezaštvo i kamenoresci zapadne Srbije. Čačak: Litopapir. 
  • Rakić, Miloje T; Pavlović, Jeremija M (2010). Kačer : naselja, poreklo stanovništva, običaji. Sanu: Službeni glasnik : SANU. ISBN 978-86-519-0754-1. 
  • Krstanović, Božidar; Radonjić Živkov, Estela; Kesić-Ristić, Sanja (2012). Narodno graditeljstvo opštine Gornji Milanovac. Beograd: Republički zavod za zaštitu spomenika kulture - Beograd. ISBN 978-86-6299-006-8. 
  • Vučićević, Dr Slobodan (2016). Gornji Milanovac i njegova sela. Beograd: Kulturno-prosvetna zajednica Srbije. ISBN 978-86-7596-190-1. 
  • Nikolić, Radojko (2018). Kamena knjiga predaka : o natpisima sa nadgrobnih spomenika zapadne Srbije (2, dopunjeno izd.). Čačak: Narodni muzej. ISBN 978-86-84067-63-2. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]