Teorema dedukcije
U matematičkoj logici, teorema dedukcije glasi da ako se formula F može dedukovati iz E, onda se implikacija E → F može pokazati (to jest dedukovati iz praznog skupa). Simbolički napisano, ako , onda
Teorema dedukcije se može uopštiti na bilo koji konačni niz formula-pretpostavki tako što se od
, dobije , i tako dalje dok se ne dobije
.
Teorema dedukcije je metateorema: koristi se za dedukovanje dokaza u datoj teoriji mada sama nije teorema te teorije.[1]
Dedukciona meta-teorema je jedna od najvažnijih meta-teorema. U nekim logičkim sistemima, uzima se kao pravilo izvođenja, pravilo koje uvodi "→". U drugim sistemima, dokazivanje ove teoreme iz aksioma je prvi veliki zadatak u dokazivanju da je logika kompletna. Obično je vrlo teško da se dokaže bilo šta u iskaznoj logici bez korišćenja metateoreme dedukcije, a to obično postane prilično lako ako ova metateorema može da se koristi.
Primeri dedukcije
[uredi | uredi izvor]Dokazati aksiomu 1:
- P 1. hipoteza
- Q 2. druga hipoteza
- P 3. ponavljanje 1
- Q→P 4. dedukcija iz 2 u 3
- P 1. hipoteza
- P→(Q→P) 5. dedukcija iz 1 u 4, Q. E. D.
Dokazati aksiomu 2:
- P→(Q→R) 1. hipoteza
- P→Q 2. hipoteza
- P 3. hipoteza
- Q 4. modus ponens 3,2
- Q→R 5. modus ponens 3,1
- R 6. modus ponens 4,5
- P→R 7. dedukcija iz 3 u 6
- P→Q 2. hipoteza
- (P→Q)→(P→R) 8. dedukcija iz 2 u 7
- P→(Q→R) 1. hipoteza
- (P→(Q→R))→((P→Q)→(P→R)) 9. dedukcija iz 1 u 8, QED
Iskoristiti aksiomu 1 da se pokaže ((P→(Q→P))→R)→R:
- (P→(Q→P))→R 1. hipoteza
- P→(Q→P) 2. aksioma 1
- R 3. modus ponens 2,1
- ((P→(Q→P))→R)→R 4. dedukcija iz 1 u 3, QED
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Vidi Detlovs and Podnieks 1964
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Uvod u matematičku logiku, Vilnis Detlovs i Karlis Podnieks Podnieks je sveobuhvatno uputstvo. Videti odeljak 1.5.