Pređi na sadržaj

Tehnecijum 99m sumporni koloid

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Tehnecijum 99m sumporni koloid, jedno je od sredstava koje se koristi u nuklearnoj medicini za skeniranje jetre i slezine i intravenozno za snimanje koštane srži.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Glavne karakteristike tehnecijuma 99m sumpornog koloida[2]
Karakteristike Opis
Energija fotona
  • 140 keV
Fizički poluživot
  • 6 sati
Biološki poluživot
  • 2 do 3 minuta
Normalna raspodela
  • jetra: 85%
  • slezina: 10%
  • koštana srž: 5%
Izlučivanje
  • preko jetre
Ciljni organi
  • jetra, slezina, koštana srž
Farmakokinetika
  • brza ekstrakcija jetrom, slezinom i koštanom srži
  • aktivno krvarenje postaje uočljivo kako se pozadina čisti
  • male koloidne čestice (0,1-1,0 mikrometara) ekstrahovane retikuloendotelnim sistemom (RES)
  • lokalizacija zavisi od protoka
  • preuzimaju Kupferove ćelije u jetri
Ostale karakteristike
  • koloidna promena kod teške disfunkcije jetre
    • sve hepatične mase osim fokalne nodularne hiperplazije  (FNH) su hladne
    • tehnecijum-99m sumporni koloidi se mogu pripremiti od natrijum tiosulfata u kiseloj sredini ili natrijum ditionita u neutralnom medijumu redukcijom tehnecijuma na povišenoj temperaturi 1
    • tehnecijum-99m-renijum-sulfid se takođe može pripremiti na povišenoj temperaturi od natrijum tiosulfata u prisustvu hidroholne kiseline i kalijum perenata 1
Primer Primer

Primena[uredi | uredi izvor]

Kritični organ za primenu Tc-99m je jetra i slezina sa apsorbovanom dozom zračenja od 0,34 rada (cGy)/mCi.[3] Test jetre i slezine može ukazati na funkcionalne abnormalnosti jetre i slezine na osnovu količine i lokacije radioaktivnog tragača koji fagocitiraju fagocitne ćelije svakog organa. Skeniranje jetre/slezine se češće koristilo pre široko rasprostranjenog usvajanja kompjuterizovane tomografije, ultrazvuka i magnetne rezonantne tomografije za procenu ozbiljnosti oštećenja jetre kod pacijenata sa cirozom, povišenim enzimima jetre i za dijagnostikovanje stanja kao što je fokalna nodularna hiperplazija i procena povrede slezine kod traumatizovanihpacijenata.[4][5][6]

Jetra/slezina se takođe može koristiti za dobijanje opšteg pregleda funkcionalnog statusa retikuloendotelnih sistema jetre i slezine. Skeniranje jetre/slezine se takođe može koristiti za otkrivanje hemangioma i može biti indikovano kod pacijenata koji ne mogu da se podvrgnu MRT ili KT skeniranju.[7]

Približno 3 do 10 mCi Tc-99m sumpornog koloida datog intravenski koristi se za snimanje koštane srži.

Kada se za procenu osteomijelitisa koriste Tc-99m abnormalni unos u žarištima infekcije mora se razlikovati od normalnog unosa u retikuloendotelnim elementima u koštanoj srži. Kada se koriste tehnecijumski agensi, oni se moraju ubrizgavati u tandemu jedan za drugim. Međutim, kada se koriste indijum i tehnecijum, oni se mogu koristiti istovremeno i može se izvršiti studija dvostrukih izotopa.[1]

Upotreba doze i vreme
Limfoscintigrafija
  • doza: 4-8 injekcija od 3,7 MBq (100 μCi) ubrizganih intradermalno
    • okružujući mesto lezije radi studije melanoma
    • u mreži prstiju na rukama i nogama za studiju limfnog mapiranja
  • vreme snimanja: odmah nakon poslednje injekcije
Skeniranje pražnjenja želuca
  • doza za odrasle: 37 MBq (1 mCi) u obroku
    • obrok od pileće džigerice je bio originalni zlatni standard, ali češće se koristi kajgana, ovsena kaša, palačinka ili sendvič sa jajima; mnogo toga je iskorišćeno i svaka ustanova odlučuje šta treba definisati kao normalan obrok za svoje pacijente
  • pedijatrijska doza: 1,11-1,85 MBq/kg (30-50 μCi/kg), minimalno 18,5 MBq (500 μCi)
  • vreme snimanja: neposredno
  • dužina snimanja: 2-4 sata
Skeniranje jetre/slezine
  • doza za odrasle: 148-296 MBq (4-8 mCi) intravenski
  • pedijatrijska doza: 1,11-1,85 MBq/kg (30-50 μCi/kg) minimalno 11,1 MBq (300 μCi)
  • vreme snimanja: 20 min
Skeniranje krvarenje iz gastrointestinalnog trakta
  • doza za odrasle: 370 MBq (10 mCi) intravenski
  • vreme snimanja: trenutno (1 sec frejm x 60 sec; 1-2 min frejm x 20 min)

Ograničenja[uredi | uredi izvor]

Pacijentkinje koje su trudne treba da izbegavaju proceduru zbog izlaganja zračenju, jer Tc-99m sumporni koloid ima poluživot od približno šest sati.

Potpuni efekti Tc-99m sumpornog koloida na dete koje majka doji nisu u potpunosti shvaćeni. Malo je verovatno da će radioaktivnost u majčinom mleku biti u istom obliku kao kod odraslih pacijenata.[8] Generalno, pacijentice koje doje treba da izbegavaju dojenje otprilike 72 sata nakon testa jetre/slezine.

Komplikacije[uredi | uredi izvor]

Test jetre/slezine je relativno sigurna procedura. Komplikacije su retke i uključuju:

  • alergijsku reakciju na radioaktivni tragač.
  • izloženost jonizujućem zračenju, koji je takođe rizik koji zahteva procenu pre izvođenja testa jetre/slezine.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Gaillard, Frank. „Splenunculus | Radiology Reference Article | Radiopaedia.org”. Radiopaedia (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2024-05-14. 
  2. ^ Technetium-99m Radiopharmaceuticals: Manufacture of Kits (na jeziku: engleski). International Atomic Energy Agency. 2008. ISBN 978-92-0-100408-6. 
  3. ^ Joseph, Benjamin; Chacko, Verghese (1985). „Drs. Joseph and Chacko comment”. Radiology. 157 (2): 554—554. ISSN 0033-8419. doi:10.1148/radiology.157.2.554-a. 
  4. ^ Hoefs JC, Wang F, Kanel G, Braunstein P. The liver-spleen scan as a quantitative liver function test: correlation with liver severity at peritoneoscopy. Hepatology. 1995 Oct;22(4 Pt 1):1113-21.
  5. ^ Rogers JV, Mack LA, Freeny PC, Johnson ML, Sones PJ (novembar 1981). „Hepatic focal nodular hyperplasia: angiography, CT, sonography, and scintigraphy”. American Journal of Roentgenology. 137 (5): 983—90. .
  6. ^ Lee HK, Kajubi S (oktobar 1987). „Colloid shift in technetium-99m sulfur colloid liver-spleen scans of trauma patients”. Clinical Nuclear Medicine. 12 (10): 801—4. 
  7. ^ Middleton, Michael L.; Strober, Mark D. (2012). „Planar Scintigraphic Imaging of the Gastrointestinal Tract in Clinical Practice”. Seminars in Nuclear Medicine. 42 (1): 33—40. ISSN 0001-2998. doi:10.1053/j.semnuclmed.2011.07.006. 
  8. ^ Stabin, Michael G. (2008). „Radiopharmaceuticals for Nuclear Cardiology: Radiation Dosimetry, Uncertainties, and Risk”. Journal of Nuclear Medicine. 49 (9): 1555—1563. ISSN 0161-5505. doi:10.2967/jnumed.108.052241. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).