Tihon Nikanorov

Tihon Nikanorov
Tihon Nikanorov
	Arhiepiskop Tihon Nikanorov
Lični podaci
Datum rođenja	30. januara 1855.
Mesto rođenja	Kirjoga, Novgorodska gubernija, Ruska Imperija
Datum smrti	9. januar 1919.
Mesto smrti	Voronjež, Ruska SFSR
Svetovni podaci
Poštuje se u	Pravoslavna crkva
Kanonizacija	avgust 2000. godine, Moskva od strane Arhijerejskog sabora Ruske pravoslavne crkve
Praznik	27. decembar (9. januar po gregorijanskom kalendaru)

Tihon Nikanorov poznat i kao Tihon Voronješki (rus. Тихон Никаноров; Тихон Воронежский, rođen 30. januara 1855. u Novgorodskoj guberniji — preminuo 27. februara 1920. u Voronježu) je pravoslavni svetitelj i arhiepiskop Ruske pravoslavne crkve.^[1]

Rođenje i mladost

Rođen je 30. januara 1855. godine u mestu Kirjoga (rus. Кирюга) u Novgorodskoj guberniji kao Vasilij Varsonofijevič Nikanorov (rus. Василий Варсонофиевич Никаноров). Rodio se u pravoslavnoj porodici od oca čteca ^[a]. Godine 1877. završio je Novogorodsku duhovnu bogosloviju (rus. Новгородская духовная семинария), a 1881. godine Sankt Peterburšku duhovnu akademiju.^[2]

Monašenje i episkopstvo

Godine 1884. postaje inspektor Novgorodske duhovne bogoslovije i ubrzo nakon toga postaje monah, dobija monaško ime Tihon kao i čin jeromonaha.^[3] Godine 1890. dobija čin arhimandrita, a ubrzo postaje i rektor Novgorodske duhovne bogoslovije. Otac Tihon postaje 1891. godine iguman Antonijevog manastira u Novgorodu posvećenog Antoniju Rimljaninu.^[2]

Godine 1892. Tihon postaje vikarni arhijerej dobivši vikarijatstvo Možajsko koje se nalazi u sastavu Moskovske eparhije. Samostalan arhijerej postaje 1899. godine postavši episkop Polocki i Glubokojski (rus. По́лоцкая и Глубо́кская епархия).^[2]

Godine 1902. menja eparhiju i postaje episkop tadašnje Penzenske i Saranske eparhije (rus. Пензенская и Саранская епархия), današnja Penzenska i Nižnelomovska (rus. Пензенская и Нижнеломовская епархия). Na mestu episkopa je ostao do 25. jula 1907. godine. Iste godine postaje nastojatelj (iguman) Novojerusalimskog manastira kod Moskve.^[2]

Episkop Kaluške eparhije (rus. Калужская епархия) postaje 1912. godine.

Arhiepiskop i smrt

Tihon postaje arhiepiskop 13. maja 1913. godine došavši u Voronješku i Zadonsku eparhiju. Godine 1917-1918 je bio učesnik Sabora Ruske pravoslavne crkve.^[2]

Nakon Boljševičke revolucije mučenički je stradao 27. decembra 1918. godine (9. januara po gregorijanskom kalendaru) tako što je obešen na carskim dverima.^[2]

U avgustu 2000. godine je kanonizovan u Ruskoj pravoslavnoj crkvi kao sveštenomučenik.

Napomene

^ Pomoćnik u crkvi koji se brine o samoj crkvi i pomaže svešteniku prilikom bogosluženja

Izvori

^ „TIHON (NIKANOROV)”. DREVO INFO. Pristupljeno 29. 1. 2021.
^ ^a ^b ^v ^g ^d ^đ „SVЯЩENNOMUČENIK TIHON (V MIRU VASILIЙ VARSONOFЬEVIČ NIKANOROV), ARHIEPISKOP VORONEŽSKIЙ, I 160 IEREEV, IŽE S NIM UBIENNЫH”. days.pravoslavie.ru. Pristupljeno 5. 11. 2016.
^ „Svящennomučenik Tihon Nikanorov”. Polit. Arhivirano iz originala 29. 01. 2021. g. Pristupljeno 29. 1. 2021.

[2] Pomoćnik u crkvi koji se brine o samoj crkvi i pomaže svešteniku prilikom bogosluženja

[1] „TIHON (NIKANOROV)”. DREVO INFO. Pristupljeno 29. 1. 2021.

[Православие-3] v ^g ^d ^đ „SVЯЩENNOMUČENIK TIHON (V MIRU VASILIЙ VARSONOFЬEVIČ NIKANOROV), ARHIEPISKOP VORONEŽSKIЙ, I 160 IEREEV, IŽE S NIM UBIENNЫH”. days.pravoslavie.ru. Pristupljeno 5. 11. 2016.

[4] „Svящennomučenik Tihon Nikanorov”. Polit. Arhivirano iz originala 29. 01. 2021. g. Pristupljeno 29. 1. 2021.

[1]

[a]

[2]

[3]