Pređi na sadržaj

Tomo Brejc

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
tomo brejc
Lični podaci
Datum rođenja(1904-12-18)18. decembar 1904.
Mesto rođenjaDolenji Novaki, Austrougarska
Datum smrti3. februar 1964.(1964-02-03) (59 god.)
Mesto smrtiLjubljana,  SR Slovenija,  SFR Jugoslavija
Profesijadruštveno-politički radnik
Delovanje
Član KPJ odpre rata
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
SlužbaNOV i PO Jugoslavije

Odlikovanja
Orden junaka socijalističkog rada Partizanska spomenica 1941.

Tomo Brejc – Pavle (Dolenji Novaki, 18. decembar 1904Ljubljana, 3. februar 1964), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Slovenije i junak socijalističkog rada.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 1904. godine u Dolenjim Novakima, kod Cerkna. Nakon aneksije zapadne Slovenije od strane Italije, emigrirao je u Jugoslaviju, a zatim u Austriju. Tamo je 1929. godine postao član Komunističke partije Austrije.

U Jugoslaviju se vratio 1932. godine, kada je uhapšen i poslan na služenje robije u zatvor u Sremskoj Mitrovici. Po izlasku iz zatvora, osnovao je Savez građevinskih radnika i 1936. organizovao veliki štrajk građevinskih radnika. Lokalne vlasti su ga nakon ovoga, kao italijanskog državljanina, izgnale.

Kao partijski instruktor, otišao je među jugoslovenske iseljenike u Francuskoj, gde je neko vreme bio urednik časopisa „Glas iseljenika“. U jesen 1939. godine, vratio se u Jugoslaviju i radio u ilegalnoj partijskoj tehnici, bio instruktor Centralnog komiteta KP Slovenije u Trbovlju i član sindikalne komisije pri CK KPS.

Nakon okupacije Jugoslavije 1941, prvobitno je bio član Vojnog komiteta, a zatim Pokrajinskog komiteta KPS za Gorenjsku. Tada je učestvovao i u organizovanju oružanog ustanka. Od proleća do jeseni 1942. godine, bio je sekretar Pokrajinskog komiteta za slovenačko primorje i Trst. U Trstu je bio uhapšen i zatvoren. Po izlasku iz zatvora u februaru 1944, postao je član Pokrajinskog komiteta KPS i sekretar Pokrajinskog odbora Oslobodilačkog fronta za slovenačko primorje, delovao je u lokalnim organima NOP-a i bio urednik „Radničkog jedinstva“. Poslednjih meseci rata je ponovno delovao u pokrajinskom vođstvu KPS i OF za slovenačko primorje i bio sekretar Jedinstvenih sindikata Trsta.

Posle oslobođenja, bio je poslanik u Skupštini FNRJ i ministar u vladi NR Slovenije. Bio je jedan od osnivača i predsednik Iseleničke matice Slovenije, te glavni urednik „Narodnog prava“. Na Šestom kongresu KPJ, bio je biran za člana Centralne revizione komisije CK SKJ.

Umro je 1964. godine u Ljubljani.

Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i više jugoslovenskih odlikovanja, među kojima je i Orden junaka socijalističkog rada.

Njegovo ime nosi osnovna škola u Kamniku.

Literatura[uredi | uredi izvor]