Toponomastika
Toponomastika ili toponimika je oblast onomastike koja se bavi lingvističkim proučavanjem toponima, odnosno geografskih naziva. Naziv potiče od grčkih reči: topos - mesto i onoma - ime, naziv. Kao naučna disciplina, toponomastika se bavi značenjem, poreklom, strukturom i frekvencijom toponima. Toponomastika se proučavanjem toponima bavi u tri ravni, od kojih se prva odnosi na analizu svakog pojedinačnog toponima, druga se odnosi na komparativnu analizu srodnih toponima, dok se treća odnosi na opštu analizu toponimije (toponimskog korpusa) na određenom području ili u određenom istorijskom izvoru. Po predmetu istraživanja, toponomastika je blisko povezana sa semantikom, etimologijom, istorijskom geografijom, istorijskom demografijom, etnologijom, kartografijom i drugim naučnim disciplinama koje se iz svojih uglova bave geografskim nazivima.[1]
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]Literatura
[uredi | uredi izvor]- Loma, Aleksandar (2013). Toponimija Banjske hrisovulje: Ka osmišljenju starosrpskog toponomastičkog rečnika i boljem poznavanju opšteslovenskih imenoslovnih obrazaca. Beograd: SANU.
- Loma, Aleksandar (2013). „Starosrpska toponomastička građa u Miklošičevu nacrtu slovenske onomastike”. Miklosichiana bicentennalia: Zbornik u čast dvestote godišnjice rođenja Franca Miklošiča. Beograd: SANU. str. 185—225.
- Loma, Aleksandar (2015). „Jezička i etnička prošlost Stare Srbije u svetlu toponomastike”. Prvi balkanski rat 1912-1913: Istorijski procesi i problemi u svetlosti stogodišnjeg iskustva. Beograd: SANU. str. 259—273.
- Skračić, Vladimir (2011). Toponomastička početnica: Osnovni pojmovi i metoda terenskih istraživanja. Zadar: Centar za jadranska onomastička istraživanja.