Pređi na sadržaj

Treći hram

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Jezekiljeva vizija Trećeg hrama po Šiljeu
Plan Trećeg hrama A. Gaibelein

Treći jerusalimski hram, prema jevrejskoj tradiciji, biće podignut na istom mestu, na Hramovnoj gori u Jerusalimu, gde su nekada stajala prethodna dva hrama. Prema prorocima Drevnog Izrailja, ovaj Hram će postati duhovni centar za jevrejski narod i čitavo čovečanstvo.

Uređenje Trećeg hrama[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno jevrejsko verovanje je da Treći hram treba da bude po uzoru na Hram koji je detaljno opisan u proročkoj viziji proroka Jezekilja (Jezekilj 40—48). Jezekilj, vođen rukom Svevišnjeg i u pratnji anđela, putuje u budućnost i prolazi kroz teritoriju određenog Hrama, prelazeći iz spoljašnjeg dvorišta u unutrašnje, a zatim u Sveti Hram i njegovu Svetinja nad svetinjama. Takav Hram, međutim, nikada nije izgrađen, jer je Jezekiljevo proročanstvo prilično nejasno i neprecizno. Graditelji Drugog hrama bili su prinuđeni da u svojoj strukturi kombinuju arhitekturu Solomonovog hrama sa onim elementima Jezekiljevog hrama, čiji je opis sasvim jasan i razumljiv [1]. Iz tog razloga, jevrejski učitelji zakona svrstavaju ovo proročanstvo među proročanstva koje će se ispuniti u samo vreme dolazećeg Oslobođenja (Geula), koje će doći sa dolaskom Mesije.

Hram u viziji Jezekilja samo po svom opštem izgledu liči na svoje prethodnike, sadrži i: Trem (Ulam), Svetilište (Heikhal), Svetinju nad svetinjama (Dvir) i Dvor (Azara). Inače, ovaj Hram se značajno razlikuje od Prvog i Drugog Hrama i po obliku i po veličini. Spoljašnje dvorište u Hramu iz proročanstva Jezekilja ima dodatnih 100 lakata od severa i od juga, što mu daje kvadratni oblik. Izgradnja Hrama ove veličine zahtevala bi značajne topološke promene da bi se proširila oblast Brda hrama.

Istraživači koji pokušavaju da obnove izgled Trećeg hrama prema opisu Jezekilja suočavaju se sa značajnim poteškoćama:

  • Mnoge fraze posvećene strukturi Hrama prkose nedvosmislenom tumačenju.
  • Opis mnogih arhitektonskih detalja je prilično nejasan i nerazgovetan.
  • Značenje mnogih tehničkih termina nije jasno.

Do danas je napisano mnogo različitih komentara o strukturi Trećeg hrama, od kojih su najvažniji takođe izgrađeni i arhitektonski modeli. Najpoznatiji je pristup Raši, Vilna Gaon, str. Yom Tov Lipman-Geller (u svojoj knjizi 'צורת הבית', "Struktura kuće") i moderna interpretacija "Daat ha-mikra", po kojoj je i model izgrađen.

Lokacija Trećeg hrama[uredi | uredi izvor]

Tradicionalno, Hram se nalazi na mestu gde se danas nalazi kompleks Čaram al-Šarif, tačnije Kupola na steni (Kubbet es-Sachra), koju je izgradio Abd al-Malik 637. godine. Pristalice ove tačke gledišta oslanjaju se na informacije iz istorijskih izvora, prema kojima je Kubat al-Sahra blokirao ostatke Drugog hrama koji je ovde stajao. Koncept je najspornije i najdoslednije predstavio profesor Lin Ritmajer.

U sredini Kupole na steni, velika stena, duga 17,7 metara i široka 13,5 metara, uzdiže se 1,25—2 metra. Ovaj kamen se smatra svetim i okružen je pozlaćenom rešetkom tako da ga niko ne dira. Veruje se da je ovo Even Ha-Shtiya („Kamen temeljac“) [2], za koji Talmud kaže da je Gospod od njega započeo stvaranje sveta i koji je stavljen u Svetinju nad svetinjama jerusalimskog hrama. Međutim, ovo je u suprotnosti sa onim što je poznato o Kamenu temeljcu iz jevrejskih izvora. Dakle, prema Mišni, on se izdigao iznad tla samo za tri prsta, a sada vidljiva stena dostiže dva metra; pored toga, izuzetno je neravna i usmerena nagore i prvosveštenik nije mogao da stavi kadionicu na njega na Jom Kipur.

Drugi veruju da se na ovom kamenu u dvorištu Hrama nalazio oltar za žrtvu paljenicu. U ovom slučaju, Hram se nalazio zapadno od ovog kamena. Ovo mišljenje je verovatnije, jer odgovara prostornim odnosima na Hramskom trgu i omogućava postavljanje ravne površine dovoljno velikih dimenzija.

Postoje i druge opcije za lokalizaciju Hrama. Pre skoro dve decenije, izraelski fizičar Ašer Kaufman je sugerisao da se i Prvi i Drugi hram nalaze 110 metara severno od Kupole na steni. Prema njegovim proračunima, Svetinja nad svetinjama i Kamen temeljac nalaze se ispod sadašnje „Kupole duhova“ – male muslimanske srednjovekovne građevine.

Suprotnu, „južnu“ (u odnosu na Kupolu na steni) lokalizaciju Hrama razvio je u proteklih pet godina čuveni izraelski arhitekta Tuvija Sagiv. Postavlja ga na mesto moderne fontane Al-Kas.

Neki pokreti vezani za mesijanski judaizam izneli su projekat Trećeg hrama prema Jezekiljevom proročanstvu, 30 km južno od Jerusalima, 14 km zapadno od Ein Gedija.

Izgradnja Trećeg hrama[uredi | uredi izvor]

Među jevrejskim zakonodavcima ne postoji konsenzus oko procesa obnove Trećeg hrama. Postoje dva glavna mišljenja:

Najveći jevrejski komentator Tore i Talmuda Raši[3] veruje da će se Hram nekim čudom pojaviti već potpuno obnovljen, i ostaće samo da se dodaju kapije i utvrđenja.

Veliki jevrejski filozof Majmonid (Rambam) [4] piše da će Hram sagraditi Mesija Kralj (pomazanik) nakon što učvrsti svoj presto. Baš kao što je to bilo u danima cara Davida i Solomona: nakon što je David pobedio neprijatelje Izrailja, njegov sin Solomon je sagradio Hram. Dakle, ako budući pomazani kralj to zaista može, biće to neosporan dokaz da je on Mesija, koga je jevrejski narod toliko dugo čekao.

Mnogi komentatori kombinuju oba ova pristupa:

Sadia Gaon kaže da će prvo ljudi izgraditi Hram, a zatim će se na njega spustiti Šekina (Božansko prisustvo), kao što se dogodilo u vreme Mojsija i u vreme kralja Solomona.

Prema Maharšu [5], Treći hram će u sebi objediniti sve sinagoge sveta, koje će se na čudesan način sabrati na jednom mestu i sačinjavati Treći hram, koji će sići sa neba već potpuno obnovljen.

Istovremeno, postoji i mišljenje da će Hram graditi ljudi i, moguće, čak i pre dolaska Mesije [6]. Ovo sledi, na primer, iz reči Rašijevog komentara na knjigu proroka Jezekilja da je opis Hrama potreban „da bi se mogao sagraditi u pravi čas“ [7]. U svakom slučaju, Raši, u svom komentaru na Tanah i Talmud, više puta piše da je zapovest o izgradnji Hrama data jevrejskom narodu za sva vremena. Majmonid u svojim spisima takođe tvrdi da zapovest o izgradnji Hrama ostaje relevantna u svim generacijama.

Iz tog razloga, mnogi savremeni rabini veruju da nijedna hipotetička situacija, prema njihovom shvatanju Rašija i Majmonida, ne može osloboditi jevrejski narod od obaveze izgradnje Hrama i time poništiti zapovest Tore. Po njihovom mišljenju, kralj je bio neophodan samo za izgradnju Prvog hrama, koji je trebalo da označi „mesto koje će Gospod izabrati“. Međutim, od kada je ovo mesto postalo poznato, kralj Izraela više nije potreban za izgradnju Hrama, kao što se to dogodilo prilikom izgradnje Drugog hrama.

Nekoliko organizacija trenutno radi na problemu obnove Hrama. Svi oni blisko sarađuju kako bi koordinirali svoje akcije. Prva organizacija koja je aktivno tražila izgradnju Hrama bio je pokret Naamanei Har habayt (Ziloti hramske planine), osnovan ubrzo nakon Šestodnevnog rata. Njen vođa je bivši oficir Mosada, rezervni oficir Geršon Salomon. Nešto kasnije nastao je „Pokret za podizanje hrama“ koji su predvodili rabin Josef Elboim i njegov sin rabin David Elboim.

Institut hrama Mahon hamikdaš je daleko najveća institucija koja promoviše ideju oživljavanja Hrama. Nalazi se u jevrejskoj četvrti Starog grada Jerusalima, u blizini Hrama. Tim naučnika Instituta rekreirao je pribor neophodan za hramovnu službu, kao i odežde prvosveštenika. Sve ovo je prikazano u muzeju koji radi pri institutu. Osnivač i direktor ovog instituta, rabin Izrael Ariel, bio je jedan od padobranaca koji su 1967. godine oslobodili Stari grad.

S vremena na vreme, postoje pozivi nekih hrišćanskih i jevrejskih[8] verskih vođa da se obnovi jevrejski hram na gori hrama. Po pravilu, pristalice ideje o izgradnji Trećeg hrama pozivaju na uništenje Kupole na steni, koja stoji na mestu gde treba da stoji Hram. Ipak, razmatra se i druga opcija, u kojoj će arapsko svetilište ostati netaknuto, pod uslovom da se nemuslimanima u njemu dozvoli molitva.

Organizacija „Institut Hrama”, koja se zalaže za izgradnju Trećeg hrama u Jerusalimu, od 1987. godine traga za junicama koje ispunjavaju stroge uslove kako bi postale ritualne životinje. Potrebno je da bude potpuno crvena i da nema nikakve belege niti oznake na sebi. Jevrejski sveštenici će nakon njihovog žrtvoprinošenja održati obred očišćenja vodom pomešanom sa pepelom od žrtava. Životinje koje se mogu koristiti u ovom ritualu su nabavljene, isporučene Izraelu u martu 2024. godine i time su se stekli uslovi za rušenje Al Akse i izgradnju Trećeg hrama. Institut hrama na svom sajtu navodi da su posvećeni Božijoj zapovesti da se na Hramovnoj gori u Jerusalimu podigne Sveti hram. Sama realnost jevrejskog prisustva znači da će hram biti obnovljen, navode u institutu i ​​dodaju da se ubrzano približavamo kataklizmičnim vremenima u kojima će „Sveti hram ponovo biti žarište duhovnog centra čovečanstva”[9].

Spaljivanje žrtve je jedna od 613 jevrejskih zapovesti, o od nje zavisi potpuna obnova svih aspekata službe u Svetom hramu i oživljavanje potpune ritualne čistote među Jevrejima. na pripremanju crvene junice. Institut je dva puta kupovao crvene junice, ali se kasnije ispostavilo da nisu ispunjavale potrebne uslove. Ovog trećeg puta junice su stigle iz Teksasa (SAD) i potpuno ispunjavaju verske propise.

Članovi pokreta zalažu za izvođenje jevrejskih rituala u džamiji Al Aksa, kršeći dugogodišnju zabranu prisustva Jevreja u ovoj bogomolji. Država Izrael je pomogla u otkupu i u isporuci junica u ovu zemlju, tvrdi Al Džazira, pozivajući se na istraživanje jevrejske nevladine organizacije „Ir Amim“. Uvezeni su kao kućni ljubimci, navodi se dalje, kako bi se zaobišla tadašnja ograničenja na uvoz žive stoke.

Izraelsko ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja zaobišlo je propise kada je tražilo dozvolu za uvoz crvenih junica, izvestio je „Ir Amim” u izveštaju iz avgusta prošle godine. Netanel Isak, generalni direktor Ministarstva poslova i nasleđa Jerusalima, održao je govor u čast dolaska junica na aerodrom Ben Gurion u septembru 2022. godine i priznao da ministarstvo finansira razvoj oblasti Maslinske gore gde planirana je ceremonija. U isporuci junica učestvovala je i jevrejsko-hrišćanska organizacija „Boneh Izrael“.

O dolasku crvenih junica u Izrael izvestio je i „Džeruzalem post”, navodeći da će one biti smeštene na dve lokacije dok ne dođe vreme za ritualno žrtvovanje. List je citirao teksaškog farmera Bajrona Stinsona koji je uzgajao junice[10].

U izveštaju katarskih medija citira se i govor hrišćanskog propovednika Majka Semjuela Smita iz evangelističke hrišćanske grupe „Boneh Izrael“, u kojem kaže da se posle 2.000 godina pojavila odgovarajuća crvena junica i da veruje da će njena žrtvovanja biti izvršena u proleće 2024. godine u periodu od Pashe (kraj aprila) do Pedesetnice (sredina maja).

Crvene junice su navodno bile jedan od razloga za napad 7. oktobra 2023, godine[11].

Treći hram u hrišćanstvu[uredi | uredi izvor]

U tradicionalnim hrišćanskim izvorima (na primer „Tačno izlaganje pravoslavne vere“ Jovana Damaskina [12]) lažni mesija, „prevarant koji sebe naziva Bogom“ je Antihrist. On će obnoviti Treći hram i tamo će nastaviti službe, što će poslužiti kao jedan od znakova blizine Drugog dolaska Mesije — Hrista.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Meskova, E.N. (2018). „Rolь hrama v usadebnom komplekse”. Naučnый dialog: Molodoй učenый. CNK MOAN. doi:10.18411/spc-22-02-2018-22. 
  2. ^ Pilipović, Milan (2013-01-01). „RACIONALIZOVANI PARLAMENTARIZAM – IZVRŠNA VLAST U SR NjEMAČKOJ”. Godišnjak Pravnog Fakulteta u Banja Luci. 1 (35): 137. ISSN 2233-0429. doi:10.7251/gpf1335137p. 
  3. ^ „kommentariй dlя recenzenta”. dx.doi.org. Pristupljeno 2021-11-01. 
  4. ^ „Abdulin R.S. Recenziя na monografiю Alekseevskoй Ekaterinы Igorevnы «Zakonы razvitiя sudebnoй sistemы». Izdatelьstvo: Юsticinform. 2016.”. Юridičeskie issledovaniя. 11 (11): 44—56. 2018. ISSN 2409-7136. doi:10.25136/2409-7136.2018.11.28016. 
  5. ^ „TRAKTAT O SČETAH I ZAPISЯH”. 2015. doi:10.18411/2015-12-004. 
  6. ^ Ierusalimskiй, V. N.; Borodinova, A. A.; Balaban, P. M. (2015). „Lokalizaciя atipičnoй proteinkinazы Sζ v nervnoй sisteme nazemnogo mollюskaHelix”. Neйrohimiя. 32 (4): 295—301. ISSN 1027-8133. doi:10.7868/s1027813315040093. 
  7. ^ Senderovič, Saveliй; Švarc, Elena (1998). „Staričok iz evreev (kommentariй k Priglašeniю na kaznь Vladimira Nabokova)”. Russian Literature. 43 (3): 297—327. ISSN 0304-3479. doi:10.1016/s0304-3479(98)90048-5. 
  8. ^ Arinchev, S.V. (2020). „Newton’s Third Law is not a Dogma but a Computational Hypothesis”. Proceedings of Higher Educational Institutions. Machine Building (06 (723)): 36—50. ISSN 0536-1044. doi:10.18698/0536-1044-2020-6-36-50. 
  9. ^ „Biblijsko proročanstvo: Kakve veze ima crvena junica s ratom na Bliskom istoku”. RT Balkan (na jeziku: srpski). 2024-04-21. Pristupljeno 2024-04-22. 
  10. ^ „From Texas to Israel: Red heifers needed for Temple arrive”. The Jerusalem Post | JPost.com (na jeziku: engleski). 2022-09-20. Pristupljeno 2024-04-22. 
  11. ^ „Palestinians warn of a Jewish and Christian Zionist plot to threaten Al-Aqsa Mosque, starting with a red heifer from Texas”. Mondoweiss (na jeziku: engleski). 2024-04-21. Pristupljeno 2024-04-22. 
  12. ^ Baranov, Vladimir Aleksandrovič (2021-09-15). „Doctrine of Angels in «The Exact Exposition of the Orthodox Faith» of St. John of Damascus”. Theological Herald (2(41)): 178—209. ISSN 2500-1450. doi:10.31802/gb.2021.41.2.008.