Univerzitet u Sarajevu
lat. Universitas Studiorum Saraievoensis | |
Tip | državni |
---|---|
Osnivanje | 2. decembar 1949. |
Rektor | Rifat Škrijelj |
Broj studenata | 22.147 (2022/23)[1] |
Lokacija | Sarajevo, Federacija Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina 43° 52′ N 18° 25′ E / 43.867° S; 18.417° I |
Veb-sajt | www |
Univerzitet u Sarajevu je državni univerzitet koji se nalazi u Sarajevu. Najveći je i najstariji univerzitet u Bosni i Hercegovini, prateći svoje prvobitno poreklo od 1537. godine kao islamska medresa.[2] Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Srbi ga napuštaju i osnivaju sopstveni Univerzitet u Istočnom Sarajevu.
Sa 20 fakulteta, tri akademije i tri teološka fakulteta, kao i sa 22.147 upisanih studenata od 2022. godine, svrstava se među najveće univerzitete na Balkanu po broju upisanih. Od osnivanja 1949. godine, ukupno 122.000 studenata steklo je diplome prvostupnika, 3.891 magistrirao i 2.284 doktorirao u 45 različitih oblasti.[3] Danas se smatra najprestižnijim univerzitetom u Bosni i Hercegovini i zapošljava više od hiljadu profesora.[4]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Prethodnik Univerziteta u Sarajevu je bio osmanski institut za visoko obrazovanje koji je datirao iz 16. veka. Nazivao se Osmanska medresa u Sarajevu i bio je verska škola nastave islamskog prava, priznata od strane univerziteta u okviru Osmanskog carstva i islamskog sveta. U srednjem veku su postojale samo ove vrste obrazovnih institucija u Evropi. Zbog relativne stagnacije Bosne pod kasnijom osmanskom vladavinom, Medresa u Sarajevu je izgubila svoj status krajem 19. veka pod uticajem Austrougraske.
Moderna istorija Univerziteta u Sarajevu je počela sa stvaranjem prvih sekularnih fakulteta pre Drugog svetskog rata, kao i tokom rata. Medicinski fakultet je ponovo otvoren 1946. godine, a 1948. fakulteti poljoprivrede i šumarstva su obnovljeni.
U 1949. godini tehnološki fakultet je otvoren. Sa otvaranjem Filozofskog fakulteta (1950) i Ekonomskog fakulteta (1952) početna faza stvaranja Univerziteta u Sarajevu je završena.
Druga faza razvoja (1955—69) karakteriše afirmaciju univerziteta i otvaranje novih visokoškolskih ustanova. Još jedan značajan uspeh je organizacija i početak postdiplomskih studija na univerzitetu.
Treća faza (1970—82) definisana je institucijama visokog obrazovanja, koje su otvorene na univerzitetu, naučnom promocijom univerziteta i njegovih angažovanja i naprtka na međunarodnom akademskom planu. Univerzitet je doprineo direktno i indirektno stvaranju novih univerziteta u Banja Luci, Mostaru i Tuzli.
Četvrta faza (1982—92) okarakterisana je podelom naučne delatnosti univerziteta i formiranjem naučno-istraživačkih institucija van nje. To je donelo značajnu štetu Univerzitetu u Sarajevu, jer je povezanost univerzitetskog obrazovanja i naučnog istraživanja bila u opasnosti. To je dovelo do smanjenja kvaliteta obrazovanja i tehnološke stagnacije univerziteta. Nekontrolisani prijem velikog broja studenata je doveo do znatno niže efikasnosti studija i hiper-proizvodnje osoblja u nekim sferama obrazovanja.
Peta faza (1992—95) bila je obeležena uništenjem postrojenja i opreme univerziteta, izazvane Ratom u Bosni i Hercegovini i opsadom Sarajeva.
Početkom 1996. godine Univerzitet u Sarajevu je ušao u fazu posleratne fizičke i akademske obnove i rekonstrukcije. Fizička obnova je usmerena na rekonstrukciju i obnovu porušenih objekata, zamenu uništene obrazovne i naučne opreme i renoviranje studentskih domova. Značajni rezultati su postignuti na ovom polju i uslovi za poboljšanje kvaliteta sturdiranja su formirani u određenim oblastima. Međutim, bez obzira na brojne rekonstrukcione projekte, Univerzitet u Sarajevu do sada nije dostigao puni predratni potencijal. Kvalitet i broj studentskih domova i dalje znatno ispod potrebnog, a pošto bi uslovi za rad mogali da budu mnogo bolji, nastavnika, takođe, nije dovoljno. Pored toga, rat je izazvao raskol, čak i među naučnicima i mnogi koji su radili na univerzitetu pre rata nisu nastavili da rade posle.
Proces obnove i rekonstrukcije univerziteta je podržan od strane Evropske asocijacije univerziteta, Saveta Evrope, Evropske Unija , kao i niza međunarodnih organizacija i institucija uključenih u sferi visokog obrazovanja. Univerziteta u Sarajevu se udružio sa više od 120 univerziteta u Evropi, SAD, Kanadi i na Bliskom istoku. [5]
Organizacija[uredi | uredi izvor]
U sastav univerziteta ulazi 31 ustanova, sve podeljene na 6 akademskih grupa, i još niz drugih programa:
- Škola ekonomije i biznisa u Sarajevu
- Akademija likovnih umetnosti u Sarajevu
- Akademija scenskih umetnosti u Sarajevu
- Arhitektonski fakultet
- Elektrotehnički fakultet
- Fakultet za kriminalistiku
- Fakultet političkih nauka u Sarajevu
- Fakultet sporta i fizičkog vaspitanja
- Fakultet za saobraćaj i komunikacije
- Farmaceutski fakultet
- Filozofski fakultet
- Fakultet građevinarstva
- Fakultet za mašinstvo
- Medicinski fakultet
- Muzička akademija
- Pedagoški fakultet
- Fakultet poljoprivrede
- Pravni fakultet
- Prirodno-matematički fakultet
- Fakultet stomatologije
- Fakultet šumarstva
Povezani članovi:
- Fakultet islamskih nauka
- Katolički bogoslovni fakultet
- Fakultet za državnu upravu
- Institut za istoriju
- Institut za istraživanje zločina protiv čovečnosti i međunarodnog prava
- Institut za genetski inženjering i biotehnologiju
- Institut za orijentalne nauke
- Studentski centar Sarajevo
Rektori[uredi | uredi izvor]
- Vaso Butozan 1949-1950, 1952-1956
- Drago Krndija 1950-1952
- Edhem Čamo 1956-1960
- Aleksandar Trumić 1960-1965
- Fazli Alikalfić 1965-1969
- Hamdija Čemerlić 1969-1972
- Zdravko Besarović 1972-1977
- Arif Tanović 1977-1981
- Božidar Matić 1981-1985
- Ljubomir Berberović 1985-1988
- Nenad Kecmanović 1988-1991
- Jusuf Mulić 1991-1993
- Faruk Selesković 1993-1995
- Nedžad Mulabegović 1995-2000
- Boris Tihi 2000-2004
- Hasan Muratović 2004-2006
- Faruk Čaklovica 2006-2012
- Muharem Avdispahić 2012-2016
- Rifat Škrijelj 2016-danas
Poznati alumni[uredi | uredi izvor]
- Abdulah Sidran, bosanskohercegovački pisac i pesnik
- Ademir Kenović, bosanskohercegovački filmski režiser, producent i profesor kinematografije
- Alija Izetbegović, bivši član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Bakir Izetbegović, član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Branko Đurić, bosanskohercegovački glumac
- Fuad Backović, bosanskohercegovački pop pevač
- Edvin Kanka Ćudić, bosanskohercegovački aktivista za zaštitu ljudskih prava
- Ivica Osim, bivši trener Fudbalske reprezentacije Jugoslavije i Fudbalske reprezentacije Japana
- Jasmila Žbanić, filmski reditelj
- Kornelije Kovač, srpski kompozitor
- Miljenko Jergović, bosanskohercegovački i hrvatski pisac
- Neda Ukraden, folk pevačica
- Nenad Đorđević, profesionalni violinista i privatni učitelj
- Nikola Špirić, bivši predsedavajući Saveta ministara Bosne i Hercegovine
- Rasim Ljajić, političar
- Safet Isović, istaknuti bosanskohercegovački pevač
- Senad Bašić, bosanskohercegovački glumac
- Sulejman Tihić, bivši član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Vlado Pravdić, bosanskohercegovački orguljaš
- Zdravko Čolić, pop pevač
- Željko Komšić, bivši član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Živko Radišić, bivši član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Zlatko Lagumdžija, bivši predsedavajući Saveta ministara Bosne i Hercegovine
Poznati profesori i istraživači[uredi | uredi izvor]
- Ejup Ganić, bivši premijer Federacije Bosne i Hercegovine
- Hamdija Pozderac, predsednik Predsedništva SR Bosne i Hercegovine od 1971. do 1974
- Haris Silajdžić, bivši član Predsedništva Bosne i Hercegovine
- Zlatko Lagumdžija, bivši predsedavajući Saveta ministara Bosne i Hercegovine
- Danis Tanović, reditelj
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „HIGHER EDUCATION 2022/2023” (PDF). fzs.ba (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 12. 6. 2024.
- ^ Agency, Anadolu. „Saraybosna'da 476 yıldır yaşayan medrese! (Sarajevo Celebrates 476 Years of its Medresa!)”. Haber7. Pristupljeno 11. 11. 2013.
- ^ „Univerzitet u Sarajevu - O Univerzitetu”. unsa.ba (na jeziku: bošnjački). Pristupljeno 26. 4. 2017.
- ^ „A History of the University of Sarajevo”. City of Sarajevo. 19. 5. 2010. Arhivirano iz originala 10. 09. 2015. g. Pristupljeno 10. 6. 2012.
- ^ http://unsa.ba/s/images/stories/medjunarodna/INFO%20sporazumi%20vazeci%2014102014%20UV.pdf