Filip Filipović (vaterpolista)
Filip Filipović (Beograd, 2. maj 1987) je srpski vaterpolista, višestruki olimpijski, svetski i evropski šampion, više puta proglašavan za najboljeg svetskog i evropskog vaterpolistu. Sa četiri medalje, uključujući dve zlatne, jedan je od najtrofejnijih srpskih olimpijaca.
Karijera[uredi | uredi izvor]
Vaterpolo je počeo da trenira sa sedam godina u školi Partizana.
Partizan[uredi | uredi izvor]
Sa 14 godina debitovao je za prvi tim Partizana kod Dejana Udovičića. Standardni prvotimac crno-belih postao je u sezoni 2001/2002 kada je osvojio prvu duplu krunu. U narednih sedam godina bio je član Partizana sa kojim je još tri puta bio osvajač Prvenstva i Kupa Srbije.
Pro Reko[uredi | uredi izvor]
Sa 22 godine napustio je srpski vaterpolo i potpisao ugovor sa italijanskim gigantom Pro Rekom. U prvoj sezoni igrao je zajedno sa Vanjom Udovičićem i Slobodanom Nikićem. Došli su do naslova prvaka Evrope, Italije i Superkupa Evrope. U narednoj sezoni stigao je do titule u Prvenstvu Italije i Evropi. U sezoni 2011/2012 pored titule u Italiji osvojio je Regionalnu ligu. Pred početak Olimpijskih igara 2012, Pro Reko je odlučio da zbog finansijskih problema da otkaz svim strancima.
Radnički[uredi | uredi izvor]
Nakon Olimpijskih igara u Londonu, Filipović se vratio u srpski vaterpolo. Nakon razgovora sa Partizanom i Zvezdom, odlučio se da prihvati ponudu Radničkog iz Kragujevca.[1] U Kragujevcu je proveo dve godine i osvojio Kup Evrope 2013. godine, a naredne godine bili su vicešampioni Evrope. Na domaćoj sceni nisu uspevali da pariraju Crvenoj zvezdi od koje su poraženi i u Superkupu Evrope 2013. Nakon dve godine Filipović i Radnički su se rastali, uz neisplaćene obaveze kluba prema igraču. Sportska arbitraža Olimpijskog komiteta Srbije 2015. presudila je u korist Filipovića.[2]
Povratak u Pro Reko[uredi | uredi izvor]
Nova, stara luka za Filipovića od 2014. godine je u Đenovi. Zaigrao je po drugi put za Pro Reko sa kojim je potvrdio titule Lige šampiona, Superkupa Evrope, te duple krune u Italiji. Pro Reko je napustio u leto 2020. i prešao u mađarski Solnok.
Reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Sa 16 debitovao je za seniorsku reprezentaciju. Selektor Nenad Manojlović je poveo Filipovića na Evropsko prvenstvo 2003. u Kranju gde je Srbija i Crna Gora osvojila zlatnu medalju, mada nije ulazio u igru. Od tada do danas odigrao je 367 utakmica i postigao 643 gola. Drugi je na listi najboljih strelaca reprezentacije Srbije svih vremena iza Aleksandra Šapića.
Olimpijske igre[uredi | uredi izvor]
Tri puta je nastupao na Olimpijskim igrama. Na debiju 2008. godine pored starijih i iskusnijih igrača nije imao punu minutažu. Na letnjim olimpijskim igrama 2012. godine sa reprezentacijom Srbije osvojio je bronzanu medalju, a uvršten je u idealni tim turnira.[3] Na Olimpijskim igrama u Riju 2016. sa reprezentacijom Srbije je osvojio zlatnu medalju. Uz to ponovio je uspeh sa prethodnih, uvršten je u idealni tim, ali i proglašen za najkorisnijeg igrača turnira.[4][5]
Svetska prvenstva[uredi | uredi izvor]
Debitovao je u Melburnu 2007. kada je srpski tim porazom od Španije zauzeo četvrto mesto. Na narednom, u Rimu 2009. po prvi put pod imenom Srbija došao je do zlatne medalje i uz 20 golova bio najbolji strelac turnira. U Šangaju 2011 poražen je u finalu, ali je proglašen za najboljeg igrača prvenstva.[6] Bio je učesnik Svetskog prvenstva 2013. u Barseloni kada je Srbija završila kao sedma, ali i one koja je u Kazanju 2015. došla do zlatne medalje. Na poslednjem odigranom šampionatu sveta, u Budimpešti 2017. osvojio je bronzu. Odlukom selektora da odmori standardne igrače, propustio je Svetsko prvenstvo 2019.[7]
Evropska prvenstva[uredi | uredi izvor]
U Kranju 2003. godine započeo je takmičenje na šampionatima Evrope zlatnom medaljom. Isti uspeh ponovio je i 2006. godine u Beogradu. U Malagi 2008. godine pretrpeo je poraz u finalu od Crne Gore i osvojio srebro, dok je 2010. godine u Zagrebu bio treći. Od 2012 do 2018. godine sa reprezentacijom Srbije bio je četiri puta prvak Evrope. Te 2018. godine u Barseloni predvodio je, po prvi put na Evropskom prvenstvu Srbiju kao kapiten i proglašen za najboljeg igrača turnira.[8] Na Evropskom prvenstvu 2020. predvodio je Srbiju do petog mesta u Budimpešti uz deset postignutih golova.
Ostala takmičenja[uredi | uredi izvor]
Najviše medalja sa reprezentacijom Filipović je osvojio kroz Svetsku ligu. Jedanaest medalja, do čega deset zlatnih. Desetu je osvojio 2019. u Beogradu čime je postao jedan od rekordera u ovom takmičenju.[9]. U Ruzi 2017. osvojio je prvi trofej kao kapiten.[10]. Sa Svetskog kupa nosi dva zlata, iz Budimpešte 2006. i Oradee 2010, dok je na Mediteranskim igrama osvojio medalju više. Bronzu iz Almerije 2005, te zlata iz Peskare 2009. i Taragone 2018.
Juniorska reprezentacija[uredi | uredi izvor]
Sa juniorskom reprezentacijom osvojio je Evropsko prvenstvo 2002. godine u Bariju, 2004. godine na Malti, 2005. u Sofiji i 2006. godine u Velikom Varadinu. Pored ovih zlata, sa Evropskog prvenstva za juniore ima i bronzu iz Hagena osvojenu 2001. godine. Na Svetskom prvenstvu za juniore trijumfovao je 2003. u Napulju i 2005. u Argentini.
Nagrade i priznanja[uredi | uredi izvor]
- „Majska nagrada” Sportskog saveza Srbije 2007
- Najbolji vaterpolista Evrope za 2009, 2014[11], 2016[12]. i 2018[13]. po izboru LENa
- Najbolji strelac Svetskog prvenstva u Rimu 2009. (20 golova), finalnog turnira Svetske lige 2014. (17 golova), Olimpijskih igara 2016. (19 golova)
- Najbolji igrač Svetskog prvenstva u Šangaju 2011, Evropskog prvenstva 2018.
- Najbolji igrač sveta za 2011,[14] 2014.[15] i 2021.[16] po izboru FINA
- Sportista godine 2016. od strane Olimpijskog komiteta Srbije[17]
- Najbolji vaterpolista u 2015. po izboru sajta "Vaterpolo svet"
- Američki časopis „Swimming world” ga je proglasio za najboljeg vaterpolistu 2016. godine.[18]
- Član idealnog tima na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. i Riju 2016. godine
- Sportista godine 2021. od strane Olimpijskog komiteta Srbije[19]
Klupski trofeji[uredi | uredi izvor]
Partizan
- Prvenstvo SR Jugoslavije 2001/02.
- Kup SR Jugoslavije 2001/02.
- Prvenstvo Srbije 2006/07, 2007/08. i 2008/09.
- Kup Srbije 2006/07, 2007/08. i 2008/09.
Pro Reko
- Evroliga 2009/10, 2011/12. i 2014/15.
- Superkup Evrope 2010/11. i 2015/16.
- Jadranska liga 2011/12.
- Prvenstvo Italije 2009/10, 2010/11, 2011/12, 2014/15, 2015/16, 2016/17,2017/18 i 2018/19.
- Kup Italije 2009/10, 2010/11, 2014/15, 2015/16, 2016/17, 2017/18 i 2018/19.
Radnički
- LEN Kup Evrope 2012/13.
Solnok
- LEN Kup Evrope 2020/21.
- Prvenstvo Mađarske 2020/21.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Blic Sport: Filip Filipović: Nisam mogao da prihvatim nepristojnu ponudu Zvezde
- ^ Novosti: Filipović dobio Radnički na sudu
- ^ Vesti (arhiva): Filipović i Prlainović u idealnom timu OI
- ^ „MVP: Filipović najbolji igrač vaterpolo turnira”. b92 sport. 21. 8. 2016. Pristupljeno 21. 8. 2016.
- ^ Vaterpolo vesti: Nikić i Filipović u idealnom timu OI
- ^ RTS: Utešna nagrada za Fiću
- ^ Sport klub: Savić objavio spisak - cilj ispunjen, zasluženi odmor
- ^ Zvanični sajt Filipa: Filip Filipović MVP Evropskog prvenstva u Barseloni
- ^ Sport Blic: Fića, Prle i Dule kao niko nikada
- ^ B92: Bravo momci: Srbija ponovo osvojila Svetsku ligu
- ^ RTS: Filipović najbolji vaterpolista Evrope
- ^ Blic Sport: Ispred svih - Kapiten delfina Filip Filipović najbolji vaterpolista Evrope
- ^ Politika: Filipović četvrti put najbolji vaterpolista Evrope
- ^ Vlada Srbije: Filip Filipović najbolji vaterpolista sveta u 2011. godini
- ^ RTS: Filip Filipović najbolji vaterpolista sveta!
- ^ „Filipović vaterpolista godine, Savić najbolji trener na svetu”. RTS. 17. 12. 2021.
- ^ RTS: Tijana Bogdanović i Filip Filipović najbolji sportisti 2016. godine
- ^ „Filipović najbolji vaterpolista sveta”. Politika. 5. 1. 2017. Pristupljeno 11. 1. 2019.
- ^ „OKS proglasio najbolje: Filipović i Prekovićeva obeležili godinu”. 26. 12. 2021.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Zvanični sajt Filipa Filipovića
- Filip Filipović Pro Reko
- Filip Filipović na portalu vaterpolo reprezentacije Srbije
- Treba još da porastem da bih bio veliki („Politika”, 5. januar 2017)
- Rođeni 1987.
- Sportisti iz Beograda
- Srpski vaterpolisti
- Vaterpolisti Partizana
- Vaterpolisti na Letnjim olimpijskim igrama 2008.
- Srpski olimpijci na Letnjim olimpijskim igrama 2008.
- Vaterpolisti na Letnjim olimpijskim igrama 2012.
- Srpski olimpijci na Letnjim olimpijskim igrama 2012.
- Osvajači medalja na Letnjim olimpijskim igrama 2012.
- Vaterpolisti na Letnjim olimpijskim igrama 2016.
- Srpski olimpijci na Letnjim olimpijskim igrama 2016.
- Srpski olimpijci na Letnjim olimpijskim igrama 2020.
- Vaterpolisti na Letnjim olimpijskim igrama 2020.
- Svetski prvaci u vaterpolu
- Osvajači zlatnih olimpijskih medalja za Srbiju
- Osvajači olimpijskih medalja u vaterpolu
- Osvajači medalja na Letnjim olimpijskim igrama 2016.
- Olimpijski pobednici u vaterpolu
- Osvajači medalja na Evropskim prvenstvima za Srbiju
- Osvajači bronzanih olimpijskih medalja za Srbiju
- Osvajači medalja na Letnjim olimpijskim igrama 2020.