Pređi na sadržaj

Херберт Вест–реаниматор

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Herbert Vest–reanimator
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovHerbert West–Reanimator
AutorH. F. Lavkraft
ZemljaSAD
Jezikengleski
Žanr / vrsta delahoror
Izdavanje
Datumfebruar−jul 1922.

„Herbert Vest–reanimator” (engl. Herbert West–Reanimator) je pripovetka američkog pisca Hauarda Filipsa Lavkrafta, napisana između oktobra 1921. i juna 1922. i objavljena u časopisu Home Brew u nastavcima između februara i jula 1922. godine.[1][2] Ova priča je bila osnova za horor film Reanimator iz 1985. i njegove nastavke, pored brojnih drugih adaptacija u raznim medijima.

Ovo je prva Lavkraftova priča koja pominje izmišljeni Univerzitet Miskatonik. Takođe sadrži jedan od prvih prikaza zombija kao naučno reanimiranih leševa, životinjskog i nekontrolisanog temperamenta.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Iz mraka[uredi | uredi izvor]

Pripovedač prepričava svoju istoriju sa naslovnim likom, koji je nedavno nestao. Opisuje svoje studije medicine na Univerzitetu Miskatonik, kada je postao fasciniran Vestovim teorijama, koje postuliraju da je ljudsko telo jednostavno složena, organska mašina koja se može „ponovo pokrenuti”. Vest vremenom shvata da mora da eksperimentiše na ljudima. Njih dvojica kradu zalihe svog medicinskog fakulteta i postavljaju svoju laboratoriju u napuštenoj seoskoj kući. Isprva plaćaju grupi ljudi da opljačkaju grobove, ali nijedan od eksperimenata se ne pokazuje kao uspešan. Vest i pripovedač zatim sami pljačkaju grobove. Jedne noći kradu leš građevinskog radnika koji je tog jutra poginuo u nesreći. Odnose ga nazad u kuću i ubrizgaju Vestov serum, ali ništa se ne dešava. Kasnije se iz sobe u kojoj se nalazi leš čuje neljudski vrisak. Pokrenuti instinktom, oni beže, a Vest slučajno pokrene požar kada se spotakne o fenjer. Sledećeg dana novine izveštavaju da se na grobu u grnčarskom polju, nasilno skrnavljenom prethodne noći, nalaze tragovi kandži zveri.

Demon kuge[uredi | uredi izvor]

Neko vreme nakon požara, Vestovo istraživanje je prekinuto kada dr Alen Holsi, dekan medicinskog fakulteta, odbije da mu dozvoli pristup ljudskim leševima ili univerzitetskoj laboratoriji za disekciju. Vest ima sreće, međutim, kada izbije epidemija tifusa, te su Vest i pripovedač pozvani da pomognu mnogim žrtvama na samrti. Vest počinje da ubrizgava svojim pacijentima novi serum, koji nema većeg efekta nego da izazove otvaranje očiju nekih leševa. Na kraju, Holsi podleže tifusu i, kao poslednji čin poremećenog poštovanja prema svom bivšem rivalu, Vest krade njegov leš da bi ga reanimirao. Vest i pripovedač nose Holsijev leš nazad u Vestovu sobu u pansionu, gde mu ubrizgavaju novi serum. Holsi jeste reanimiran, ali je, neobjašnjivo, manje inteligentan i nasilniji od njihovog prethodnog eksperimenta. Nakon što onesvesti Vesta i pripovedača, Holsi kreće u ubilački pohod, napadajući i ubijajući preko desetak ljudi pre nego što ga policija uhapsi. Ubica ljudožder ubrzo biva smešten u lokalnu mentalnu ustanovu. Vest krivi činjenicu da je prošlo previše vremena i da se Holsijev mozak pokvario.

Šest pucnjeva na mesečini[uredi | uredi izvor]

Sada već licencirani lekari, Vest i pripovedač zajedno idu na praksu u mali grad Bolton u Novoj Engleskoj, gde kupuju kuću u blizini lokalnog groblja da bi imali lak pristup leševima. Njih dvojica eksperimentišu na nekoliko leševa sa različitim ishodima, ali ne postižu napredak. Još uvek nameravajući da uspešno reanimiraju ljudsko biće, oni kradu leš bokserskog šampiona koji je umro od zadobijene rane na glavi u ilegalnoj uličnoj borbi. Kockari koji su se kladili na borbu dogovaraju se sa Vestom da se reši leša, kako ne bi bili umešani u zločin. Vest i pripovedač žurno nose leš nazad u laboratoriju i ubrizgavaju mu još jedan novi serum. Kada se ništa ne desi, iznose leš na livadu i zakopavaju ga. Nekoliko dana kasnije, po gradu se javljaju izveštaji o nestalom detetu. Detetova majka umire tokom napada histerije zbog slabog srca, a otac pokušava da ubije Vesta u naletu besa jer Vest nije mogao da je spase. Te noći, Vest i pripovedač su zaprepašćeni agresivnim lupanjem na njihova zadnja vrata. Otvarajući vrata, Vest i pripovedač se suočavaju licem u lice sa pogrbljenim lešom boksera, prekrivenim buđom i prljavštinom, na zadnjem ulazu. Iz bokserovih usta visi ruka nestalog deteta. Skoro istog trenutka, Vest ubija boksera ispraznivši u njega ceo revolver.

Vrisak mrtvog[uredi | uredi izvor]

Neko vreme nakon što je Vest ubio reanimiranog boksera, pripovedač se vraća sa odmora da bi otkrio savršeno očuvan leš čoveka u kući koju deli sa Vestom. Vest objašnjava da je tokom pripovedačevog odsustva usavršio neku vrstu tečnosti za balzamovanje koja savršeno čuva leš u trenutku kada se hemikalija ubrizgava u krvotok; ubrizgana u tačnom trenutku smrti, hemikalija sprečava čak i početak raspadanja. Vest otkriva pripovedaču da je mrtvac trgovac koji je doživeo srčani udar; pošto je čovek umro pred Vestovim očima, ovaj je uspeo da ga očuva pomoću tečnosti za balzamovanje i čekao je da se pripovedač vrati kako bi njih dvojica zajedno reanimirali telo. Vest ubrizgava u leš svoj najnoviji serum. Znaci života postepeno počinju da se pojavljuju. Kada pripovedač počne da ispituje leš, on izgovara reči sa prividnom svešću. Neposredno pre nego što se čovek vrati mrtvima, on počinje da vrišti i silovito mlati, otkrivajući užasnim vriskom da ga je u stvari Vest ubio.

Užas iz senki[uredi | uredi izvor]

Pet godina kasnije, Vest i pripovedač vide Veliki rat kao sredstvo za nabavku više leševa. Služeći kao lekar u Flandriji, Vest je otišao dalje od ideje jednostavnog pokušaja da reanimira leševe; njegovi eksperimenti sada uključuju izolovanje delova tela i njihovu nezavisnu reanimaciju u pokušaju da dokažu njihov kvalitet kao mašina. Na bojnom polju, Vest se sprijateljuje sa svojim komandantom i kolegom medicinarom, majorom ser Erikom Morlendom Klapam-Lijem, i deli sa njim svoje teorije i metode o reanimaciji. Ubrzo nakon toga, Klapam-Li je skoro obezglavljen i umire kada mu avion bude oboren. Vest odmah počinje da radi na Klapam-Lijevom lešu, ubrizgavajući serum u njega i stavljajući glavu u bačvu. Leš oživljava i počinje silovito da udara, proživljavajući svoje poslednje trenutke života. Klapam-Lijeva odsečena glava počinje da viče sa druge strane sobe. Zgradu u kojoj se nalaze tada uništava bomba. Vest i pripovedač su preživeli, ali nema ni traga od Klapam-Lijeve glave ili tela. Njih dvojica pretpostavljaju da je on uništen u eksploziji, iako Vest od tada sa strahom počinje da govori o bezglavom doktoru sa moćima reanimacije.

Legije iz groba[uredi | uredi izvor]

Godinu dana nakon povratka iz rata, Vest se uselio u kuću koja je direktno povezana sa drevnim sistemom katakombi iz vremena američkih doseljenika. Dok jedne noći čita novine, Vest nailazi na članak u kojem se detaljno opisuje niz čudnih, naizgled besmislenih događaja koji uključuju nerede u ludnici. Čovek voštane glave (Klapam-Li), praćen grupom sledbenika uznemirujućeg izgleda koji su nosili kutiju, zahtevali su da se na slobodu puste pritvoreni ubica „ljudožder” (Holsi). Kada im je zahtev odbijen, odveli su ga silom. Vest provodi ostatak noći u skoro katatoničnom stanju dok neko ne dođe na vrata. Pripovedač otvara vrata i nalazi grupu ljudi. Jedna od figura daje pripovedaču veliku kutiju, koju on zatim daje Vestu. Vest odbija da otvori kutiju i insistira da je spale. Njih dvojica je nose u podrum i spaljuju. Čim kutija izgori, zombiji prodiru kroz zid Vestove kuće kroz katakombe. Ostavljajući pripovedača na miru, zombiji ubrzo napadaju Vesta. Shvativši da je njegova sopstvena smrt neminovna, Vest dozvoljava zombijima da mu izvade utrobu. Kao konačnu uvredu, Klapam-Li obezglavljuje Vestov leš pre nego što odvede svoju vojsku zombija u noć. Pripovedač policiji ne otkriva mnogo o Vestu, a oni ne veruju informacijama koje je on otkrio jer zid katakombe deluje netaknut. Pripovedača ovi događaji zauvek progone i on nije u stanju da sazna šta se na kraju desilo sa vojskom leševa.

Likovi[uredi | uredi izvor]

Ilustracija doktora Herberta Vesta
  • Herbert Vest — Pronalazač specijalnog rastvora, ili „reagensa”, koji može da vaskrsne mrtve. Prikazan je kao briljantan, narcisoidan i intenzivno vođen mladić amoralne prirode. Pokazalo se da su njegova arogancija i nedostatak poštovanja prema životu (i smrti) njegova propast. Iako je u stanju da reanimira mrtve, većina subjekata koji su prošli proces reanimacije postaju nasilni i, nakon neuspelih pokušaja da se vrate u sopstvene grobove, izazivaju nerede. Kolege studenti medicine su ga odbacili jer je verovao da može da pobedi smrt, a imao je samo jednog prijatelja: neimenovanog pripovedača. U filmskoj adaptaciji iz 1985. tumačio ga je Džefri Kums. Kums je ponovio ulogu u dva nastavka, Reanimatorova nevesta (1990) i Izvan Reanimatora (2003). Godine 2013, časopis Empire odabrao je Vesta (koga je glumio Kums) za 42. najboljeg lika iz horor filma, opisujući ga kao „jednog od najboljih filmskih ludih naučnika”.[3] Izvan filmskog serijala, ovaj lik se pojavljivao u stripovima, romanima i video-igrama.
  • Pripovedač — Vestov jedini prijatelj. Pripovedač se u početku sprijatelji sa Vestom na fakultetu sa mentalitetom obožavanja, zadivljen smelošću Vestovih eksperimenata. Vremenom, međutim, kako Vestovi eksperimenti postaju sve više moralno osuđujući, a čini se da Vest gubi interesovanje za nauku i umesto toga se prepušta čistoj perverznosti, pripovedač počinje da se plaši Vesta i postaje njegov rob, previše se plašeći da ga napusti. U filmskoj adaptaciji iz 1985. lik se (navodno) zove Den Kejn (glumi ga Brus Abot).
  • Alen Holsi — Dekan medicinskog fakulteta Univerziteta Miskatonik. On ne shvata ozbiljno Vestove teorije o reanimaciji i pripovedač ga karakteriše kao dobroćudnog staromodnog čoveka zatvorenog uma. Doktor Holsi umire od prekomernog rada tokom epidemije tifusa i biva hvaljen kao heroj zajednice. Vest reanimira njegovo telo u znak poštovanja, da ubedi njega – i druge – u validnost svojih teorija. Holsi se, međutim, vraća u život kao neartikulisani, kanibalistički zombi. Ponašanje oživljenog Holsija se pogrešno smatra ludilom i on biva zatvoren u mentalnoj ustanovi.
  • Erik Morlend Klapam-Li — Vestov i pripovedačev komandant tokom Prvog svetskog rata. Pošto ga pripovedač ne poznaje baš dobro, malo je informacija dato o njemu, osim što deli Vestovu perverznu fascinaciju varanjem smrti. Nakon što major Klapam-Li pogine prilikom obaranja njegovog aviona, Vest odlučuje da mu „oda počast” tako što će mu odseći glavu i pokušati da mu vrati leš u život. Eksperiment daje suprotne efekte kada obezglavljeni leš oživi, ponavljajući svoje poslednje postupke pre nego je što poginuo u avionskoj nesreći, a odsečena glava takođe oživi vičući svom kopilotu da „skoči”. Reanimirani major Klapam-Li, koji sada nosi glavu od voska i originalnu glavu u kutiji, provodi narednu godinu tražeći „preživele” Vestove eksperimente, koje Vest nije stigao ubije, predvodeći ih u osvetničkom napadu na Vesta. Vest je rastrgan, dok mu zombi Klapam-Li odseca glavu, pošto je Vest uzeo njegovu.

Inspiracija[uredi | uredi izvor]

Prema svojim pismima, Lavkraft je napisao ovu priču kao parodiju na roman Frankenštajn Meri Šeli. On pravi brojne reference na Frankenštajna (čak nagoveštava poeziju Samjuela Tejlora Kolridža, kao što je Šeli uradila).

Prijem[uredi | uredi izvor]

Lavkraft je tvrdio da nije bio zadovoljan radom, kao i da ga je napisao samo zato što mu je bilo plaćano pet dolara za svaki nastavak.[1] Nije mu se svideo zahtev da se svaki deo završava neizvesno i da počne rekapitulacijom prethodnog dela.[4] Knjiga Naučna fantastika: Rane godine nazvala je ovu pripovetku „bednim delom”.[5] Brus Holenbek je prokomentarisao da: „'Herbert Vest−reanimator' nije jedna od Lavkraftovih boljih priča; preterana je, klišeirana i upadljivo rasistička... Ono čega ima u izobilju je ljubav prema gotičkim horor pričama; na kraju, priča je i omaž i ljubazna parodija na Frankenštajna Meri Šeli.”[4] Lavkraftov proučavalac S. T. Džoši je tvrdio da je ova pripovetka „univerzalno priznata kao Lavkraftovo najslabije delo”.[6]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Straub, Peter (2005). Lovecraft: Tales. The Library of America. str. 823, 828. ISBN 1-931082-72-3. 
  2. ^ Joshi, S.T.; Schultz, David E. (2004). An H.P. Lovecraft Encyclopedia. Hippocampus Press. str. 294. ISBN 978-0974878911. 
  3. ^ „The 100 Best Horror Movie Characters”. Empire. 29. 10. 2013. Arhivirano iz originala 29. 10. 2016. g. Pristupljeno 3. 8. 2021. 
  4. ^ a b Hallenbeck, Bruce G. (2009). Comedy-Horror Films: A Chronological History, 1914-2008Slobodan pristup ograničen dužinom probne verzije, inače neophodna pretplata. McFarland & Company. str. 142. ISBN 9780786453788. 
  5. ^ E. F. Bleiler and Richard Bleiler. Science Fiction: The Early Years. Kent State University Press, 1990. (p.454). ISBN 9780873384162.
  6. ^ Scriptorium - H.P. Lovecraft Arhivirano 2005-07-18 na sajtu Wayback Machine

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]