Himna slobodi (Ivan Gundulić)

*Libertas* (sloboda), sekundarna zastava Dubrovačke republike. Mitropolit cetinjski Sava Petrović je u 18. vijeku tražio pomoć od Dubrovčana i u tri svoja pisma im se obraća kao Srbin Srbima,^[1] na srpskom jeziku,^[2]^[3] da je sve gospodstvo srpsko palo osim njih i da se može srpska zemlja s njima pohvaliti.^[4]^[5]

Himna slobodi himna je koju je napisao dubrovački pjesnik Ivan Gundulić, na narodnom jeziku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

U pjesmi koja ima šest stihova, dominantan je slobodarski duh Dubrovčana. Težnja ka slobodi se kod Dubrovčana, kao i kod ostalih Srba, ogledala i u sekundarnoj zastavi Dubrovačke republike na kojoj je pisalo na latinskom jeziku, a u narodnom duhu: LIBERTAS (sloboda). Kod Srba, ova slobodarska ideja izražena je i u izreci-pokliču Za krst časni i slobodu zlatnu, a u Crnoj Gori je pored te postojala i izreka o Crnoj Gori kao posljednjoj iskri srpske slobode. Po Lazaru Tomanoviću, Andrija Kačić Miošić i Ivan Gundulić su prvi apostoli srpske misli u književnosti na narodnom jeziku u Dalmaciji.^[6] Himna, koju je komponovao 1926. godine Jakov Gotovac, izvodi se pri otvaranju Durovačkih ljetnih igara.^[7]

Himna Slobodi[uredi | uredi izvor]

„

O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kôm sva blaga višnji nam Bog je dô,
uzroče istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudcki životi
ne mogu bit plata tvôj čistoj ljepoti!

”

Reference[uredi | uredi izvor]

^ Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 1. rujna 1763. Zagreb: JAZU. str. 225.
^ Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 15 lipnja. 1767. Zagreb: JAZU. str. 226.
^ Đerić, Vasilije (1914). O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našeg naroda. Biograd. str. 34.
^ Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 25. srpnja 1775. Zagreb: JAZU. str. 227.
^ Đerić, Vasilije (1914). O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našeg naroda. Biograd. str. 34.
^ Tomanović 2018, str. 570.
^ jcuro (2021-07-26). „Gundulićeva Himna slobodi”. Svjetlo rijeci (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 02. 02. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-02.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Tomanović, Lazar (2018). Memoari. CID, Podgorica.

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

[1] Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 1. rujna 1763. Zagreb: JAZU. str. 225.

[2] Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 15 lipnja. 1767. Zagreb: JAZU. str. 226.

[3] Đerić, Vasilije (1914). O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našeg naroda. Biograd. str. 34.

[4] Petrović Njegoš, Sava (1914). Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 25. srpnja 1775. Zagreb: JAZU. str. 227.

[5] Đerić, Vasilije (1914). O srpskom imenu po zapadnijem krajevima našeg naroda. Biograd. str. 34.

[FOOTNOTEТомановић2018570-6] Tomanović 2018, str. 570.

[7] uro (2021-07-26). „Gundulićeva Himna slobodi”. Svjetlo rijeci (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 02. 02. 2023. g. Pristupljeno 2023-02-02.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]