Pređi na sadržaj

Hijeronim Stebnicki

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Hijeronim Ivanovič Stebnicki
Lični podaci
Datum rođenja(1832-10-12)12. oktobar 1832.
Mesto rođenjaVolinjska gubernija, Ruska Imperija
Datum smrti10. februar 1897.(1897-02-10) (64 god.)
Mesto smrtiSankt Peterburg, Ruska Imperija
DržavljanstvoRuska Imperija
ObrazovanjeUniverzitet u Sankt Peterburgu
Naučni rad
Poljegeodezija, kartografija, topografija
NagradeOrden Svetog Stanislava, orden Svete Ane, orden Svetog Vladimira, Konstantinova medalja

Hijeronim Ivanovič Stebnicki (rus. Ieroním Ivánovič Stebnickiй) (Volinjska gubernija, 12. oktobar 1832Sankt Peterburg, 10. februar 1897) je bio poljsko-ruski geograf, geodet, kartograf, geofizičar i general pešadije u službi Ruske Imperije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je u volinjijskoj plemićkoj porodici, a pohađao je Univerzitet nauka u Sankt Peterburgu gde je 1852. godine stekao zvanje je železničkog inženjera. Godine 1855. priključuje se geodetskom društvu čijim je predsednikom imenovan tri godine kasnije. Opsežna i plodna naučna delatnost Stebnickog počinje 1860. godine kada je imenovan pomoćnikom načelnika za triangulaciju na Kavkazu i široj regiji gde je precizno kartirao planine Elbrus i Kazbek. Godine 1867. unapređen je u direktora vojnog topografskog odseka. Između 1886. i 1889. godine dobio je zadatak kartiranja jugozapadne Azije do Amu-Darje i pod njegovim nadzorom u Tbilisiju su izrađene velike karte Male Azije i Irana u merilu 1:840.000. Obuhvatali su svu poznatu građu tog vremena i bili su daleko napredniji od svih drugih karata. Zbog velikih zasluga Stebnicki je nagrađen Ordenom Svetog Stanislava, ordenom Svete Ane, ordenom Svetog Vladimira i Konstantinovom medaljom.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Šibanov F. A. I. I. Stebnicki — geodezista-kartograf i geograf, izuzetna delatnost Geografskog društva. 1982. T. 114, vыp. 5. L.: Nauka, 1982. S. 416-424.
  • Zinaida Kuzmičina Kartografska i geodetska delatnost u Rusijoj početkom 20. veka . 1967. T. 265, vыp. 5. L.: Nauka, 1967. S. 236—237