Hrvatski katolički pokret
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Anton-Mahnic_Krk.jpg/170px-Anton-Mahnic_Krk.jpg)
Hrvatski katolički pokret (HKP) bio je oblik političkog katolicizma koji je djelovao u prvoj polovini 20. vijeka u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Pokret je bio odgovor na sve veći liberalizam, novim, agresivnim pristupom, jer su Katolička crkva i katolicizam izgubile dotadašnji uticaj.[1]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Pokret je započeo Prvim hrvatskim katoličkim sastankom u Zagrebu 1900, a podstaknut je sličnim pokretima u Evropi i impulsima papa Lava XIII i Pija X. Zaključkom sastanka osnovano je hrvatsko katoličko izdavačko društvo koje je izdavalo katoličke novine Hrvatstvo u Zagrebu 1904. godine. U međuvremenu, krčki biskup Anton Mahnič (1850—1920) pokrenuo je časopis posvećen hrišćanskoj filozofiji pod nazivom Hrvatska straža. Istovremeno, osnovao je studentske katoličke časopise i društva širom Austrougarske. Jedan od njih bio je akademski klub „Domagoj”, osnovan 1906. u Zagrebu. Organ studentskih društava bio je Luč (objavljen 1905), a čiji je urednik bio Ljubomir Maraković.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/95/HKP-5_HRv.straza.jpg/170px-HKP-5_HRv.straza.jpg)
Kasnije je Mahnič pokrenuo društvo Pije, koje je izdavalo sedmične novine Jutro. Bilo je nekih sukoba između grupe oko Hrvatstva, koja je osnovala novu političku stranku, i grupe oko Jutra. Presudna godina za HKP bio je 1910. kada je uspostavljen Hrvatski katolički narodni savez, a Hrvatstvo sa svojom političkom strankom nestalo. Iste godine, osnovan je Hrvatski katolički đački savez, kao korporativno tijelo svih đačkih udruženja. HKP je ojačao i ubrzo je dobio novo rukovodstvo — Hrvatski katolički seniorat (HKS), ekskluzivnu organizaciju katolički klerikalnih i laičkih intelektualnih krugova (1912).
Cilj HKP-a bio je odbrana i promovisanje katoličke vjere i njenih moralnih načela u hrvatskom javnom i društvenom životu, koji su bili ugroženi ubrzanim liberalizmom i sekularizmom. Takođe, najvažnije pitanje bilo je okupljanje i duhovno i intelektualno obrazovanje mladih. Do početka Prvog svjetskog rata, HPK je imao oko 5000 članova u različitim vrstama osnovnih društava u gradovima i selima.
Sudbonosni događaj u razvoju HKP-a bilo je božićno izdanje katoličkog časopisa Riječke novine, seniori — krug okupljen oko Petra Rogulje — objavljuje prvi „politički programni članak” u kojem zauzimaju stav o neophodnosti težnje „narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba”. Kada su seniori prihvatili politički program Majske deklaracije (1917) kao osnovu za svoj rad na „nacionalnim pitanjima”, bilo je sasvim očigledno da je Roguljina „jugoslovenska orijentacija” HKP-a izvojevala odlučujuću pobjedu. Deklaracija je dostigla politički vrhunac kada je dobila javnu podršku Antona Mahniča 1918. godine. HKS osnovao je Hrvatsku pučku stranku 1919, koja je uglavnom bila klerikalna i dominantno jugoslovenski orijentisana, što je dovelo do velikog neuspjeha u novoj državi — Kraljevini Jugoslaviji.
U novim okolnostima, dvadesetih godina 20. vijeka pojavila se nova laička katolička organizacija „Hrvatski orlovski savez”, koju su osnovali Ivo Protulipac i Ivan Merc. Orlovi su postali vrlo popularna i rasprostranjena katolička omladinska organizacija. Zbog represija jugoslovenskog režima, Orlovi su počeli djelovati pod novim nazivom „Križarska organizacija” (1929).
Od prvobitnog HKP-a nije ostalo ništa osim „Domagoja” i „Križara”. Između „Domagoja” i „Križara” postojala su veliki sporovi i nesuglasice. Iako su biskupi pokušali 1930-ih da ujedine „Domagoj” i „Križare” u jedinstvenu „Katoličku akciju”, to nije bilo moguće.
Poslije Drugog svjetskog rata u komunističkoj Jugoslaviji bile su zabranjene sve javne vjerske djelatnosti povezane sa antikomunističkom političkom.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Biondich 2007, str. 383–399.
- ^ Lončarević 2005, str. 55–70.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Biondich, Mark (2007). „Radical Catholicism and Fascism in Croatia, 1918–1945”. Totalitarian Movements and Political Religions (na jeziku: engleski). 8 (2): 383—399. ISSN 1469-0764. doi:10.1080/14690760701321346. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Lončarević, Vladimir (2005). „Književno-kulturno značenje časopisa Hrvatska Straža "Anima croata naturaliter christiana"”. Obnovljeni Život : časopis za filozofiju i religijske znanosti (na jeziku: hrvatski). 60 (1): 55—70. ISSN 0351-3947. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Matijević, Zlatko (15. 12. 2005). „Croatian Catholic Movement and the Creation Of The Yugoslav State (1912-1918)”. Review of Croatian history (na jeziku: engleski). I (1): 159—178. ISSN 1845-4380. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Kristo, Jure G. (2004). Hrvatski katolički pokret: (1903.-1945) (na jeziku: hrvatski). Glas Koncila. ISBN 978-953-6324-41-5. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Matijević, Zlatko (20. 6. 2001). „Hrvatski katolički pokret i politika (1903.–1929)”. Croatica Christiana periodica (na jeziku: hrvatski). 25 (47): 181—205. ISSN 0350-7823. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Sinjeri, Josip (3. 12. 2007). „BISKUP ANTUN MAHNIĆ I HRVATSKI KATOLIČKI POKRET”. Riječki teološki časopis (na jeziku: hrvatski). 30 (2): 551—587. ISSN 1330-0377. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Novak, Viktor (2011). Magnum Crimen: Half a Century of Clericalism in Croatia : Dedicated to the Known and Unkown Victims of Clericalism (na jeziku: engleski). 1. Gambit. ISBN 978-86-7624-048-7. Pristupljeno 19. 7. 2021.
- Novak, Viktor (2011). Magnum Crimen: Half a Century of Clericalism in Croatia : Dedicated to the Known and Unkown Victims of Clericalism (na jeziku: engleski). 2. Gambit. ISBN 978-86-7624-049-4. Pristupljeno 19. 7. 2021.