Hronologija radničkog pokreta i KPJ 1934.
◄ 1920—1929. | |
1940—1949. ► |
Hronološki pregled važnijih događaja vezanih za Radnički pokret Jugoslavije i Komunističku partiju Jugoslavije (KPJ), kao i opšta politička dešavanja koja su se dogodila u Kraljevini Jugoslaviji tokom 1934. godine.
Januar[uredi | uredi izvor]
2. januar[uredi | uredi izvor]
- U Beogradu pokrenut ilegalni list Komunist, koji je bio organ Pokrajinskog komiteta KPJ za Srbiju, a izlazio je povremeno do 1941. godine.
27. januar[uredi | uredi izvor]
- Formirana nova Vlada Kraljevine Jugoslavije na čijem se čelu nalazio Nikola Uzunović, predsednik Jugoslovenske nacionalne stranke (Vlada je postojala do 20. decembra kada je zamenila Vlada Bogoljuba Jevtića). U toku mandata ove Vlade izvršen je atentat u Marseju, u kome je stradao kralj Aleksandar.
Mart[uredi | uredi izvor]
2. mart[uredi | uredi izvor]
- U zatvoru u Sremskoj Mitrovici izbile demonstracije 262 političkih zatvorenika (u zatvoru se tada nalazilo ukupno 265 političkih zatvorenika, od čega su njih 202 bili komunisti). Povod za demonstracije su bile posebno hladne tamne ćelije u kojima je upravnik zatvora Milan Bralović stalno kažnjavao nekog od političkih zatvorenika (u trenutku početka demonstracija u ovim samicama su se nalazili Stanko Paunović i Petar Grubor), što je bio razlog njihovom čestom razboljevanju. Nakon dva dana ove demonstracije su prerasle u jednomesečni štrajk tokom koga su istakli parole — Dajte nam hrane, Dajte nam vazduha, Hoćemo tri sata slobodne zajedničke šetnje i dr. Štrajk političkih zatvorenika trajao je sve do kraja aprila. Ovaj štrajk bio je povod da Uprava zatvora optuži 26 zatvorenika za njihovo organizovanje, zbog čega im je bilo suđeno do 13. do 15. juna.[1][2][3]
Jun[uredi | uredi izvor]
8. jun[uredi | uredi izvor]
- Državni sud za zaštitu države osudio na dugogodišnje zatvorske kazne zagrebačke komuniste, uhapšene u provali decembra 1933. godine. Osuđeni su — Marijan Stilinović, rukovodilac partijske tehnike CK KPJ na 10 godina i trajan gubitak građanskih prava; Nikola Stihović, tehničar MK KPJ za Zagreb na 7 godina zatvora i trajan gubitak građanskih prava; Svetislav Stefanović na 4 godina robije i 5 godina gubitka građanskih prava i Dragutin Saili, član MK KPJ za Zagreb na godinu i po zatvora i 5 godina gubitka građanskih prava.[4]
13. jun[uredi | uredi izvor]
- U improvizovanoj sudnici u stražarskoj zgradi zatvora u Sremskoj Mitrovici, pred Okružnim sudom iz Sremske Mitrovice, otpočeo proces protiv 26 političkih zatvorenika, koji su bili učesnici demonstracija i štrajka, tokom marta i aprila. Na osnovu Zakona o zaštiti države, protiv njih je podignuta kolektivna optužnica koja ih je teretila za pevanje zabranjenih revolucionarnih pesama. Optužene je branila grupa advokata, koju su sačinjavali — Bora Prodanović, dr Nebojša Maletić, dr Dragomir Isaković, dr Ante Ramljak i dr. Tok suđenja pratio je i pariski advokat Etjen Milo, koga je uputila Liga za zaštitu prava čoveka. Nakon tri dana suđenja, sud je 15. juna doneo presudu kojem su svi optuženi proglašeni krivima. Radivoj Davidović Kepa osuđen je na tri godine zatvora, a ostalih 25 na dve godine. Među ostalih 25 zatvorenika nalazili su se — Moša Pijade, Ivan Milutinović, Đuro Pucar, Milorad Petrović, Pavle Gregorić, Mustafa Pašić, Milan Mijalković, Stevan Boljević, Branko Solarić, Anton Salaj, Momčilo Đorđević, Dimitrije Aleksić, Borislav Vojnilović, Franjo Jelović, Branimir Fridman, Đuro Kožar, Konrad Vinigerholc, Branko Bujić i dr. Ubrzo nakon suđenja, većina osuđenih je zajedno sa drugim političkim zatvorenicima bila prebačena u zatvor u Lepoglavi.[2][5]
Oktobar[uredi | uredi izvor]
9. oktobar[uredi | uredi izvor]
- U Marseju, tokom službene posete Francuskoj, izvršen atentat tzv. „Marsejski atentat“ u kome je ubijen kralj Aleksandar Karađorđević (1888—1934) i francuski ministar inostranih poslova Luj Bartu (1862—1934). Neposredni izvršilac atentata bio je Vlado Černozemski Kerin (1897—1934), koga je odmah po atentatu linčovala masa, a organizatori vođe hrvatske (Ustaše) i makedonske (VMRO) političke emigracije, potpomognute vladajućim krugovima Italije, Bugarske i Mađarske. Kralj Aleksandar sahranjen je 18. oktobra u Crkvi Svetog Đorđa na Oplencu u Topoli, a na vlasti ga je zamenio sin Petar (pošto je bio maloletan zemljom je do marta 1941. vladalo Namesništvo).[6]
12. oktobar[uredi | uredi izvor]
- Maloletni Petar II Karađorđević (rođen 1923) proglašen kraljem Jugoslavije, a u njegovo ime zemljom je vladalo Namesništvo, u sastavu — knez-namesnik Pavle Karađorđević, brat od strica kralja Aleksandra; dr Radenko Stanković, senator i ministar prosvete i dr Ivo Perović, ban Savske banovine. Namesništvo je vladalo sve do 27. marta 1941, kada je zbačeno vojnim pučem, a kralj proglašen punoletnim.[6]
Decembar[uredi | uredi izvor]
20. decembar[uredi | uredi izvor]
- Formirana nova Vlada Kraljevine Jugoslavije na čijem se čelu nalazio Bogoljub Jevtić, jedan od vođa Jugoslovenske nacionalne stranke (Vlada je postojala do 24. juna 1935. kada je zamenila Vlada Milana Stojadinovića).
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Očak & Popović 1976, str. 123—126.
- ^ a b Očak & Popović 1976, str. 133—136.
- ^ Nešović 1968, str. 270—271.
- ^ Hronologija 1 1980, str. 213.
- ^ Nešović 1968, str. 276—285.
- ^ a b Hronologija 1 1980, str. 222.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Pregled istorije Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Institut za izučavanje radničkog pokreta. 1963. COBISS.SR 54157575
- Nešović, Slobodan (1968). Moša Pijade i njegovo vreme. Beograd: Prosveta. COBISS.SR 161616391
- Očak, Ivan; Popović, Jovo (1976). Autobiografija — Marko Orešković Krntija. Zagreb: Alfa. COBISS.SR 57986316
- Hronologija revolucionarne delatnosti Josipa Broza Tita. Beograd: Export-press. 1978. COBISS.SR 50094343
- Hronologija radničkog pokreta i SKJ 1919—1979. tom I 1919—1941. Beograd: Narodna knjiga; Institut za savremenu istoriju. 1980. COBISS.SR 1539739342
- Istorija Saveza komunista Jugoslavije. Beograd: Izdavački centar „Komunist”; Narodna knjiga; Rad. 1985. COBISS.SR 68649479