Crkva Svetog Porfirija u Gazi
Crkva Svetog Porfirija (grč. Εκκλησία του Αγίου Πορφυρίου, arap. كنيسة القديس برفيريوس) pravoslavna je crkva Jerusalimske patrijaršije u Gazi u Državi Palestini i najstarija je aktivna crkva u gradu. Smještena u četvrti Zajtun u Starom gradu Gaze, ime je dobila po gaskom epikopu iz 5. vijeka, Svetom Porfiriju, čiji grob se nalazi u sjeveroistočnom uglu crkve.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Crkva je sagrađena na tom mjestu 425. godine,[1] ali su izgradnju sadašnje crkve preduzeli krstaši 1150-ih ili 1160-ih godina; posvetili su je Svetom Porfiriju. Zapisi iz 15. vijeka govore da je crkva bila posvećena i Bogorodici.[2] Obnovljena je 1856. godine.[3] Postoje neki vijenci i baze koje datiraju iz perioda krstaša, ali veći dio drugih dijelova su kasniji dodaci.[4]
Oko 200 palestinskih muslimana koji su 2014. bježali od izraelskih bombardovanja u kojima je poginulo više od 70 Palestinaca našlo je utočište u crkvi Svetog Porfirija. Porodice su tokom bombardovanja spavale u hodnicima i prostorijama crkve i susjednih zgrada, gdje su im obezbjeđivani i obroci i medicinska pomoć.[5][6]
Arhitektura[uredi | uredi izvor]
Crkva Svetog Porfirija je pravougaonog oblika, a završava se polukupolnim natkrivenim hramom.[7] Pločnik je 1,8 metara ispod nivoa zemlje na sjevernom kraju, što sugeriše da je sadašnja zgrada izgrađena na vrhu ranije crkvene strukture. Crkva se sastoji od jednog broda sastavljenog od dva preponski-svodna traveja, sa isturenom polukružnim apsidom kojoj prethodi prezviterij sa bačvastim svodom. Unutrašnje dimenzije građevine su 22,9 metara sa 8,9 metara, uključujući apsidu. Ima arhitektonsku i konstrukcijske sličnosti sa bivšom katedralom Svetog Jovana Krstitelja (sada Velika džamija u Gazi).[2]
U crkvi postoji tri ulaza: zapadni ima portik sa tri mermerna stuba koji nose dva prelomljena luka.[7] Osnove mermera datiraju iz doba krstaša.[8] U crkvu se može ući i sa njene fasade ili sa sporednih vrata koja izlaze na modernu galeriju, opremljenu stepenicama za spuštanje u nivo pločnika.[4] Njegove kolosalne zidove podupiru horizontalni mermerni i granitni stubovi i pilasteri.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Cohen & Lewis 1978, str. 119.
- ^ a b Pringle 1993, str. 216.
- ^ a b Dumper 2007, str. 156.
- ^ a b „Discussion: 123. Gaza - (Gaza, al -'Azzah)”. christusrex.net (na jeziku: engleski). Studium Biblicum Franciscanum – Jerusalem. Arhivirano iz originala 3. 3. 2016. g. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- ^ al-Mughrabi, Nidal (22. 7. 2014). „Greek Orthodox church in Gaza shelters Muslims fleeing war”. Reuters (na jeziku: engleski). Pristupljeno 9. 10. 2023.
- ^ Sengupta, Kim (28. 7. 2014). „Israel-Gaza conflict: Greek Orthodox church of St Porphyrios becomes a”. The Independent (na jeziku: engleski). Pristupljeno 9. 10. 2023.
- ^ a b „Travel in Gaza - Palestine - Culture - WorldTravelGate.net®-”. web.archive.org. Arhivirano iz originala 23. 8. 2013. g. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- ^ Meyer 1907, str. 111.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Meyer, Martin Abraham (1907). History of the City of Gaza: From the Earliest Times to the Present Day (na jeziku: engleski). Columbia University Press. ISBN 978-0-231-91432-1. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- Cohen, Amnon; Lewis, Bernard (1978). Population and Revenue in the Towns of Palestine in the Sixteenth Century (na jeziku: engleski). Princeton University Press. ISBN 978-0-691-09375-8. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- Pringle, Denys (1993). The Churches of the Crusader Kingdom of Jerusalem: A Corpus: Volume 1, A-K (excluding Acre and Jerusalem) (na jeziku: engleski). Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-39036-1. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- Dumper, Michael (2007). Cities of the Middle East and North Africa: A Historical Encyclopedia (na jeziku: engleski). Bloomsbury Academic. ISBN 978-1-57607-919-5. Pristupljeno 9. 10. 2023.
- Clermont-Ganneau, Charles (1896). Archaeological Researches in Palestine During the Years 1873-1874: With Numerous Illustrations from Drawings Made on the Spot by A. Lecomte Du Noüy (na jeziku: engleski). 2. Published for the Committee of the Palestine Exploration Fund. str. 381—383. Pristupljeno 9. 10. 2023.