Pređi na sadržaj

Šipka nabijača

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Pištolj kremenjaš (kubura) sa drvenom arbijom ispod cevi.
Puška kapislara Enfild iz 1853. godine. Vidi se gvozdena arbija ispod cevi.

Arbija (tur. harbi) ili šipka nabijača, šipka od gvožđa ili tvrdog drveta kojom se nabija naboj (barut i kugla) u cev kod ranog vatrenog oružja, pištolja i pušaka sprednjača.[1]

Istorija[uredi | uredi izvor]

Vuk Karadžić u svom Srpskom rječniku iz 1852 (na strani 802) definiše pojam harbija kao šipka (drvena ili gvozdena) kojom se nabija mala puška kad se puni.[2]

Šipke nabijače od gvožđa ili tvrdog drveta koristile su se za nabijanje baruta i zrna (projektila) u cev svog ranog vatrenog oružja koje se punilo spreda, od topova (1327-1878) preko pušaka fitiljača, kremenjača i kapislara (1411-1866), pištolja kolašica, kremenjaša i kapislara, pa sve do revolvera kapislara (1835-1865).[3] Njihova upotreba postepeno je prestala uvođenjem topova ostragana (posle 1865), pušaka ostraguša (1842-1866) i revolvera koji se pune sjedinjenim metkom (1857-1873).

Vatreno oružje koje se punilo spreda nije se moglo dobro napuniti bez šipke nabijače, pošto je nabijanjem barut ispunjavao dno cevi, gde se nalazila falja - rupica sa pripalom, čije je paljenje aktiviralo naboj u cevi. Bez nabijanja, oružje je imalo tendenciju da slaže, odnosno zataji. Šipke nabijače su bile montirane ispod cevi oružja i izvlačile su se po potrebi, ili su se nosile za pojasom.

U početku, šipke nabijače nosile su se posebno, najčešće za pojasom strelca. U Osmanskom carstvu i Srbiji nosile su se za pojasom još u vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka. Poznato je da je u boju na Mišaru (1806) pop Luka Lazarević, pošto mu se sablja prelomila, izvukao gvozdenu arbiju iz pojasa i koristio je kao oružje. Iako su švajcarske muskete fitiljače imale šipku nabijaču montiranu ispod cevi još 1475, obavezno montiranje metalne šipke na muskete postalo je uobičajeno u Evropi tek posle 1698.[3]

Kod revolvera kapislara[uredi | uredi izvor]

Koltov džepni revolver iz 1849. godine sa mehanizmom za punjenje ispod cevi.
Revolver Adams sa nabijačem Adamsovog tipa u fiksnom položaju.

Revolveri kapislari imali su većinom mehaničke šipke nabijače montirane na telo revolvera, koje su nabijale zrno u barutnu komoru cilindra povlačnjenjem poluge koja je na razne načine (šarkom, zavrtnjem ili polugom) bila povezana sa šipkom. Najpoznatiji mehanizmi za punjenje revolvera kapislara bili su Koltov, Adamsov i Kerov sistem.

Koltov sistem[uredi | uredi izvor]

Koltov mehanizam za nabijanje revolvera, patentiran od strane Semjuela Kolta oko 1839, ravna rotirajuća poluga montirana ispod cevi, povezana trouglastom pločicom i zavrtnjem sa kratkom šipkom ispod i iza nje. Povlačenje poluge naniže gura šipku u najnižu barutnu komoru cilindra. Ovaj sistem koristio se na Koltovim revolverima od 1839. do 1873, kada je uveden Kolt Mirotvorac sa sjedinjenim metkom, kao i na revolverima Remington i Vebli.

Adamsov sistem[uredi | uredi izvor]

Revolver Adams sa nabijačem Adamsovog tipa zarotiranim za 90°. Rotacija naviše za još 180° dovodi šipku u položaj za nabijanje zrna u doboš.

Adamsov nabijač, patentiran od strane Roberta Adamsa oko 1853, ravna ili blago naniže zakrivljena pljosnata poluga montirana na levoj ili desnoj strani tela revolvera zavrtnjem na prednjem kraju i oslonjena ispod cilindra sa strane kundaka kad se ne koristi. Poluga se okreće oko klina na prednjem kraju (na telu revolvera ispred i ispod cilindra), i ima kratku poprečnu šipku u sredini, okrenutu nadole u ​​fiksnom položaju. Da bi se upotrebila, poluga mora da se rotira ručno dole i napred za 270°, sve dok poluga ne dođe ispred cilindra i šipka ne uđe u jednu od komora, nabijajući zrno. Ovaj mehanizam koristio se na starijim modelima revolvera Adams (sa leve strane revolvera) i Vebli (sa desne strane revolvera).[4][5]

Kerov sistem[uredi | uredi izvor]

Revolver Vebli sa nabijačem Kerovog sistema.

Kerov nabijač, patentiran od strane Džemsa Kera[6] oko 1855,[4] savijena pljosnata poluga (savijena nadole pod pravim ili tupim uglom, sa kratkom šipkom na donjem kraku) koja se okreće oko klina na prednjem delu okvira revolvera ispred cilindra i oslonjena je levu stranu cevi kad se ne koristi. Poluga mora da se okrene nagore za 90° da bi se šipka ugurala u komoru. Ovaj mehanizam koristio se za revolvere Bomont-Adams i Tranter, kao i novije modele revolvera Adams i Vebli.[7]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Vujaklija 1980, str. 70.
  2. ^ Karadžić 1852, str. 802.
  3. ^ a b Smit 1969, str. 21.
  4. ^ a b Žuk 1995, str. 16.
  5. ^ Vilkinson 1979, str. 122.
  6. ^ Kinard 2003, str. 77.
  7. ^ Vilkinson 1979, str. 127.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stefanović Karadžić, Vuk (1852). Srpski rječnik. Beč. str. 802. 
  • Vujaklija, Milan (1980). Leksikon stranih reči i izraza (PDF) (3. izd.). Beograd: Prosveta. 
  • Smith, Walter Harold Black; Ezell, Edward Clinton (1969). Small Arms of the World: The Basic Manual of Military Small Arms. Harrisburg, Pennsylvania: Stackpole Books. str. 21. ISBN 9780811715669. 
  • Kinard, Jeff (2003). Pistols, An Illustrated History of Their Impact. Santa Barbara, California: ABC-CLIO, Inc. ISBN 1-85109-475-X. 
  • Zhuk, A.B. (1995). Walter, John, ur. The illustrated encyclopedia of HANDGUNS, pistols and revolvers of the world, 1870 to 1995. Prevod: Bobrov, N.N. London: Greenhill Books. str. 16. ISBN 1-85367-187-8. 
  • Wilkinson, Frederick (1979). The Illustrated Book of Pistols. Optimum Books. str. 127. ISBN 0600372049. 

Spoljašnji izvori[uredi | uredi izvor]