Pređi na sadržaj

Call of Duty: Black Ops II

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Call of Duty: Black Ops II
Omot igre Black Ops II
Developer(i)Trijarč, (engl. Treyarch)
Izdavač(i)Aktivižn (engl. Activision), Skver Eniks (engl. Square Enix) (Japan)
PlatformeWindows
Xbox 360
PlayStation 3
Wii U
IzlazakWindows, PlayStation 3, Xbox 360, Wii U :
Žanr(ovi)Pucačina iz prvog lica
Strategija u realnom vremenu
Specifikacije(Windows (minimalni zahtevi))Windows Vista, Windows 7, 2.66 GHz Intel Core2 Duo E8200 ili AMD Phenom X3 8750 2.4 GHz ekvivalentno, 2 GB RAM (4 GB 64-bitni sistem), Zvučna kartica: 100% DirectX 9.0, 16 GB na tvrdom disku, Nvidia GeForce 8800GT 512 MB или ATI Radeon HD 3870 512 MB Grafička karta
Način kontroleJedan igrač, više igrača (multiplayer), dva igrača

Call of Duty: Black Ops II[1] je deveto izdanje Call of Duty serijala. Igra je puštena u prodaju 13. novembra 2012 godine. Na igri je radio razvojni tim Trijarč, a izdavač je Aktivižn (u Japanu je Skver Eniks).[2] Kampanja nastavlja tematiku iz Call of Duty: Black Ops, delom stavivši radnju iz perioda Hladnog rata iz 1980-ih, delom u 2025. godinu.[3]

Kampanja[uredi | uredi izvor]

Uopšteno gledano, kampanja se sastoji iz dve tematske celine u različitim vremenskim periodima, koje su izmešane retrospektivno u hodu sa pričom kao podlogom.

80e[uredi | uredi izvor]

Prvi period predstavlja doba Hladnog rata u razdoblju od 1986. do 1989. godine. U njemu, glavnu ulogu tumači protagonista iz Call of Duty: Black Ops-a, Aleks Mejson (engl. Alex Mason), koji odlučuje da se iz penzije vrati na vojni poziv, pre svega da bi pronašao i pomogao starog partnera i prijatelja Frenka Vudsa (engl. Frank Woods), koji je uspeo preživeti okršaj u Vijetnamu 60-ih. Saznavši da je zatočen u Angoli, uključuje se u tamošnji građanski rat, pomagavši stranu koja mu je obećala njegov pronalazak. Ubrzo tako i biva, Mejson pronalazi Vudsa u kontejneru punim leševa, no ga ipak zatiče živog. U akciji spašavanja učestvuje i drugi „povratni” agent Centralne obaveštajne agencije Džejson Hadson (engl. Jason Hudson), ispitivač Mejsona iz prvog dela. Brzo će saznati da su u zemlji borave i kubanski vojnici, koji kao korumpirani rade za narko-bos lidera iz Nikaragve Raula Menendeza (šp. Raul Menendez), koji je ujedno i glavni antagonista priče. Ispada da on pokazuje ogorčenost prema američkoj naciji, zbog ubistva skoro celokupne njegove porodice. Tim je u tom trenutku primoran na povlačenje zbog nedostatka vojnog kadra koji bi pokušao uhvatiti i uhapsiti Menendeza. Sledi operacija u Avganistanu, u jeku Sovjetsko-avganistanskog rata, gde Mejson i Vuds staju na stranu antisovjetskih boraca sa Mulom Rahmanom (arap. الملا الرحمن) na čelu. Uz njih sarađuje još i Kinez Tian Čao (kin: 赵天), koji ima za cilj da suzbije tamošnji sovjetski uticaj. U toku misije, Mejson pri uništavanju sovjetskog tenka, susreće Leva Kravčenka (rus. Лев Кравченко), nekadašnjeg komandanta antagoniste prvog dela Nikite Dragoviča, gde opet nastaje zbrka ciframa, koje su mučile Mejsona i navodile na ubistvo antagonista prvog dela. Kravčenko biva zarobljen i ispitivan od strane Vudsa da bi potom bio ubijen ili od Mejsona ili Vudsa, shodno izboru igrača, nakon otkrivanja njegove saradnje sa Menendezom. U istom momentu stupa izdaja Rahmana koji oslovljava Amerikance kao „večite” protivnike (naime, ukoliko se igrač bolje uputi u tok igre, već pri prvoj misiji pri hvatanju Menendeza može čuti njegov razgovor sa Rahmanom). Njegovi ljudi šalju zarobljenike duboko unutar pustinje, gde se u bunilu Mejsonu još jednom priviđa Viktor Reznov. Radnja se iste 1986. prebaca u Panamu, gde je obaveštajna služba u saradnji sa diktatorom Paname Manuelom Norijegom (šp. Manuel Noriega) (inače realnim likom), imala plan za hvatanje Menendeza, koji je tu boravio sa sestrom i nekolicinom vojnika. Norijega stiže do Menendeza pre Amerikanaca, gde njegovi vojnici muče njegovu sestru ali i ne odvode njega u američke ruke, već Norijegi, koji žrtvuje sopstvene vojnike i nudi da spasi Menendeza, što ovaj prvo odbija, već odlučno žuri natrag ne bi li spasao sestru. U trenutku kada stiže na mesto, Vuds baca ručnu bombu i ubija Menendezovu sestru, dok ovaj nestaje, da bi kasnije bila lažirana njegova smrt pod navodom da se nalazi u vreći. Poverenje Norijege je postalo sumnjivo zbog čega se tim vraća u Panamu tri godine kasnije, gde je prvobitni cilj bio uhvatiti Norijegu. Međutim, u tom trenutku nadležnost javlja da je glavna meta zapravo Menendez, koji je preživeo napad, pri čemu se Vuds i Mejson rastavljaju uz Norijegu kao taoca. Tu situaciju koristi Norijega, koji naređuje vojnicima da uhvate Mejsona i da ga kao metu za elimisanje stave mesto Menendeza, tako da sam Vuds počini ubistvo. Ovde igrač opet ima pravo da bira da li da upuca Mejsona u glavu ili samo rani žrtvu, to jeste da li da ostavi Mejsona u život ili ne. Pošavši na mesto zločina, Vuds uočava da je upucao Mejsona, dok Menendez sa leđa ranjava Vudsa, napravivši ga invalidom. U kratkom filmu koji sledi, prikazan je Menendez koji za taoce drži Vudsa, Hadsona, Mejsonovog sedmogodišnjeg sina Dejvida (engl. David Mason) i ranjenog/ubijenog Aleksa Mejsona, pri čemu na zahtev Menendeza da jedan mora podneti žrtvu u korist drugih, to čini Hadson.

2025.[uredi | uredi izvor]

Radnja se prebaca 36. godina unapred, vreme u kom dolazi do znatnih zaoštravanja odnosa između dve super svetske sile SAD i Kine zbog kineskog neisporučivanja retkih Zemljinih elemenata SAD, koje su opet neophodne za izgradnju moderne armije, poput nevidljivih vojničkih odela, automatizovane leteće mašinerije i oklopnih vozila. Razlog nesloge zapravo jeste Menendez, koji kao vođa masovnog političkog pokreta Cordis Die (lat. Дан срца), sajber napadom razara kineski bezbednosni državni sistem, čime prekida njihovu isporuku. Ovo dovodi do novog Hladnog rata, koji preti globalnom katastrofom. Sa druge strane, Frenk Vuds se vraća kao narator odvijanja akcije, u kolicima i ostareo, prepričavavši događaje iz 80-ih i pri tom davavši korisne savete sada već iskusnom veteranu Davidu Mejsonu, koji komanduje svojom jedinicom uz partnerstvo Majka Harpera (engl. Mike Harper) i pomoć Salazara (šp. Salazar), vojnika poreklom iz Nikaragve. Ima misiju da pronađe i uhvati Menendeza. Tim se prvo upućuje u Mjanmar, gde pronalaze američkog agenta koji je radio za Menendeza, koji ih vodi do Celerijuma (lat. Celerium - брз), kvantnog drajva koji može hakovati bilo koju vrstu računara. Kasnije, pratnjom Menendeza kroz Pakistan, tim otkriva Menendezov plan eliminacije „Karme” na Kajmanskim ostrvima. Ispostavlja se da je Karma zapravo devojka Kloj Linč (engl. Chloe Lynch), koja je radila pre na Menendezovom projektu „Tacit” (lat. Tacitus). Karma biva kidnapovana od strane DeFalka (engl. DeFalco), desne ruke Menendezovih operacija, ali na kraju biva ustreljen od strane Dejvida Mejsona, u momentima pre nego što je ovaj uspeo pobeći. Akcija se premešta u Jemen, gde je ponovo lociran Menendez. U ovoj misiji igrač zapravo kontroliše karaktera po imenu Farid (arap. فريد), koji radi za Menendeza kao član CIA—e. Menendez sumnja u njegovo neverstvo i nakon obaranja aviona u kom se nalazio Majk Harper, iskušava Farida, ponudivši mu pištolj da ubije Harpera i time pokaže svoju lojalnost, gde igrač opet ima pravo da ili ubije Harpera ili Menendeza. Ukoliko Farid ubije Harpera, dokazuje poslušnost i dobija razumevanje od američke vojske kao nevini agent, a ukoliko odluči upucati Menendeza, ovaj reaguje pre i ubija Farida i nokautira Harpera, koji na na kraju ostaje živ. Američka vojska po prvi put pronalazi i hapsi Menendeza i odvode ga na vojni brod „Obama”, gde vrše ispitivanja. Na kraju, to ispada klopka, jer Menendez koristi svoje veze unutar same CIA—e i uspeva da pobegne pri tom zarobivši admirala američke vojske Tomasa Brigsa (engl. Thomas Briggs) uz izdaju Salazara, koji je ipak radio sa Menendezom. Na nagovor Salazara, Menendez može raniti ili ubiti admirala Brigsa, shodno izboru igrača. Menendez na kraju beži dok se Salazar predaje američkoj vojsci i biva ubijen od Harpera, u slučaju da ovaj preživi. Zadnje odredište igre je Los Anđeles, dana 19. juna, gde Menendez odlučuje zadati američkoj vojsci finalni udarac. Uspeva uništiti centralu vojske kontrolišući američke vojne satelite. Međutim na kraju biva uhvaćen od samog Dejvida koji ima opciju da ubije ili ostavi Menendeza živog, shodno izboru igrača. Kampanja može imati različite završetke, u zavisnosti od izbora delova priče od samog početka.[4]

Noviteti[uredi | uredi izvor]

Po prvi put, igrač ima mogućnost da sam odlučuje o delovima kampanje, tj. da odluči kako će se odvijati delovi priče. Novitet su tzv. Napadno-agresivne misije (engl. Strike Force missions), koje igrač može vršiti tokom standarne kampanje. One se redom otključavaju ukoliko igrač pređe jednu, a pritom da ne nastavi odmah kampanju. Popularni Zombi mod, u ovom delu se osamostaljuje kao posebna kampanja. S druge strane, i dalje će postojati Ko-op mod, ali ovoga puta u timu mogu biti čak 8 igrača, za razliku od World at War-a i Black Ops-a, gde su bila dostupna samo 4 igrača.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Call of Duty: Black Ops II, Pristupljeno 20. maj 2012
  2. ^ Black Ops 2 officially confirmed by Activision Arhivirano na sajtu Wayback Machine (10. maj 2012), Pristupljeno 20. maj 2012
  3. ^ Call of Duty: Black Ops 2 preview, Pristupljeno 20. maj 2012
  4. ^ Call of Duty: Black Ops 2 preview, Pristupljeno 18. jul 2012

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]