Proailurus
Proailurus kasni | |
---|---|
lobanja vrste Proailurus lemanensis | |
Naučna klasifikacija | |
Domen: | Eukaryota |
Carstvo: | Animalia |
Tip: | Chordata |
Klasa: | Mammalia |
Red: | Carnivora |
Podred: | Feliformia |
Infrared: | Aeluroidea |
Natporodica: | Feloidea |
Porodica: | Felidae |
Potporodica: | †Proailurinae Zittel, 1893 |
Rod: | †Proailurus Filhol, 1879 |
Tipska vrsta | |
Proailurus lemanensis Filhol, 1879
| |
Vrste | |
| |
Sinonimi | |
sinonimi potporodice: sinonimi vrste:
|
Proailurus (Proailurus — „prva mačka”) je izumrli rod mačaka iz izumrle potporodice Proailurinae, koji je u periodu od kasnog Oligocena do ranog Miocena nastanjivao područje Evrope.[3][4]
Etimologija naziva
[uredi | uredi izvor]Naziv ovog roda vodi porijeklo od:
- starogrčki riječi protos (stgrč. πρῶτος), koja znači prvi,
- i starogrčke riječi ailouros (stgrč. αἴλουρος), koja znači mačka.
Naziv potporodice Proailurinae vodi porijeklo od:
- tipskog roda Proailurus,
- i taksonomskog nastavka -inae.
Opis
[uredi | uredi izvor]Vrste iz roda Proailurus su bile male i zbijene zvijeri, nešto veće od današnje domaće mačke. Imale su dugi rep, velike oči, i oštre kandže i zube, koji su bili jednaki proporcija kao kod današnji vrsta iz porodice viveridi. Ove vrste su donekle mogle da uvlače svoje kandže. Kao i današnji viveridi, ove vrste su djelimično živjele na drveću.[5] Vrsta Proailurus lemanensis je dostizala težinu od 5 do 20 kg, u ramenima visinu od 35 cm i dužinu od 1 m.[4]
Sistematika
[uredi | uredi izvor]Istorija klasifikacije
[uredi | uredi izvor]1879. godine francuski prirodnjak i ljekar Henri Filhol je prvi naučno opisao rod Proailurus, u koji je uvrstio dvije izumrle vrste mačkoliki zvijeri: Proailurus lemanensis i Proailurus julieni.[6] Ostaci ove dvije vrste su pronađeni na području francuse opštine Sent Žerard. Kasnije je on 1882. godine opisao i dodao u ovaj rod još jednu izumrlu vrstu Proailurus medius.[7] 1888. godine je njemački paleontolog i zoolog Maks Šloser je vrstu Proailurus medius prepoznao kao predstavnika zasebnog roda, te ju je uvrstio u rod Haplogale i preimenovao u Haplogale media.[8][9] Kasnije je i vrsta Proailurus julieni je prepoznata kao predstavnika zasebnog roda Stenogale (kao vrsta Stenogale julieni), i na kraju kao predstavnik roda Viretictis (kao vrsta Viretictis julieni).[10][11]
1999. godine je francuski paleontog Stefan Peigne je opisao dvije nove vrste u rodu Proailurus, a to su Proailurus bourbonnensis i Proailurus major.[4][12]
Prema svim naučnim istraživanjima rod Proailurus je najprimitivniji predstavnik porodice mačke i predak svi ostali predstavnika ove porodice zvijeri,[9][13] iako je u jednom istraživanju iz 2005. godine bio uvršten kao primitivni predstavnik mačkoliki zvijeri,[14] što je u kasnijim istraživanjima opovrgnuto.[4][15]
Klasifikacija
[uredi | uredi izvor]Vrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
---|---|---|
†P. bourbonnensis (Peigne, 1999) | Njemačka Francuska |
22,4 do 20,0 mil. god. |
†P. lemanensis (Filhol, 1879) | Njemačka Francuska |
24,0 do 20,0 mil. god. |
†P. major (Peigne, 1999) | Francuska | 22,4 do 20,0 mil. god. |
Filogenija
[uredi | uredi izvor]Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Proailurus.[4]
Feloidea |
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
- ^ Miklos Kretzoi (1945) "Bemerkungen über das Raubtiersystem." Annales Historico-Naturales Musei Nationalis Hungarici, Budapest, vol. 38, pp. 59-83.
- ^ a b v g d McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ a b v g d Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5.
- ^ Turner, Alan; Antón, Mauricio (1997). The Big Cats and their fossil relatives. New York: Columbia University Press. str. 25. ISBN 978-0-231-10228-5.
- ^ Filhol, Henri (1879). „Etude des mammiferes fossiles de Saint-Gerand le Puy (Allier)”. Bibliotheque de l'Ecole des Hautes Etudes, Section des Sciences Naturelles. 19 (1): 1—252.
- ^ Filhol, Henri (1882). „Memoire sur quelques mammiferes fossiles des phosphorites du Quercy. Ibid”: 1—140.
- ^ Schlosser, M. (1888). „Die Affen, Lemuren, Chiropteren, Insectivoren, Marsupialier, Creodonten und Carnivoren des Europaischen Tertiars. Beitr. Palaontol. Osterreich-Ungamns”. Part II (Volume 7): 225—386.
- ^ a b Hunt, Robert M. (1998). „Evolution of the Aeluroid Carnivora: Diversity of the Earliest Aeluroids from Eurasia (Quercy, Hsanda-Gol) and the Origin of Felids”. American Museum Novitates (3252). hdl:2246/3156.
- ^ Teilhard de Chardin, P. (1915) "Les carnassiers des phosphorites du Quercy" Annales de Paléontologie, 9, 101–192
- ^ Viret, J. (1929). „Les faunes des mammiferes de l'Oligocene superieur de la Limagne Bourbonnaise”. Ann. l'Univ. Lyon (N. Ser.). 47: 1—328.
- ^ Peigné, Stéphane (1999). „"Proailurus, l'un des plus anciens Felidae (Carnivora) 'd Eurasie: systematique et evolution"”.
- ^ Rothwell, Tom (2003). „Phylogenetic Systematics of North American Pseudaelurus (Carnivora: Felidae)”. American Museum Novitates. 2403: 1—64. doi:10.1206/0003-0082(2003)403<0001:PSONAP>2.0.CO;2. hdl:2246/2829.
- ^ Welsey-Hunt, G. D.; Flynn, J. J. (2005). „Phylogeny of the Carnivora: basal relationships among the Carnivoramorphans, and assessment of the position of ‘Miacoidea’ relative to Carnivora”. Journal of Systematic Palaeontology. 3 (1): 1—28. doi:10.1017/S1477201904001518.
- ^ Christiansen, Per (2008). „Phylogeny of the great cats (Felidae: Pantherinae), and the influence of fossil taxa and missing characters”. Cladistics. 24 (6): 977—992. doi:10.1111/j.1096-0031.2008.00226.x.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5.