Pređi na sadržaj

Proailurus

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Proailurus
Vremenski raspon: 24.0–20.0 Ma
kasni Oligocen do rani Miocen[1]
lobanja vrste
Proailurus lemanensis
Naučna klasifikacija e
Domen: Eukaryota
Carstvo: Animalia
Tip: Chordata
Klasa: Mammalia
Red: Carnivora
Podred: Feliformia
Infrared: Aeluroidea
Natporodica: Feloidea
Porodica: Felidae
Potporodica: Proailurinae
Zittel, 1893
Rod: Proailurus
Filhol, 1879
Tipska vrsta
Proailurus lemanensis
Filhol, 1879
Vrste
  • Proailurus bourbonnensis
  • Proailurus lemanensis
  • Proailurus major
Sinonimi
sinonimi potporodice:
  • Proaeluridae (Kretzoi, 1945)[2]
  • Proaelurinae (Zittel, 1893)[3]
  • Proaelurini (de Beamont, 1964)[3]
sinonimi roda:
  • Brachictis (Kretzoi, 1945)[3]
  • Proaelurus (Forbes, 1881)[3]
sinonimi vrste:
  • P. lemanensis:
    • Proaelurus lemanensis

Proailurus (Proailurus — „prva mačka”) je izumrli rod mačaka iz izumrle potporodice Proailurinae, koji je u periodu od kasnog Oligocena do ranog Miocena nastanjivao područje Evrope.[3][4]

Etimologija naziva

[uredi | uredi izvor]

Naziv ovog roda vodi porijeklo od:

  • starogrčki riječi protos (stgrč. πρῶτος), koja znači prvi,
  • i starogrčke riječi ailouros (stgrč. αἴλουρος), koja znači mačka.

Naziv potporodice Proailurinae vodi porijeklo od:

  • tipskog roda Proailurus,
  • i taksonomskog nastavka -inae.

Vrste iz roda Proailurus su bile male i zbijene zvijeri, nešto veće od današnje domaće mačke. Imale su dugi rep, velike oči, i oštre kandže i zube, koji su bili jednaki proporcija kao kod današnji vrsta iz porodice viveridi. Ove vrste su donekle mogle da uvlače svoje kandže. Kao i današnji viveridi, ove vrste su djelimično živjele na drveću.[5] Vrsta Proailurus lemanensis je dostizala težinu od 5 do 20 kg, u ramenima visinu od 35 cm i dužinu od 1 m.[4]

Sistematika

[uredi | uredi izvor]
Proailurus na karti Evrope
Budenheim i Heßler kamenolomi
Budenheim i Heßler kamenolomi
Coderet
Coderet
Cetina de Aragon
Cetina de Aragon
Lokacije na kojima su pronađeni fosilni ostaci iz roda Proailurus.
  • vrsta Proailurus lemanensis
  • Proailurus sp.

Istorija klasifikacije

[uredi | uredi izvor]

1879. godine francuski prirodnjak i ljekar Henri Filhol je prvi naučno opisao rod Proailurus, u koji je uvrstio dvije izumrle vrste mačkoliki zvijeri: Proailurus lemanensis i Proailurus julieni.[6] Ostaci ove dvije vrste su pronađeni na području francuse opštine Sent Žerard. Kasnije je on 1882. godine opisao i dodao u ovaj rod još jednu izumrlu vrstu Proailurus medius.[7] 1888. godine je njemački paleontolog i zoolog Maks Šloser je vrstu Proailurus medius prepoznao kao predstavnika zasebnog roda, te ju je uvrstio u rod Haplogale i preimenovao u Haplogale media.[8][9] Kasnije je i vrsta Proailurus julieni je prepoznata kao predstavnika zasebnog roda Stenogale (kao vrsta Stenogale julieni), i na kraju kao predstavnik roda Viretictis (kao vrsta Viretictis julieni).[10][11]

1999. godine je francuski paleontog Stefan Peigne je opisao dvije nove vrste u rodu Proailurus, a to su Proailurus bourbonnensis i Proailurus major.[4][12]

Prema svim naučnim istraživanjima rod Proailurus je najprimitivniji predstavnik porodice mačke i predak svi ostali predstavnika ove porodice zvijeri,[9][13] iako je u jednom istraživanju iz 2005. godine bio uvršten kao primitivni predstavnik mačkoliki zvijeri,[14] što je u kasnijim istraživanjima opovrgnuto.[4][15]

Klasifikacija

[uredi | uredi izvor]
rod Proailurus
Vrste: Rasprostranjenost fosila
i lokacija:
Vremenski
raspon:
P. bourbonnensis (Peigne, 1999)  Njemačka
 Francuska
22,4 do 20,0 mil. god.
P. lemanensis (Filhol, 1879)  Njemačka
 Francuska
24,0 do 20,0 mil. god.
P. major (Peigne, 1999)  Francuska 22,4 do 20,0 mil. god.

Filogenija

[uredi | uredi izvor]

Dolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Proailurus.[4]

 Feloidea 
 Prionodontidae 

[[Prionodontidae|Prionodontidae (sensu stricto)]]

Haplogale

 sensu lato 

Stenoplesictis

 ? 

Pseudictis

 Felidae 
 ? 

Barbourofelidae

Viretictis

Stenogale

 Felidae 
 †Proailurinae 
 †Proailurus 

Proailurus bourbonnensis

Proailurus major

Proailurus lemanensis

Proailurus sp. (Cetina de Aragon)

 Pseudaelurus 
 Machairodontinae 

†[[Machairodontinae|Machairodontinae (sensu stricto)]]

†[[Pseudaelurus|Pseudaelurus (sensu stricto)]]

 sensu lato 

Hyperailurictis

Sivaelurus

 Felinae 

Styriofelis

[[Male mačke|Felinae (sensu stricto)]]

Pristifelis

 Pantherinae 

Miopanthera

[[Velike mačke|Pantherinae (sensu stricto)]]

 sensu lato 
 sensu lato 
 sensu lato 
 sensu stricto 
 sensu lato 

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Philippe Gaubert, Agostinho Antunes, Hao Meng, Lin Miao, Stéphane Peigné, Fabienne Justy, Flobert Njiokou, Sylvain Dufour, Emmanuel Danquah, Jayanthi Alahakoon, Erik Verheyen, William T. Stanley, Stephen J. O’Brien, Warren E. Johnson, Shu-Jin Luo (2018) The Complete Phylogeny of Pangolins: Scaling Up Resources for the Molecular Tracing of the Most Trafficked Mammals on Earth Journal of Heredity, Volume 109, Issue 4, Pages 347–359
  2. ^ Miklos Kretzoi (1945) "Bemerkungen über das Raubtiersystem." Annales Historico-Naturales Musei Nationalis Hungarici, Budapest, vol. 38, pp. 59-83.
  3. ^ a b v g d McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015. 
  4. ^ a b v g d Werdelin, L.; Yamaguchi, N.; Johnson, W. E.; O'Brien, S. J. (2010). „Phylogeny and evolution of cats (Felidae)”. Ur.: Macdonald, D. W.; Loveridge, A. J. Biology and Conservation of Wild Felids. Oxford, UK: Oxford University Press. str. 59—82. ISBN 978-0-19-923445-5. 
  5. ^ Turner, Alan; Antón, Mauricio (1997). The Big Cats and their fossil relatives. New York: Columbia University Press. str. 25. ISBN 978-0-231-10228-5. 
  6. ^ Filhol, Henri (1879). „Etude des mammiferes fossiles de Saint-Gerand le Puy (Allier)”. Bibliotheque de l'Ecole des Hautes Etudes, Section des Sciences Naturelles. 19 (1): 1—252. 
  7. ^ Filhol, Henri (1882). „Memoire sur quelques mammiferes fossiles des phosphorites du Quercy. Ibid”: 1—140. 
  8. ^ Schlosser, M. (1888). „Die Affen, Lemuren, Chiropteren, Insectivoren, Marsupialier, Creodonten und Carnivoren des Europaischen Tertiars. Beitr. Palaontol. Osterreich-Ungamns”. Part II (Volume 7): 225—386. 
  9. ^ a b Hunt, Robert M. (1998). „Evolution of the Aeluroid Carnivora: Diversity of the Earliest Aeluroids from Eurasia (Quercy, Hsanda-Gol) and the Origin of Felids”. American Museum Novitates (3252). hdl:2246/3156. 
  10. ^ Teilhard de Chardin, P. (1915) "Les carnassiers des phosphorites du Quercy" Annales de Paléontologie, 9, 101–192
  11. ^ Viret, J. (1929). „Les faunes des mammiferes de l'Oligocene superieur de la Limagne Bourbonnaise”. Ann. l'Univ. Lyon (N. Ser.). 47: 1—328. 
  12. ^ Peigné, Stéphane (1999). „"Proailurus, l'un des plus anciens Felidae (Carnivora) 'd Eurasie: systematique et evolution". 
  13. ^ Rothwell, Tom (2003). „Phylogenetic Systematics of North American Pseudaelurus (Carnivora: Felidae)”. American Museum Novitates. 2403: 1—64. doi:10.1206/0003-0082(2003)403<0001:PSONAP>2.0.CO;2. hdl:2246/2829. 
  14. ^ Welsey-Hunt, G. D.; Flynn, J. J. (2005). „Phylogeny of the Carnivora: basal relationships among the Carnivoramorphans, and assessment of the position of ‘Miacoidea’ relative to Carnivora”. Journal of Systematic Palaeontology. 3 (1): 1—28. doi:10.1017/S1477201904001518. 
  15. ^ Christiansen, Per (2008). „Phylogeny of the great cats (Felidae: Pantherinae), and the influence of fossil taxa and missing characters”. Cladistics. 24 (6): 977—992. doi:10.1111/j.1096-0031.2008.00226.x. 

Literatura

[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]