Stroncijum jodid
Appearance
![]() | |
Nazivi | |
---|---|
IUPAC naziv
Stroncijum jodid
| |
Identifikacija | |
| |
ECHA InfoCard | 100.030.871 |
RTECS | WK9275000 |
Svojstva | |
SrI2 (anhidrid) SrI2·6H2O (heksahidrat) | |
Molarna masa | 341,43 g/mol (anhidrat) |
Agregatno stanje | Bezbojni ili beli kristali |
Gustina | 4,55 g/cm³ (anhidrid)[1] 4.40 g/cm³ (heksahidrat)[1] |
Tačka topljenja | 507-645°C[2] |
Tačka ključanja | 1773°C (razlaže se) |
64.0 g/100 mL (20°C)[3] | |
Rastvorljivost u etanol | 3.1 g/100 ml (4°C)[3] |
Struktura | |
Kristalna rešetka/struktura | Ortorombna, oP24 |
Kristalografska grupa | Pbca, No. 61 |
Opasnosti | |
Opasnost u toku rada | Korozivna |
R-oznake | R14 R34 |
S-oznake | S22 S26 S27 S36/37/39S45[4] |
NFPA 704 | |
Srodna jedinjenja | |
Drugi anjoni
|
stroncijum fluorid stroncijum hlorid stroncijum bromid |
Drugi katjoni
|
berilijum jodid magnezijum jodid kalcijum jodid barijum jodid |
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa). | |
![]() ![]() ![]() | |
Reference infokutije | |
Stroncijum jodid (SrI2) je so stroncijuma i joda. To je jonsko, u vodi rastvorno, i higroskopno jedinjenje, koje se može koristiti u medicini kao zamena za kalijum jodid[5].
Reakcije
[uredi | uredi izvor]Stroncijum jodid se može pripremiti reakcijom stroncijum karbonata sa jodovodoničnom kiselinom:
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b Yaws, C.L. (2008). Thermophysical properties of chemicals and hydrocarbons. William Andrew. ISBN 9780815515968.
- ^ Turner, Jr. Francis M., ur. (1920). The Condensed Chemical Dictionary. New York: The Chemical Catalog Company. str. 449. Pristupljeno 10. 12. 2007.
- ^ a b Atherton, Seidell (1907). Solubilities of Inorganic and Organic Substances. New York: D. Van Nostrand. str. 318. Pristupljeno 10. 12. 2007.
- ^ 400696 Strontium iodide anhydrous, beads, −10 mesh, 99.99+ %
- ^ Shoemaker John V. (1908). A Practical Treatise on Materia Medica and Therapeutics (7th izd.). Philadelphia: F. A. Davis. str. 854. Pristupljeno 10. 12. 2007.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Atherton, Seidell (1907). Solubilities of Inorganic and Organic Substances. New York: D. Van Nostrand. str. 318. Pristupljeno 10. 12. 2007.