Пређи на садржај

Majk Mansfild

С Википедије, слободне енциклопедије
Majk Mansfild
Majk 1985.
Ime po rođenjuMike Mansfield
Datum rođenja16 mart, 1903(1903-03-16)
Mesto rođenjaNjujork
 SAD
Datum smrti5. oktobar 2001.(2001-10-05) (98 god.)
Mesto smrtiWašington
 SAD
ZanimanjeAmbasador SAD u Japanu

Majkl Džozef Mansfild' (16. mart 1903 – 9. oktobar 2001) bio je američki političar, pripadnik Demokratske partije i diplomata koji je predstavljao Montanu u Predstavničkom domu Sjedinjenih Država od 1943. do 1953. i Senatu Sjedinjenih Država od 1953. do 1977. Kao vođa demokratskog poslaničkog kluba Senata od 1961. do 1977, Mansfild je vodio programe Velikog društva kroz Senat; njegov mandat od tačno šesnaest godina bio je najduži od svih partijskih lidera u istoriji Senata, sve dok rekord nije oborio Mič Makonel 2023.

Rođen u Bruklinu u Njujorku, Mansfild je odrastao u Grejt Folsu, Montana. Lagao je o godinama kada je služio u Mornarici Sjedinjenih Država tokom Prvog svetskog rata. Posle rata postao je profesor istorije i političkih nauka na Univerzitetu u Montani. Pobedio je na izborima za Predstavnički dom i služio je u Komitetu za spoljne poslove Doma tokom Drugog svetskog rata.

Godine 1952, pobedio je tadašnjeg republikanskog senatora Zalesa Ektona i zauzeo mesto u Senatu. Mansfild je služio kao predvodnik većine u Senatu od 1957. do 1961. Mansfild se uspeo na poziciju lidera većine u Senatu nakon što je Lindon B. Džonson dao ostavku u Senatu da bi postao potpredsednik. U kasnijim godinama Vijetnamskog rata, protivio se eskalaciji američkog angažmana i podržavao je planove predsednika Ričarda Niksona za vijetnamizaciju.

Nakon povlačenja iz Senata, Mansfild je služio kao ambasador Sjedinjenih Država u Japanu od 1977. do 1988. Mansfild je bio američki ambasador u Japanu sa najdužim stažom u istoriji.[1] Po odlasku u penziju odlikovan je najvišim civilnim priznanjem u zemlji, Predsedničkom medaljom slobode. Mansfild je kasnije neko vreme služio kao viši savetnik za istočnoazijske poslove u Goldman Saksu. Majk je umro od srčane insuficijencije u Vašingtonu.

  1. ^ Warnock, Eleanor (16. 4. 2012). „End of an Era: Yamamoto, Top 'America Hand' Dies at 76”. Wall Street Journal Japan Real Time. Приступљено 18. 4. 2012. 

Spoljašnje veze

[уреди | уреди извор]