Пређи на садржај

Корисник:Aleksandarnrt9719/песак

С Википедије, слободне енциклопедије

Upitaj prah[уреди | уреди извор]

Aleksandarnrt9719/песак
Lični podaci
Puno imeDžon Fante
Datum rođenja(1909-04-08)8. април 1909.
Mesto rođenjaDenver, Kolorado, Sjedinjene Američke Države,
Datum smrti8. мај 1983.(1983-05-08) (74 год.)
Mesto smrtiLos Anđeles, Kalifornija, Sjedinjene Američke Države,
NacionalnostItalijan-Amerikanac
ReligijaKatolik
Zanimanje
Porodica
SupružnikDžojs Fante(1937—1983)
DecaNik,Dan,Viki,Džim
Književni rad
Period{{{period}}}
Književni žanrRealizam
Uticao naČarls Bukovski
Najvažnija dela
Čekaj do proleća Bandini(1938)
Upitaj prah(1939)
Puna života(1952)

„Upitaj prah“ je najpopularniji roman italijansko-američkog pisca Džona Fantea, prvi put je objavljen 1939 godine i radnja romana je smeštena u period Velike Depresije u Los Anđelesu. Roman je deo sage o

Arturu Bandiniju Fanteovom alter egu, mladom Italijanu-Amerikancu iz Kolorada u borbi da postane pisac u Los Anđelesu. Roman je široko priznat kao američki klasik i deo je školske lektire za američku literaturu.Napisan je autobiografski i većim delom predstavlja istinite događaje iz Fanteovog života. U velikoj meri je uticao na pisca i pesnika Čarlsa Bukovskog. Godine 2006 godine, scenarista Robert Tovni adaptirao je roman u film, „Upitaj prah“ u kojem su glumili Selma Hajek i Kolin Farel.

Publikacija[уреди | уреди извор]

Prva publikacija romana pratila je Fanteovu uspešnu publikaciju romana „Čekaj do proleća Bandini“ i njegovih kratkih priča u prominentnim magazinima kao što je „The American Mercury“. Odštampano je samo 2200 kopija prve edicije . Iako prodaja nije bila obimna, meko izdanje je izdato od strane „Bantam Books“ američke izdavačke kuće 1954 godine. Popularnost romana nije dostigla vrhunac sve dok pisac Čarls Bukovski nije inicirao reizdanje romana od strane „Black Sparrow Press“ njegove matične izdavačke kuće 1980 godine, sa predgovorom koji je on napisao.

Sadržaj[уреди | уреди извор]

Arturo Gabriel Bandini je mladi pisac koji živi u hotelu na Bunker Hilu na nizbrdici centralnog Los Anđelesa. Živeći na koricama pomorandži, nesvesno stvara sliku Los

Anđelesa,moderne distopije tokom ere Velike Depresije. Njegova objavljena kratka priča „Mali pas se smejao“ nije impresionirala nikoga u hotelu osim četrnaestogodišnje devojčice Džudi. Vođen oskudicom, ušetao je u Kolumbija bife i tu je upoznao Kemil Lopez, konobaricu. Bandini se zaljubljuje u Lopez, a ona je bila zaljubljena u svog kolegu Sema. Sem prezire Kemil i govori Bandiniju da ako hoće da je osvoji treba da je nipodaštava. Bandini je u borbi sa svojim siromaštvom, svojom katoličkom krivicom i njegovom ljubavi prema nestabilnoj i propadajućoj Kemil. Kemil u jednom trenutku biva primljenja u duševnu bolnicu i premeštena u drugu pre nego što je pobegla.Bandini je tražeći je svuda po gradu, pronašao u svom stanu. Odlučio je da je odvede iz Los Anđelesa i organizovao je selidbu van grada u kuću na plaži. Kupio joj je malog psa i otputovali su do nove kuće. Ostavio je i otišao je po svoje stvari u hotel u Los Anđelesu. Kada se vratio, ona je nestala. Pronašao je u pustinji u kući njenog kolege Sema koji je bio bolestan i umirao je. Pre nego što je Bandini stigao Sem je izbacio Kemil iz kuće i ona je odlutala u pustinju. Bandini je tražio sa ogromnim strahom da neće uspeti da pronađe ženu koju voli, i nije uspeo. Vratio se u Semovu kuću gledajući praznu pustinjsku zemlju. Uzeo je primerak romana koji je nedavno objavio, posvetio ga je Kemil i bacio ga je u pustinju.

Tema[уреди | уреди извор]

Fanteov najpopularniji roman, polu-autobiografski „Upitaj prah“ treća je knjiga u onome što se naziva „Saga o Arturu Bandiniju“ ili „Bandini kvartet“. Bandini je poslužio kao Fanteov alter-ego u četiri romana: „Čekaj do proleća Bandini“(1938), „Put za Los Anđeles“ (hronološki ovo je prvi roman koji je Fante napisao ali je objavljen tek 1985), „Upitaj prah“(1939) i konačno „Snovi sa Bunker Hila“(1982). Poslednji roman Fante je diktirao svojoj ženi Džojs, pred kraj svog života zbog slepila i amputacije obe noge izazvanih dijabetesom. Fanteovo korišćenje Bandinija kao njegovog alter-ega bilo je inspiracija Čarlsu Bukovskom za njegov alter-ego po imenu Henri Kinaski.

Teme koje se ponavljaju u Fanteovim delima su siromaštvo, katoličanstvo, porodični život, Italijansko-Američki identitet, sport, i život pisca. „Upitaj prah“ je tokom godina označen kao monumentalni roman južne Kalifornije i Los Anđelesa od strane mnogih među kojima su Čarls Bukovski, Keri Mekvilijams i Los Angeles Times Book Review. Posle više od šezdeset godina od objavljivanja, „Upitaj prah” je tokom nekoliko nedelja bio u vrhu liste najprodavanijih knjiga časopisa Njujork Tajms.

Prijem[уреди | уреди извор]

Prvobitni prijem kod publike bio je mešovit, što je rezultovalo lošom prodajom. Distribucija je bila otežana zbog pravnih sporova Fanteovog izdavača prouzrokovanih neovlašćenim objavljivanjem autobiografije Adolfa Hitlera „Moja borba“, što je za posledicu imalo nedostatak sredstava za finansiranje Fanteovog romana.

Zaostavština[уреди | уреди извор]

Fante je bio jedan od prvih pisaca koji je pisao o problemima običnih ljudi u eri Velike Depresije u Los Anđelesu. Robert Tovni je roman „Upitaj prah“ nazvao najboljim romanom ikad napisanim o Los Anđelesu. Američki autor Čarls Bukovski citira rad Džona Fantea kao značajan uticaj na njegovo pisanje, posebno „Upitaj prah“ na koji je naišao u javnoj biblioteci kao mlad pisac. Zanimanje Bukovskog za roman pomoglo je da roman ostane na sceni tokom sedamdesetih. Bukovski koji se sprijateljio sa ostarelim Fanteom pred kraj njegovog života, napisao je predgovor za izdanje romana „Upitaj prah“ koji je štampan od strane „Black Sparrow Press“. Bukovski tvrdi u predgovoru: „Fante je bio moj bog“. Bukovski je opisao njihov odnos u kratkoj priči „Upoznao sam gospodara“ iako je u priči pisac nazvan „Džon Bante”, a njegova knjiga „Vreme za sport, zar ne?”.

„Upitaj prah” sadrži tematske sličnosti sa romanom Knuta Hamsuna „Glad” izdatog 1890. Fante je bio veliki poštovalac Hamsuna. Naslov „Upitaj prah” izveden je iz romana Knuta Hamsuna „Pan” iz 1894 godine u kojem poručnik Glan priča priču o devojci u kuli:

„Druga koju je voleo kao rob, kao ludak i kao prosjak. Zašto? Upitaj prašinu(prah) na putu, opalo lišće, upitaj misterioznog boga života; jer niko ne zna takve stvari. Ona mu nije ništa dala, ne ništa mu nije dala, a on joj je ipak zahvalio. Ona je rekla: Daj mi tvoj mir i tvoj razum! I njemu je bilo žao samo zbog toga što nije tražila i njegov život.”

U knjizi Dejvida Fostera Valasa iz 1987 godine u romanu „Metla sistema” Lavaš „Kameni” Bidsman imao je drvenu nogu sa pregradom u kojoj je čuvao marihuanu, duvan i druge nedozvoljene supstance. U četvrtom poglavlju romana „Upitaj prah” pojavljuje se lik po imenu Beni Koen koji je imao drvenu nogu i malu pregradu u njoj u kojoj je sakrivao cigarete sa duvanom. Prodavao ih je za petnaest centi po komadu.

Reference[уреди | уреди извор]

  1. Woodard, Rob (2009-01-14). "How Ask the Dust nearly missed greatness". The Guardian. Retrieved 2016-07-10.
  2. Kellogg, Carolyn (2009-04-07). "John Fante's 'Ask the Dust' grows with time". Los Angeles Times. ISSN 0458-3035. Retrieved 2016-07-10.
  3. https://gen.medium.com/how-hitler-nearly-destroyed-the-great-american-novel-ed5f7bb77aeb
  4. Fante, J., 1980, Ask the Dust, Black Sparrow Press, Santa Barbara. Introduction by Charles Bukowski

Dalje čitanje[уреди | уреди извор]

  • [1] Tayler, Christopher (2000-09-21). "Bandini to Hackmuth". London Review of Books. pp. 28–29. ISSN 0260-9592. Retrieved 2016-07-10.
  • Cooper, Stephen; Donato, Clorinda, eds. (2020). John Fante's Ask the Dust. A Joining of Voices and Views. Fordham University Press.

Spoljne veze[уреди | уреди извор]