Aleksa Nedeljković

С Википедије, слободне енциклопедије
Aleksa Nedeljković
Aleksa, foto: Mia Matić
Lični podaci
Ime po rođenjuAleksa Nedeljković
PrebivališteBeograd
DržavljanstvoSrbija
Zanimanjepevač
Muzički rad
Aktivni period2007—danas
Žanrtradicionalna pesma sa Kosova i Metohije i pravoslavna duhovna muzika

Aleksa Nedeljković (Beograd, 1998) srpski je umetnik, vokalni solista, interpretator tradicionalnih pesama sa Kosova i Metohije i pravoslavne duhovne muzike. Član je od 2019. godine World music asocijacije Srbije i redovni član Udruženja muzičkih umetnika Srbije (UMUS).[1]

Školovanje[уреди | уреди извор]

Svoje prve pevačke korake načinio je jako mlad u Kulturno umetničkom društvu „Đoka Pavlović” sa kojima beleži brojne nastupe u zemlji i inostranstvu, a kasnije kao vokalni solista narodnog orkestar beogradskog KUD „Abrašević”. Svoje muzičko obrazovanje stiče u muzičkoj školi „Mokranjac” u Beogradu, na odseku za srpsko tradicionalno pevanje i sviranje (u klasi profesora Branka Tadića), a kasnije i na odseku za solo pevanje (u klasi profesorice Gordane Protić).

Svoj glas nastavio je da usavršava u okviru master klase Ruske muzičke akademije „ГНЕСИНЫХ” iz Moskve, u klasi profesorke solo narodnog pevanja dr Ljudmile Aleksandrovne Šaškine, gde se upoznaje sa tehnikom ruskog narodnog pevanja. U svet duhovne muzike uvodi ga njegov profesor tradicionog pevanja, ali i profesor i dirigent u beogradskoj Bogosloviji profesor Branko Tadić, a kasnije svoju interpretaciju usavršava uz hor hrama Svetog Georgija i dirigenticu Emiliju Milin sa kojima i danas nastupa. Godine 2016. polagao je audiciju i nastavlja da uči i stilski usavršava pevanje u Radio Beogradu.

Profesionalni rad[уреди | уреди извор]

Nastupao je uz Narodni orkestar RTS-a pod upravom Vlade Panovića i Ljubiše Pavkovića, Narodni ansambl RTS-a pod upravom Siniše Vićentijevića, Veliki narodni orkestar RTV-a pod upravom Miće Jankovića i Bojana Milinkovića, Omladinski narodni orkestra RTS-a pod upravom Caleta Mitrovića i kao čln hora Ministarstva odbrane i Vojske Srbije sa kojim nastupa na velikom broju vojnih i državnih svečanosti.[2]

Ističu se i gostovanja u radijskim i televizijskim emisijama kao što su „Milenino kolo” Radio Beograda 1 i emisiju „Neka pesma kaže” RTV-a 1 u kojoj beleži svoj prvi veliki televiziski nastup.

Godine 2017. održao je svoj prvi solistički koncert „Muzika duše” posvećen pesmi Kosova i Metohije i edukaciji dece.

Pored interpretiranja izvornih pesama posebnu pažnju pridaje pisanju tekstova i muzike za komponovane pesme koje se oslanjaju na bogato muzičko nasleđe Kosova i Metohije i Makedonije, ali i srpsku istoriju i duhovnost.

Osnivač je i solista vokalne grupe „Scardus” koja nas zvukom vraća u doba Vizantije povezane sa melodijama koje krase nasleđe balkanskih naroda. Pored brojnih nastupa u zemlji, balkansku nematerijalnu kulturnu baštinu promovisao je i u zemljama Evrope, poput Francuske, Italije, Nemačke, Poljske, Makedonije, Mađarske, Grčke i Bosne i Hercegovine.

humanitarni rad[уреди | уреди извор]

Humanitarni rad Alekse Nedeljkovića kao važan deo njegovog puta je svakako bio i biće zastupljen u njegovoj karijeri. Posebno navodi koncerte sa Inkluzivnim horom „Zvuci u Jabuci” doma za lica ometena u mentalnom razvoju „Srce u Jabuci”, brojne akcije za pomoć deci gde su se prikupljena sredstva donela Humanitarnoj fondaciji „Budi human - Aleksandar Šapić”, kao i značajna donacija u saradnji sa jednom srpskom kompanijom koja je na njegovu inicijativu uručena Zadužbinini Ilije M. Kolarca.[3]

Nagrade i priznanja[уреди | уреди извор]

Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja na festivalima širom zemlje. Posebno se ističu priznanja:

  • „BEOGRADSKI POBEDNIK” za nesebičan doprinos u kulturi, umetnosti i očuvanju tradicije i duhovnosti,[4]
  • „VIDOVDANSKI KONDIR” za očuvanje tradicionalne pesme Kosova i Metohije i specijalne nagrade za najlepšu interpretaciju na festivalu radijskih pevača.

Izvori[уреди | уреди извор]

  1. ^ „Aleksa Nedeljković”. World musi asocijacija Srbije. Приступљено 16. 12. 2020. 
  2. ^ Put duhovnosti” u Rakovici od sutra”. Beograd. Приступљено 16. 12. 2020. 
  3. ^ „Mozzart nam pomaže u borbi za opstanak kulture na Kolarcu”. b92. Приступљено 16. 12. 2020. 
  4. ^ Beogradski pobednik“ - počasno priznanje sokobanjskom „Suncu. Turistički cvet. Приступљено 16. 12. 2020. 

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]