Islamski svijet

Procentualni udio muslimanskog stanovništva u svijetu (Pew Research Center, 2014)

Islamski svijet, muslimanski svijet ili umet (arap. أمة [ummah] — „nacija“ ili „društvo“) široko je korišćen termin sa nekoliko različitih značenja. U religioznom smislu, pripadnici islamskog svijeta su osobe koje se pridržavaju islamskog učenja tj. muslimani. U kulturološkom smislu, muslimanski svijet se odnosi na islamsku civilizaciju i pripadnike te civilizacije, muslimane. U modernom geopolitičkom smislu, termin islamske nacije obično se odnosi na područja kao što su: države, regije, okruzi, odnosno gradovi, sa kolektivno većinskim muslimanskim stanovništvom.

Prema podacima iz 2010. godine, više od 1,6 milijardi ljudi ili oko 23,4% svjetske populacije su muslimani. Procentualno po svjetskim regionima, muslimani čine sljedeći udio u ukupnom stanovništvu: oko 24,8% u Aziji-Okeaniji, 91,2% u regionu Bliski istok — Sjeverna Afrika, 29.6% u subsaharskoj Africi, oko 6,0% u Evropi i oko 0,6% u Sjevernoj Americi i Južnoj Americi.

Istorija

Glavni članak: istorija islama

Tabula Rogeriana, izrađena od strane arapskog geografa i kartografa Muhameda el Idrisija 1154. godine, jedna je od najnaprednijih drevnih mapa svijeta; El Idrisi je takođe pisao o različitim muslimanskim zajednicama koje je pronašao u raznim zemljama

Istorija islama je kako istorija samog islama kao religije, takođe i islama kao svojevrsnog kulturnog, društvenog ili političkog svjetskog fenomena. Islam je nastao na Arabijskom poluostrvu, početkom 7. vijeka, objavom Kurana Muhamedu s. a. v. s. u mjesecu ramazanu. Za vrijeme Rašidunskog halifata, islam se brzo proširio poluostrvom i susjednim zemljama; samo 100 godina nakon Poslanikove smrti, islamska država obuhvatala je teritoriju od Španije na zapadu preko južne Italije, Sjeverne Afrike i Bliskog istoka do Centralne Azije na istoku.

Države nastale na temelju islama, kao što su Abasidski i Fatimidski halifat, Almoravidska dinastija, Seldžučka država, Mogulsko, Safavidsko i Osmansko carstvo, bile su među najuticajnijim i najuglednijim silama u istoriji.

Klasična kultura

Glavni članak: zlatno doba islama

Geografija

Islam je po broju pripadnika druga religija na svijetu. Prema studiji iz 2010. godine, objavljenoj u januaru 2011, 1,57 milijardi ljudi se izjašnjava kao muslimani — što čini više od 23% svjetske populacije. Prema Pew Research Center-u, u 2010. godini bilo je 49 država sa većinski muslimanskim stanovništvom.

Države sa najbrojnijom muslimanskom populacijom

Izuzev Indije, Nigerije, Etiopije, Kine i Rusije, u svim sljedećim nabrojanim državama muslimani čine većinu.

• Indonezija — 207.176.162 (87,2%)
• Pakistan — 178.097.000 (96,4%)
• Indija — 177.286.000 (14,6%)
• Bangladeš — 145.312.000 (90,4%)
• Nigerija — 75.728.000 (47,9%)
• Iran — 74.819.000 (99,6%)
• Turska — 74.660.000 (98,6%)
• Egipat — 73.746.000 (90%)
• Alžir — 34.780.000 (98,2%)
• Maroko — 32.381.000 (99,9%)
• Irak — 31.108.000 (98,9%)
• Sudan — 30.855.000 (97%)
• Avganistan — 29.047.000 (99,8%)
• Etiopija — 28.721.000 (33,8%)
• Uzbekistan — 26.833.000 (96,5%)
• Saudijska Arabija — 25.493.000 (97,1%)
• Jemen — 24.023.000 (99,0%)
• Kina — 23.308.000 (1,8%)
• Sirija — 20.895.000 (92,8%)
• Malezija — 17.139.000 (61,4%)
• Rusija — 16.379.000 (11,7%)
• Niger — 15.627.000 (98,3%)

Muslimani takođe nastanjuju i imaju službeni status u sljedećim državama i područjima:

• Afrika:

Sjeverna Afrika: Maroko, Alžir, Tunis, Libija, Egipat, Sudan;

Sjeveroistočna Afrika: Somalija, Somaliland (de facto država), Eritreja, Etiopija i Džibuti;

Zapadna Afrika: Mali, Senegal, Gambija, Gvineja, Gvineja Bisao, Burkina Faso, Sijera Leone, Niger i Nigerija.

• Azija:

Centralna Azija: Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan, Turkmenistan, Uzbekistan, Sinđang (Kina)

Jugozapadna Azija: arapske države kao što su Saudijska Arabija, Irak, Oman, Ujedinjeni Arapski Emirati, Kuvajt i nearapske države kao što su Turska, Sjeverni Kipar i Iran.

Južna Azija: Avganistan, Pakistan, Bangladeš i Maldivi

Jugoistočna Azija: Indonezija, Brunej i Malezija

Istočna Azija: dijelovi Kine (Ningsja)

• Evropa:

Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo (djelimično priznata država, sporna teritorija), dijelovi Rusije (Sjeverni Kavkaz i Regija Volga) i Ukrajine (posebno na Krimu)

Demografija

Pogled na Džakartu, Indonezija; ova zemlja ima najbrojniju muslimansku populaciju na svijetu

Oko 23% svjetske populacije su muslimani. Prema trenutnim procjenama, broj muslimana u svijetu iznosi oko 1,6 milijardi. Muslimani su većinsko stanovništvo u 49 država i govore stotinama jezika (preko četrdeset jezika govori se samo u Iranu), a dolaze iz različitih etničkih grupa. Glavni jezici kojima govore muslimani uključuju: arapski, urdu, bengalski, pandžabski, malajski, javanski, sudanski, svahili, hausa, fula, berberski, tuareški, somalijski, albanski, bošnjački, ruski, turski, azerbejdžanski, kazaški, uzbečki, tatarski, perzijski, paštu, belučki, sindski, kašmirski i mnogi drugi jezici.

Religija

Dva glavna pravca u islamu su sunitski i šiitski islam. Veliku većinu muslimana u svijetu čine suniti, i to [87—90]%.

Šiiti i pripadnici ostalih pravaca u islamu sačinjavaju oko [10—13]% od ukupnog muslimanskog stanovništva.

Deset država s najvećim procentom šiitskih muslimana su: Iran (93%), Azerbejdžan (61%), Irak (55%), Jemen (36%), Liban (27%), Pakistan (25%), Sirija (17%), Turska (15%), Avganistan (15%) i Indija (2,7%).

Geografska distribucija

U islamu postoje različite pravne škole, tj. škole fikha, tako da danas unutar sunitskog islama postoje četiri takve škole odnosno mezheba:

• hanefije
• malikije
• šafije
• hanbelije

Glavni mezhebi i njihova distribucija po muslimanskim zemljama (en)

Mapa glavnih denominacija i religija svijeta (en)

Ekonomija

Avaz tvist tauer u Sarajevu

Petronas tauers u Kuala Lumpuru

Glavne ekonomije islamskog svijeta sastoje se od pojedinih ekonomskih sistema zapadne Azije, Južne Azije, jugoistočne Azije, glavnine ekonomija Bliskog istoka, Sjeverne i Zapadne Afrike — uključujući islamske države, sekularne države, nacije s državnim religijama, te nacije koje nemaju deklaraciju da imaju značajnu islamsku religijsku većinu kao procenat populacije.

Islamska ekonomija zabranjuje lihvarenje odnosno kamatu, ali svejedno u većini muslimanskih zemalja koristi se zapadno bankarstvo.

Vidi još

• Muslimanska osvajanja

Literatura

• Ankerl, Guy (2000) [2000]. Global communication without universal civilization. INU societal research. Vol.1: Coexisting contemporary civilizations : Arabo-Muslim, Bharati, Chinese, and Western. Geneva: INU Press. ISBN 978-2-88155-004-1. OCLC 223231547. 
• Graham, Mark, (2006). How Islam Created the Modern World. CS1 одржавање: Вишеструка имена: списак аутора (веза)
• Tausch, Arno (2009). What 1.3 Billion Muslims Really Think: An Answer to a Recent Gallup Study, Based on the "World Values Survey". Foreword Mansoor Moaddel, Eastern Michigan University (1. izd.). Nova Science Publishers, New York. ISBN 978-1-60692-731-1. 
• Tausch, Arno (2015). The political algebra of global value change. General models and implications for the Muslim world. With Almas Heshmati and Hichem Karoui (1st izd.). Nova Science Publishers, New York. ISBN 978-1-62948-899-8. 
• Russell, G. A. (1994). The 'Arabick' Interest of the Natural Philosophers in Seventeenth-Century England. Brill Publishers. ISBN 978-90-04-09459-8. 
• „top_muslim_powers”. 
• Kraemer, Joel L. (1992). Humanism in the Renaissance of Islam. Brill Publishers. ISBN 978-90-04-07259-6. 
• Grant, John; Clute, John. „Arabian fantasy”. The Encyclopedia of Fantasy. ISBN 978-0-312-19869-5.