Jovan VII Paleolog
Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Jovan Paleolog | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 1370. |
Mesto rođenja | Carigrad, Vizantijsko carstvo |
Datum smrti | 22. septembar 1408.37/38 god.) ( |
Mesto smrti | Solun, Vizantijsko carstvo |
Porodica | |
Potomstvo | Andronik V Paleolog |
Roditelji | Andronik IV Paleolog Keraca Šišman |
Dinastija | Paleolozi |
Prethodnik | Jovan V Paleolog |
Naslednik | Jovan V Paleolog |
Jovan VII Paleolog (grč. Ιωάννης Ζ' Παλαιολόγος, živeo 1370—1408) je bio vizantijski car (1390), sin Andronika IV (1376—1379) i njegov savladar (1376—1379), carski regent (1399—1403) u ime svog strica Manojla II (savladar 1373—1391, car 1391—1425) i upravnik Soluna (1403—1408). Bio je oženjen Irinom Gatiluzio sa kojom je imao nekoliko dece, od kojih je najznačajniji njegov sin Andronik.
Pobune Andronika IV
[uredi | uredi izvor]Posle prve pobune svoga oca 1373. godine koja nije uspela, zajedno sa njim je delimično oslepljen, ali ga to nije sprečilo da nastavi da igra važnu ulogu u borbi za vlast u Vizantiji. Nakon druge pobune njegovog oca i preuzimanja vlasti uz pomoć Đenovljana 12.08. 1376. godine, trogodišnji Jovan je ovenčan za savladara. Međutim svega tri godine kasnije, u Vizantiji je 01.07. 1379. godine došlo do novog prevrata kojim su Jovan V (1341—1376, 1379—1390, 1390—1391) i Manojlo (II) vraćeni na tron, a Andronik i njegov sin Jovan su zbačeni sa vlasti, ali im su im na upravu dodeljeni posedi oko Selimvrije, Herakleje Radosta i Panidosa. Pretpostavlja se da je juna 1385. godine posle smrti svoga oca koji je ponovo neuspešno pokušao da preuzme vlast, Jovan preuzeo samostalnu upravu nad tim posedima.
Jovanova pobuna i vladavina
[uredi | uredi izvor]Razvoj situacije na Balkanskom poluostrvu posle Kosovskog boja 15.06. 1389. godine i dolazak Bajazita I (1389—1402) na vlast, doveli su do novog pritiska na Vizantiju. Novi sultan je svog protivnika rešio da oslabi podsticanjem Jovana na pobunu protiv njegovog dede i imenjaka koji je vladao Carstvom. Uz pomoć osmanlijskih snaga, podršku dela vlastele i prava primogeniture, on je 14.04. 1390. godine preuzeo kontrolu nad Carigradom i proglasio se carem. Njegova uzurpacija prestola i jasna Bajazitova podrška, tumačeni su na Zapadu kao uvod u osmanlijsko zauzeće Carigrada, o čemu svedoči i činjenica da je Mletački senat u to doba svojoj delegaciji koju je upućivao u Carigrad dao posebne instrukcije, za slučaj da u doba kada oni pristignu do Carice svih Gradova na Zlatnom rogu bude vladao Bajazit. Međutim, kao i prilikom svrgavanja njegovog oca, ponovo je na scenu stupio njegov stric Manojlo (II) koji je pred Jovanom pobegao na Lemnos. On je dva puta neuspešno pokušao da prodre u grad, da bi mu 17.09. 1390. godine to i uspelo, čime je Jovan V po četvrti put vraćen na presto.
Regenstvo i uprava nad Solunom
[uredi | uredi izvor]Devet godina kasnije, nakon pet godina blokade Carigrada, Jovanov stric Manojlo II je otišao na Zapad u pokušaju da pokrene novi krstaški pohod protiv Osmanlija. U njegovom odsustvu, carski regent postao je Jovan. Tokom četvorogodišnjeg Manojlovog odsustva, on je uspešno vodio odbranu grada koji je na kraju spašen osmanlijskim porazom kod Angore. Iako se nalazio u poziciji da ponovo pokuša da uzurpira vlast, Jovan to nije učinio čak i kada je Bajazit umro posle Angore, a Manojlo produžio svoj ostanak na Zapadu. Sam car se i sam pribojavao ove mogućnosti, zbog čega je svoju suprugu Jelenu i dvojicu sinova Jovana (VIII) (savladar 1421—1425, car 1425—1448) i Teodora (II) (morejski despot 1407—1443) sklonio u Morejsku despotovinu kod svog mlađeg brata Teodora I (morejski despot 1382—1407). Po Manojlovom povratku u prestonicu, on mu je predao vlast posle čega se povukao u Solun koji mu je dodeljen na upravu i u kome je i umro 1408. godine.
Poreklo i porodica
[uredi | uredi izvor]Jovan je bio sin Andronika IV Paleologa i Kerace Šišman koja je bila ćerka bugarskog cara Jovana Aleksandra (1331—1371) koji su pored njega imali i dve ćerke.
Bio je oženjen Irinom Gatiluzio, iz đenovljanske porodice Gatiluzio koja je donela pobedu 1354. godine njegovom dedi Jovanu V u sukobu sa njegovim pradedom Jovanom VI (1331 — 1371), za šta su nagrađeni Lezbosom kojim su upravljali do osmanlijskog osvajanja 1462. godine. Sa njom je imao nekoliko dece, od kojih je najznačajniji njegov sin:
Porodično stablo
[uredi | uredi izvor]4. Jovan V Paleolog | ||||||||||||||||
2. Andronik IV Paleolog | ||||||||||||||||
5. Jelena Kantakuzin | ||||||||||||||||
1. Jovan VII Paleolog | ||||||||||||||||
6. Sratsimir di Kran | ||||||||||||||||
3. Keraca Šišman | ||||||||||||||||
7. Keratsa Petritsa | ||||||||||||||||
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Nicol, Donald M. (1984). The Despotate of Epiros 1267-1479: A Contribution to the History of Greece in the Middle Ages (2. prošireno izd.). Cambridge University Press.
- Nicol, Donald M. (1993). The Last Centuries of Byzantium, 1261-1453 (2. izd.). Cambridge University Press.
- Ostrogorski, Georgije (1969). Istorija Vizantije. Beograd: Prosveta.