Džordž V
Džordž V | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 3. jun 1865. |
Mesto rođenja | London, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Datum smrti | 20. januar 1936.70 god.) ( |
Mesto smrti | Norfok, Ujedinjeno Kraljevstvo |
Porodica | |
Supružnik | Marija od Teka |
Potomstvo | Edvard VIII Džordž VI Meri, vojvotkinja od Hervuda Henri, vojvoda od Glostera Džordž, vojvoda od Kenta Džon od Ujedinjenog Kraljevstva |
Roditelji | Edvard VII Aleksandra od Danske |
Dinastija | Dinastija Saks-Koburg i Gota (do 1917); Dinastija Vindzor (od 1917) |
Kralj Ujedinjenog Kraljevstva, car Indije | |
Period | 6. maj 1910 – 20. januar 1936. |
Prethodnik | Edvard VII |
Naslednik | Edvard VIII |
Potpis |
Džordž V, u starijim izvorima Đorđe V,[1] (engl. George V of the United Kingdom; London, 3. jun 1865 — Sandrigam, Norfok, 20. januar 1936) je bio kralj Ujedinjenog Kraljevstva i britanskih prekomorskih dominiona i car Indije od 1910. do 1936. godine.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Rođen je kao drugi sin Edvarda i Aleksandre. U vreme Džordžovog rođenja na tronu je bila njegova baka Viktorija.
Budući da je njegov otac imao starijeg sina, princa Alberta Viktora, nije se očekivalo da će Džordž ikada postati kralj. Kako je Džordž bio samo petnaest meseci mlađi od Alberta Viktora, odlučeno je da će biti obrazovani zajedno. Ni Albert Viktor ni Džordž se nisu posebno intelektualno isticali, pa su poslati na obuku u britanskoj mornarici. Braća su u mornarici služila tri godine i za to vreme proputovali celo Britansko carstvo, te Virdžiniju, Južnu Ameriku, Mediteran i Japan. Po povratku u London braća su razdvojena kada je stariji upisan na koledž, a mlađi ostao u mornarici.
Džordž se tokom svoje karijere u mornarici zaljubio u Meri, kćer svoga strica. Džordžova baka, otac i stric su odobravali njihov brak, ali njihove majke nisu. Džordž ju je zaprosio, ali ona je odbila, a kasnije je brakom postala kraljica Rumunije.
Godine 1891. Džordžov stariji brat je bio veren sa princezom Meri. Međutim, Albert Viktor je umro od upale pluća samo šest meseci posle, prepuštajući mlađem bratu Džordžu svoje mesto u naslednom nizu. Džordž se tada morao odreći svoje karijere u mornarici, jer se sada od njega očekivalo da preuzme ulogu u politici. Kraljica Viktorija je i dalje favorizovala princezu Mariju kao snaju, te je uspela aranžirati brak sa bratom Marijinog umrlog zaručnika. Venčanje je održano 6. jula 1893. godine. Vojvoda i vojvotkinja od Jorka su zatim dobili vlastitu rezidenciju u Londonu i tu živeli kao porodica iz srednje klase, te dobili pet sinova i jednu kćer.
Dana 22. januara 1901. godine umrla je Džordžova baka Viktorija i njegov otac je preuzeo krunu kao Edvard VII. Dana 9. decembra 1901. godine, kao očekivani naslednik suverena, Džordž je dobio titulu princa od Velsa. Njegov otac, kralj, smatrao je da Džordž treba biti bolje pripremljen za svoju buduću ulogu monarha. Za razliku od samog Edvarda VII, kojeg je njegova majka Viktorija isključila iz svih državnih afera, Džordž je od oca dobio pristup svim državnim dokumentima.
Džordžov otac, kralj Edvarda VII, je umro 6. maja 1910. i Džordž je automatski preuzeo krunu kao Džordž V. On i njegova supruga krunisani su u Vestminsterskoj opatiji 22. juna 1911. godine. Nešto kasnije iste godine kralj i kraljica su otputovali u Indiju, gde su 12. decembra od strane indijskih državnika i prinčeva priznati kao car i carica Indije.
Godine 1914. izbio je Prvi svetski rat i Britanija je ubrzo zaratila sa Nemačkom, čiji je car, Vilhelm II, bio prvi rođak kralja Džordža V. Čak je i kraljeva supruga, kraljica Marija, imala nemačke krvi sa očeve strane. Džordž V je, kao i njegov otac, pripadao nemačkoj dinastiji, budući da je njegov deda pripadao toj dinastiji. Pored toga, mnogi kraljevi rođaci nosili su nemačke plemićke titule, što je narodu utjerivalo nepovjerenje prema kraljevskoj porodici. Kralj je, iz ovog razloga, dana 17. juli 1917. godine sazvao parlament i promijenio ime svoje dinastije u Vindzor[2]. Sve nemačke titule koje su on i njegova porodica nosili kao potomci princa Alberta Džordž V je ukinuo, a svim potomcima kraljice Viktorije koji nisu bili kraljevskog roda prezime je promijenio u Vindzor. Kako je Velika Britanija tada imalo previše kraljevića, zahvaljujući pravilu kojim se ta titula dodeljivala svim potomcima suverena u muškoj liniji i suprugama kraljevića, Džordž V je iskoristio ovu priliku da ograniči prinčevske titule samo na suverenovu decu i decu suverenovih sinova.
Kada je u Rusiji nasilno zbačen Džordžov prvi rođak, dotadašnji car Nikolaj II, Džordž je ponudio azil bivšoj ruskoj carskoj porodici. Sa ovom kraljevom odlukom nisu se slagali premijer i ostali državnici, koji su se bojali da bi zajedno sa Romanovima revolucija mogla stići i u Ujedinjeno Kraljevstvo. Dok su se u Londonu vodile rasprave o mogućnostima spašavanja Romanova, u Rusiji su boljševici jačali. Džordžov plan o spašavanju rođaka nije nikada izvršen, te su car, carica, četiri njihove kćerke i sin streljani. Nešto kasnije iste godine, Džordžova tetka, carica majka Marija Fjodorovna, stigla je u London kod svoje sestre, kraljice majke Aleksandre.
Džordžov odnos sa najstarijim sinom, Edvardom, princem od Velsa, uveliko se pogoršao pred kraj kraljevog života. Džordž je kritikovao Edvardovu nesklonost da se oženi i osnuje porodicu, te da svoju ulogu budućeg monarha shvati ozbiljnije. Kralj je posebno bio nezadovoljan njegovim odnosom sa Valis Varfild, Amerikankom koja se tokom veze sa Edvardom razvela po drugi put. Džordž je iskreno verovao da Edvard neće biti sposoban voditi kraljevstvo, te se nadao da će kruna na kraju doći do njegovog mlađeg sina Alberta i kraljice Lilibet.
Prvi svetski rat i navika na pušenje uzela je maha na Džordžovom zdravlju. Godine 1928. kralj se ozbiljno razboleo i njegovi sinovi su počeli preuzimati njegove dužnosti. Nikada se nije potpuno oporavio od bronhitisa kojeg je zadobio u tom periodu. Umro je pet minuta pre ponoći, u noći između 20. i 21. januara. Nasledio ga je sin Edvard, ali je, baš prema Džordžovom predviđanju, abdicirao nepunu godinu po dolasku na tron i prepustio krunu mlađem bratu Albertu.
Porodično stablo[uredi | uredi izvor]
Porodica[uredi | uredi izvor]
Supružnik[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti |
---|---|---|---|
Meri od Teka | 26. maj 1867. | 24. mart 1953. |
Deca[uredi | uredi izvor]
ime | slika | datum rođenja | datum smrti | supružnik |
---|---|---|---|---|
Edvard VIII | 23. jun 1894. | 28. maj 1972. | Volis Simpson, vojvotkinja od Vindzora | |
Džordž VI | 14. decembar 1895. | 6. februar 1952. | Elizabet Bouz-Lajon | |
Meri, grofica od Hervuda | 25. april 1897. | 28. mart 1965. | Henri Laskel | |
Henri, vojvoda od Glostera | 31. mart 1900. | 10. jun 1974. | Elis, vojvotkinja od Glostera | |
Džordž, vojvoda od Kenta | 20. decembar 1902. | 25. avgust 1942. | Marina od Grčke i Danske | |
Džon od Velike Britanije | 12. jul 1905. | 18. januar 1919. | umro u mladosti |
Grb[uredi | uredi izvor]
Razvoj grba Džordža od Vindzora[3]
-
Grb Džordža kao Vojvode od Jorka
-
Grb Džordža kao Princa od Velsa
-
Grb Džordža V
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „Smrt engleskog Kralja Đorđa V”. Vreme. 21. 1. 1936. str. 1. Arhivirano iz originala 8. 9. 2022. g. Pristupljeno 8. 9. 2022.
- ^ Kings & Queens of England 8/8: The Moderns are not Amused! (na jeziku: srpski), Pristupljeno 2024-02-20
- ^ Velde, François (19 April 2008), "Marks of Cadency in the British Royal Family", Heraldica, retrieved on 8 May 2009.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Matthew, H. C. G. (September 2004; online edn, May 2006), „George V (1865–1936)”, Oxford Dictionary of National Biography, Oxford University Press, doi:10.1093/ref:odnb/33369, Pristupljeno 19. 03. 2007 Proverite vrednost paramet(a)ra za datum:
|date=
(pomoć) - Nicolson, Sir Harold (1952), King George the Fifth: His Life and Reign, London: Constable and Co
- Pope-Hennessy, James (1959), Queen Mary, London: George Allen and Unwin, Ltd
- Rose, Kenneth (1983). King George V. London: Weidenfeld and Nicolson. ISBN 978-0-297-78245-2.
- Sinclair, David (1988). Two Georges: The Making of the Modern Monarchy. London: Hodder and Stoughton. ISBN 978-0-340-33240-5.
- Windsor, HRH The Duke of (1951), A King’s Story, London: Cassell and Co