Pređi na sadržaj

Argonauti

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Okupljanje Argonauta, atički crvenofiguralni krater, 460–450. p. n. e., Luvr (G 341)
Argo, slika Lorenca Koste

U grčkoj mitologiji, Argonauti su grupa heroja koja je, u godinama pre Trojanskog rata, pratila Jasona u Kolhidu u potrazi za zlatnim runom.[1][2] Putovali su brodom Argo,[1] pa njihovo ime u stvari znači „mornari sa Arga“. Ponekad ih zovu i Minijci, po preistorijskom plemenu iz koga je poticala većina Argonauta.

Brod je nazvan po svom graditelju, Argu, sinu Friksovom.

Priča[uredi | uredi izvor]

Posle smrti kralja Kreteja, Eoljanin Pelija je preoteo tron svom polubratu Esonu i postao kralj Jolka u Tesaliji (u blizini današnjeg grada Volosa). Zbog ovog nezakonitog akta, proročište ga je upozorilo da će potomak Eolov tražiti osvetu. Pelija je pobio sve poznate Eolove potomke koje je mogao naći, ali je sačuvao život Esonu posle velike molbe svoje majke Tire. Pelija ga je držao u zatvoru i prisiljavao da se odrekne svog nasleđa. Kasnije je Eson oženio Polimelom, koja mu je rodila sina Diomeda. Pelija je odmah želeo da ubije dete, ali je Polimela nagovorila svoje rođake da kukaju nad njim, kao da je umro na rođenju. Organizovala je lažnu sahranu a dete prokrijumčarila na planinu Pelion, gde ga je odgajao kentaur Hiron, koji je dečaku dao ime Jason. Kada je Jason napunio 20 godina, otišao je da se posavetuje s proročištem koje mu je naredilo da se obuče kao Magnezijac, da se ogrne leopardovom kožom i da nosi dva koplja. Zatim treba da ode na jolški dvor. Jason je uradio kako mu je rečeno. Nova proročica je upozorila Peliju da se čuva čoveka s jednom sandalom. Jednog dana Pelija je podnosio svečanu žrtvu Posejdonu, kojoj su prisustvovali neki okolni kraljevi. U gomili naroda stajao je visoki mladić u leopardovoj koži sa samo jednom sandalom. Pelija je u njemu prepoznao svog bratanca. Jason je izgubio jednu sandalu dok je prelazio blatnjavu vodu reke Anavros. Pomogao je jednoj starici koju je preneo preko reke. Ova žena je u stvari bila prerušena Hera, koja je želela da kazni jer joj nije prilagao propisane žrtve. Kada je Pelija sreo Jasona, nije ga mogao ubiti na javnom mestu, jer su bili prisutni mnogi istaknuti kraljevi iz eolovske porodice. Umesto toga, prišao je mladiću i upitao ga: „Šta bi uradio kada bi proročište objavilo da jedan od tvojih građana želi da te ubije?“. Jason je odgovorio da bi ga poslao da donese zlatno runo, ne znajući da mu je Hera stavila ove reči u usta. Jason je kasnije saznao da je Peliju progonio Friksov duh, koji je pobegao iz Orhomena jašući na svetom ovnu da bi izbegao žrtvovanje, i došao na Kolhidu gde mu je, posle smrti, zabranjena propisna sahrana. Prema proročištu, Jolk neće napredovati dok se Friksov duh ne vrati nazad na brodu zajedno s zlatnim runom. Runo je sada bilo obešeno o drvo u gaju kolhidskog Aresa, a danju i noću ga je čuvao zmaj koji nikada nije spavao. Pelija se zakleo Zevsom da će se odreći prestola po Jasonovom povratku, jer je očekivao da će se Jasonov pokušaj krađe zlatnog runa završiti njegovom smrću. Hera je međutim pomagala Jasonu za vreme ovog opasnog putovanja.

Jasonu su se pridružili neki od najvećih heroja antičke Grčke. Broj Argonauta se menjao, ali je bio između 40 i 55; tradicionalne verzije priče govore o 50 Argonauta.

Neki smatraju da je legenda o zlatnom runu zasnovana na običaju plemena sa Crnog mora da postave jagnjeće runo na dno potoka da bi se u njega hvatali grumenčići zlata koji su se spirali u potoku. Ovaj običaj je još postojao u drevnim vremenima u području Svaneti u Gruziji.

Ne postoji definitivna lista Argonauta. H. J. Rouz objašnjava da je to zbog toga što je „Argonautski predak bio dodatak čak i ponosnijim pedigrejima”.[3] Sledeći spisak je sakupljen iz nekoliko lista datih u antičkim izvorima.[4][5][6][7]

Putovanje[uredi | uredi izvor]

Argo, rad Konstantinosa Volanakisa (1837–1907).

Jason je, zajedno sa ostalih 49 članova posade, otplovio je iz Iolka ka Kolhidi da donesu zlatno runo.

Žene Limnosa[uredi | uredi izvor]

Argonauti su se prvo zaustavili na Limnosu, gde su saznali da su svi muškarci bili ubijeni. Razlog za to je bio što tokom nekoliko godina žene nisu poštovale i prinosile ponude Afroditi, te ih je ona u svom gnevu posećiva sa gnusnim zadahom. Stoga su njihovi supružnici zarobili žene iz susedne zemlje Trakije i spavali s njima. Obesčašćene, sve limnoske žene, osim Hipsipile, bile su podstaknute istom boginjom na zaveru da ubiju svoje očeve i muževe. One su zatim svrgle kralja Toanta koji je trebalo da umre zajedno sa svim drugim muškarcima plemena, ali ga je tajno poštedela njegova kćer Hipsipila. Ona je stavila Toanta na brod koji je oluja odnela na ostrvo Taurika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 66. ISBN 86-331-2075-5. 
  2. ^ „BBC - History - Ancient History in depth: Jason and the Golden Fleece”. bbc.co.uk. 
  3. ^ Rose (1959). A Handbook of Greek Mythology. New York: Dutton. str. 198. 
  4. ^ Apollonius Rhodius, Argonautica, 1. 23 - 228
  5. ^ Pseudo-Apollodorus, Bibliotheca 1. 9. 16
  6. ^ Hyginus, Fabulae, 14
  7. ^ John Lempière, Argonautae

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]