Argonauti
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/6/6a/Krater_Niobid_Painter_A_Louvre_G341.jpg/250px-Krater_Niobid_Painter_A_Louvre_G341.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/81/Lorenzo_Costa_001.jpg/250px-Lorenzo_Costa_001.jpg)
U grčkoj mitologiji, Argonauti su grupa heroja koja je, u godinama pre Trojanskog rata, pratila Jasona u Kolhidu u potrazi za zlatnim runom.[1][2] Putovali su brodom Argo,[1] pa njihovo ime u stvari znači „mornari sa Arga“. Ponekad ih zovu i Minijci, po preistorijskom plemenu iz koga je poticala većina Argonauta.
Brod je nazvan po svom graditelju, Argu, sinu Friksovom.
Priča[uredi | uredi izvor]
Posle smrti kralja Kreteja, Eoljanin Pelija je preoteo tron svom polubratu Esonu i postao kralj Jolka u Tesaliji (u blizini današnjeg grada Volosa). Zbog ovog nezakonitog akta, proročište ga je upozorilo da će potomak Eolov tražiti osvetu. Pelija je pobio sve poznate Eolove potomke koje je mogao naći, ali je sačuvao život Esonu posle velike molbe svoje majke Tire. Pelija ga je držao u zatvoru i prisiljavao da se odrekne svog nasleđa. Kasnije je Eson oženio Polimelom, koja mu je rodila sina Diomeda. Pelija je odmah želeo da ubije dete, ali je Polimela nagovorila svoje rođake da kukaju nad njim, kao da je umro na rođenju. Organizovala je lažnu sahranu a dete prokrijumčarila na planinu Pelion, gde ga je odgajao kentaur Hiron, koji je dečaku dao ime Jason. Kada je Jason napunio 20 godina, otišao je da se posavetuje s proročištem koje mu je naredilo da se obuče kao Magnezijac, da se ogrne leopardovom kožom i da nosi dva koplja. Zatim treba da ode na jolški dvor. Jason je uradio kako mu je rečeno. Nova proročica je upozorila Peliju da se čuva čoveka s jednom sandalom. Jednog dana Pelija je podnosio svečanu žrtvu Posejdonu, kojoj su prisustvovali neki okolni kraljevi. U gomili naroda stajao je visoki mladić u leopardovoj koži sa samo jednom sandalom. Pelija je u njemu prepoznao svog bratanca. Jason je izgubio jednu sandalu dok je prelazio blatnjavu vodu reke Anavros. Pomogao je jednoj starici koju je preneo preko reke. Ova žena je u stvari bila prerušena Hera, koja je želela da kazni jer joj nije prilagao propisane žrtve. Kada je Pelija sreo Jasona, nije ga mogao ubiti na javnom mestu, jer su bili prisutni mnogi istaknuti kraljevi iz eolovske porodice. Umesto toga, prišao je mladiću i upitao ga: „Šta bi uradio kada bi proročište objavilo da jedan od tvojih građana želi da te ubije?“. Jason je odgovorio da bi ga poslao da donese zlatno runo, ne znajući da mu je Hera stavila ove reči u usta. Jason je kasnije saznao da je Peliju progonio Friksov duh, koji je pobegao iz Orhomena jašući na svetom ovnu da bi izbegao žrtvovanje, i došao na Kolhidu gde mu je, posle smrti, zabranjena propisna sahrana. Prema proročištu, Jolk neće napredovati dok se Friksov duh ne vrati nazad na brodu zajedno s zlatnim runom. Runo je sada bilo obešeno o drvo u gaju kolhidskog Aresa, a danju i noću ga je čuvao zmaj koji nikada nije spavao. Pelija se zakleo Zevsom da će se odreći prestola po Jasonovom povratku, jer je očekivao da će se Jasonov pokušaj krađe zlatnog runa završiti njegovom smrću. Hera je međutim pomagala Jasonu za vreme ovog opasnog putovanja.
Jasonu su se pridružili neki od najvećih heroja antičke Grčke. Broj Argonauta se menjao, ali je bio između 40 i 55; tradicionalne verzije priče govore o 50 Argonauta.
Neki smatraju da je legenda o zlatnom runu zasnovana na običaju plemena sa Crnog mora da postave jagnjeće runo na dno potoka da bi se u njega hvatali grumenčići zlata koji su se spirali u potoku. Ovaj običaj je još postojao u drevnim vremenima u području Svaneti u Gruziji.
Ne postoji definitivna lista Argonauta. H. J. Rouz objašnjava da je to zbog toga što je „Argonautski predak bio dodatak čak i ponosnijim pedigrejima”.[3] Sledeći spisak je sakupljen iz nekoliko lista datih u antičkim izvorima.[4][5][6][7]
- Akast
- Etalid
- Amfion
- Askalaf
- Atalanta
- Autolik
- But
- Kajajs
- Kant
- Kastor
- Ehion
- Eufem
- Eurjal
- Herakle
- Hila
- Ida
- Idmon
- Jolaj
- Jason
- Laert
- Linkej
- Meleagar
- Ojlej
- Orfej
- Pelej
- Fioloktet
- Peja (Argonaut)
- Polideuk
- Polifem
- Poriklimen
- Telamon
- Tezej (mada neki tvrde da je on u to vreme još bio u Podzemnom svetu)
- Tifis
- Zet
Putovanje[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/f/f4/Constantine_Volanakis_Argo.jpg/220px-Constantine_Volanakis_Argo.jpg)
Jason je, zajedno sa ostalih 49 članova posade, otplovio je iz Iolka ka Kolhidi da donesu zlatno runo.
Žene Limnosa[uredi | uredi izvor]
Argonauti su se prvo zaustavili na Limnosu, gde su saznali da su svi muškarci bili ubijeni. Razlog za to je bio što tokom nekoliko godina žene nisu poštovale i prinosile ponude Afroditi, te ih je ona u svom gnevu posećiva sa gnusnim zadahom. Stoga su njihovi supružnici zarobili žene iz susedne zemlje Trakije i spavali s njima. Obesčašćene, sve limnoske žene, osim Hipsipile, bile su podstaknute istom boginjom na zaveru da ubiju svoje očeve i muževe. One su zatim svrgle kralja Toanta koji je trebalo da umre zajedno sa svim drugim muškarcima plemena, ali ga je tajno poštedela njegova kćer Hipsipila. Ona je stavila Toanta na brod koji je oluja odnela na ostrvo Taurika.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
- Jason za više detalja o potrazi ѕa Zlatnim runom
- Legenda o Argonautima
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ a b Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. A-B. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 66. ISBN 86-331-2075-5.
- ^ „BBC - History - Ancient History in depth: Jason and the Golden Fleece”. bbc.co.uk.
- ^ Rose (1959). A Handbook of Greek Mythology. New York: Dutton. str. 198.
- ^ Apollonius Rhodius, Argonautica, 1. 23 - 228
- ^ Pseudo-Apollodorus, Bibliotheca 1. 9. 16
- ^ Hyginus, Fabulae, 14
- ^ John Lempière, Argonautae
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Bacon, J. R. (1925). The Voyage of the Argonauts. London: Methuen..
- Cannella, Francesca (2015). „″The Heroes of the Fabulous History and the Inventions Ennobled by Them″: The Myth of the Argonauts between Visual Sources and Literary inventio”. Music in Art: International Journal for Music Iconography. 40 (1–2): 191—202. ISSN 1522-7464.
- Dimitris Michalopoulos and Antonis Milanos, The Evolution of the Hellenic Mercantile Marine through the Ages, The Piraeus: Institute of Hellenic Maritime History). 2014. ISBN 9786188059900.
- Apollodorus, The Library with an English Translation by Sir James George Frazer, F.B.A., F.R.S. in 2 Volumes, Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1921. ISBN 0-674-99135-4.. Online version at the Perseus Digital Library. Greek text available from the same website.
- Apollonius Rhodius, Argonautica translated by Robert Cooper Seaton (1853–1915), R. C. Loeb Classical Library Volume 001. London, William Heinemann Ltd, 1912. Online version at the Topos Text Project.
- Apollonius Rhodius, Argonautica. George W. Mooney. London. Longmans, Green. 1912. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Diodorus Siculus, The Library of History translated by Charles Henry Oldfather. Twelve volumes. Loeb Classical Library. Cambridge, Massachusetts: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1989. Vol. 3. Books 4.59–58. Online version at Bill Thayer's Web Site
- Diodorus Siculus, Bibliotheca Historica. Vol 1–2. Immanel Bekker. Ludwig Dindorf. Friedrich Vogel. in aedibus B. G. Teubneri. Leipzig. 1888–1890. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Euripides, The Plays of Euripides, translated by E. P. Coleridge. Volume II. London. George Bell and Sons. 1891. Online version at the Perseus Digital Library.
- Euripides, Euripidis Fabulae. vol. 3. Gilbert Murray. Oxford. Clarendon Press, Oxford. 1913. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Gaius Julius Hyginus, Fabulae from The Myths of Hyginus translated and edited by Mary Grant. University of Kansas Publications in Humanistic Studies. Online version at the Topos Text Project.
- Gaius Valerius Flaccus, Argonautica translated by Mozley, J H. Loeb Classical Library Volume 286. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1928. Online version at theio.com.
- Gaius Valerius Flaccus, Argonauticon. Otto Kramer. Leipzig. Teubner. 1913. Latin text available at the Perseus Digital Library.
- Graves, Robert, The Greek Myths: The Complete and Definitive Edition. Penguin Books Limited. 2017. ISBN 978-0-241-98338-6.
- Ken Inglis, This is the ABC: The Australian Broadcasting Commission 1932–1983, 2006
- Pausanias, Description of Greece with an English Translation by W.H.S. Jones, Litt.D., and H.A. Ormerod, M.A., in 4 Volumes. Cambridge, MA, Harvard University Press; London, William Heinemann Ltd. 1918. ISBN 0-674-99328-4.. Online version at the Perseus Digital Library
- Pausanias, Graeciae Descriptio. 3 vols. Leipzig, Teubner. 1903. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Pliny the Elder, The Natural History. John Bostock, M.D., F.R.S. H.T. Riley, Esq., B.A. London. Taylor and Francis, Red Lion Court, Fleet Street. 1855. Online version at the Perseus Digital Library.
- Pliny the Elder, Naturalis Historia. Karl Friedrich Theodor Mayhoff. Lipsiae. Teubner. 1906. Latin text available at the Perseus Digital Library.
- Sextus Propertius, Elegies from Charm. Vincent Katz. trans. Los Angeles. Sun & Moon Press. 1995. Online version at the Perseus Digital Library. Latin text available at the same website.
- Stephanus of Byzantium, Stephani Byzantii Ethnicorum quae supersunt, edited by August Meineike (1790–1870), published 1849. A few entries from this important ancient handbook of place names have been translated by Brady Kiesling. Online version at the Topos Text Project.
- Strabo, The Geography of Strabo. Edition by H.L. Jones. Cambridge, Mass.: Harvard University Press; London: William Heinemann, Ltd. 1924. Online version at the Perseus Digital Library.
- Strabo, Geographica edited by A. Meineke. Leipzig: Teubner. 1877. Greek text available at the Perseus Digital Library.
- Massey, Gerald. Ancient Egypt – Light Of The World, Volume 2. Jazzybee Verlag. str. 30. ISBN 978-3-8496-7820-3.
- Tzetzes, John (2015). Allegories of the Iliad. translated by Goldwyn, Adam J. and Kokkini, Dimitra. Dumbarton Oaks Medieval Library, Harvard University Press. ISBN 978-0-674-96785-4.
- Eastlick, P. „Argo Navis”. Arhivirano iz originala 2021-04-30. g. Pristupljeno 2014-09-27.
- Barentine, John (2015). A History of Obsolete, Extinct, or Forgotten Star Lore. Springer. str. 72—73. ISBN 978-3-319-22795-5 — preko Google Books.
- Toomer, G.J. (1984). Ptolemy's Almagest (PDF). Duckworth & Co. Ltd. str. 403. ISBN 0715615882. Arhivirano (PDF) iz originala 2022-10-09. g.
- Brown, Robert Jr. (1885). The Phainomena, or the Heavenly Display of Aratos, done into English Verse. Oxford University: Longmans, Green. str. 40.
- de Lacaille, Nicolas-Louis (1763). Coelum Australe Stelliferum.
- Herschel, John F. W. (1844). „Further remarks on the revision of the constellations”. Monthly Notices of the Royal Astronomical Society. 6 (5): 60. Bibcode:1844MNRAS...6...60H. doi:10.1093/mnras/6.5.60.
- Russell, Henry Norris (1922). „The New International Symbols for the Constellations”. Popular Astronomy. 30: 469. Bibcode:1922PA.....30..469R.
- del Porte, E. (1930). Delimitation scientifique des constellations (tables et cartes). Cambridge University Press. Bibcode:1930dsct.book.....D.
- Wagman, M. (2003). Lost Stars: Lost, missing, and troublesome stars from the catalogues of Johannes Bayer, Nicholas-Louis de Lacaille, John Flamsteed, and sundry others. McDonald & Woodward Publishing Company. ISBN 978-0-939923-78-6.
- Ley, Willy (decembar 1963). „The Names of the Constellations”. For Your Information. Galaxy Science Fiction. str. 90—99.
Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]
- Jason and the Argonauts, extensive site by Jason Colavito
- Definition of an "argonaut" and the history of how this myth has become embedded in Western culture.
- Star Tales – Argo Navis
- Warburg Institute Iconographic Database – Argo (Navis) (medieval and early modern images of Argo Navis)