Bartošice
Bartošice polj. Bartoszyce | |
---|---|
![]() | |
Administrativni podaci | |
Država | ![]() |
Vojvodstvo | ![]() |
Status grada | 1332 |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2021. | 22.597[1] |
— gustina | 1.917[2] st./km2 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 54° 15′ 04″ S; 20° 48′ 36″ I / 54.251° S; 20.81° I |
Vremenska zona | UTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST) |
Površina | 11,79 [3] km2 |
Pozivni broj | 89 |
Registarska oznaka | NBA |
Veb-sajt | |
http://www.bartoszyce.pl |
Bartošice (polj. Bartoszyce) - je grad u Poljskoj i središte istoimene opštine u severnom delu varminsko mazurijskog vojvodstva.
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/3/31/Vojvodstva_Poljske.png/220px-Vojvodstva_Poljske.png)
Istorija
[uredi | uredi izvor]Krstaši su na mestu današnjeg grafa Bartošice oko 1240. godine sagradili kameni zamak oko koga se ubrzo stvorilo naselje. Poljaci su se u znatnom broju naselili u mestu od 14. do 17. veka. Poljaci u gradu koristili su poljska imena Bartošice i Barštin.[4] Gradski upravnik Teutonskog reda, Hening Šindekopf iz Balge, započeo je izgradnju zida oko grada 1353. godine.[5] Godine 1440. grad se pridružio anti-Teutonskoj pruskoj konfederaciji, na čiji zahtev je poljski kralj Kazimir IV Jagelonac 1454. pripojio region i grad Kraljevini Poljskoj.[6] Nakon mirovnog sporazuma potpisanog u Torunju 1466. godine, grad je postao deo Poljske kao feud države Teutonskog reda.[7]
Grad je prvi put ušao u sastav poljske države 1525. godine. Tokom Napoleonovih ratova, Pruska i Rusko carstvo su 26. aprila 1807. u gradu potpisale sporazum o savezu,[8] Ugovor iz Bartenštajna. Administrativna reforma nakon Napoleonovih ratova stavila je Bartenštajn u Istočnu Prusku 1818. godine. Grad je bio podvrgnut politici germanizacije, i iako je mesto poljskog propovednika još uvek postojalo 1829. godine, imenovani propovednik nije govorio poljski.[9]
Bartošice je 1933. godine imalo 8 717 stanovnika a, 1939. već 11 268. Tokom Drugog svetskog rata, grad je 50% uništen u borbama između nemačkih snaga i sovjetske Crvene armije. Nakon nemačke predaje, Sovjeti su 15. juna 1945. svečano preneli suverenitet nad gradom na poljske vlasti.[10]
Demografija
[uredi | uredi izvor]2021. |
---|
22.597 |
Atrakcije
[uredi | uredi izvor]- fragmenti gradskih bedema iz XIV veka
- Gotska crkva iz druge polovine XIV veka
- Gotska crkva iz XV veka
- grad je lokacija scene iz romana „Rat i mir“ Lava Tolstoja[11]
Saobraćaj
[uredi | uredi izvor]U gradu se ukrštaju regonalni putevi:
- 51 pravac Olštinek-Olštin-Bartošice-Bezledi
- 512 pravac Gorovo Ilaveckje-Pjenjenžno
- 592 pravac Kentšin-Gižicko
Bartošice je povezano železničkom prugom sa sledećim gradovima u Poljskoj:
- Bartošice-Bezledi
- Bartošice-Korše
- Bartošice-Lidzbark Varminjski
Partnerski gradovi
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „Local Data Bank”. Statistics Poland. Pristupljeno 2022-08-30. Category K3, group G7, subgroup P1336. Data for territorial unit 2801011.
- ^ „Local Data Bank”. Statistics Poland. Pristupljeno 2022-08-30. Category K3, group G7, subgroup P2425. Data for territorial unit 2801011.
- ^ „Local Data Bank”. Statistics Poland. Pristupljeno 2022-08-30. Category K1, group G441, subgroup P1410. Data for territorial unit 2801011.
- ^ „Bartoszyce, eMazury” (na jeziku: poljski). Pristupljeno 7. 6. 2019.
- ^ Ostpreußen.net. Geschichte der Stadt Bartoszyce - Bartenstein. Accessed 1 April 2007.
- ^ Górski, Karol (1949). Związek Pruski i poddanie się Prus Polsce: zbiór tekstów źródłowych (na jeziku: poljski). Poznań: Instytut Zachodni. str. XXXVII, 54.
- ^ Górski, Karol (1949). Związek Pruski i poddanie się Prus Polsce: zbiór tekstów źródłowych (na jeziku: poljski). Poznań: Instytut Zachodni. str. XXXVII, 96—97, 214—215.
- ^ Der Große Brockhaus, 15th edition, Vol. 2, Leipzig 1929, p. 333.
- ^ Kętrzyński, Wojciech (1882). O ludności polskiej w Prusiech niegdyś krzyżackich (na jeziku: poljski). Lwów: Zakład Narodowy im. Ossolińskich. str. 587—588.
- ^ Joanna Ewa Wisniewska. Preußisch Holland/Paslek – Die Wende des Jahres 1945. Die Vertreibung/Aussiedlung der deutschen Bevölkerung (PDF). str. 91.
- ^ Tolstoy, Leo (1949). War and Peace. Garden City: International Collectors Library.