Blagoje Popov
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
blagoje popov | ||||||
---|---|---|---|---|---|---|
![]() Blagoje Popov | ||||||
Lični podaci | ||||||
Datum rođenja | 19. oktobar 1920. | |||||
Mesto rođenja | Kočani, ![]() | |||||
Datum smrti | 13. april 1992.71 god.) ( | |||||
Mesto smrti | Skoplje, ![]() | |||||
Profesija | pravnik | |||||
Delovanje | ||||||
Član KPJ od | 1941. | |||||
Učešće u ratovima | Narodnooslobodilačka borba | |||||
Predsednik Izvršnog veća Sobranja SR Makedonije | ||||||
Period | mart 1974 — 29. april 1982. | |||||
Prethodnik | Ksente Bogoev | |||||
Naslednik | Dragoljub Stavrev | |||||
Odlikovanja |
|
Blagoje Popov (Kočani, 19. oktobar 1920 — Skoplje, 13. april 1992), pravnik, učesnik Narodnooslobodilačke borbe i društveno-politički radnik SFR Jugoslavije i SR Makedonije. Od marta 1974. do 29. aprila 1982. godine obavljao je funkciju premijera NRM / SRM - predsednika Izvršnog veća Sobranja SR Makedonije, od 1963 - 1969 gradonačelnik grada Skoplja.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Blagoje Popov rođen je 19. oktobra 1920. godine u Kočanima. Završio je Pravni fakultet.
U Narodnooslobodilačku borbu stupio je 1941. godine. Bio je jedan od organizatora oružanog ustanka u kočanskom kraju. Iste godine je postao član Komunističke partije Jugoslavije i sekretar Privremenog partijskog poverenstva u Kočanima. Godine 1942, postao je sekretar jedne od dve partijske ćelije (Druge sekretar je bio Ljupčo Santov). U novembru 1942, bugarska policija je izvršila provalu u partijskoj ćeliji i uhapsila Blagoja Popova. Bugarski sud ga je osudio na 15 godina robije, kao i Slavčo Stojmenski, Kiril Kukušev i Vasil Dogandžiski. Kiro Bihać na 5 godina, dok Ljupčo Santov i Trajče Kašikov na uslovnu kaznu od 1 godine. Oslobođeni su: Bota Trendova, Boro Efremov, Neofit Babamov, Roza Petrova, Risto Simeonov, Rade Mihajlov - Kratovče i Haim Juda Levi. Kaznu je izdržavao u Idrizovu, sve do avgusta 1944. godine, kada je pobegao u organizovanom begu političkih zatvorenika. Nakon toga se ponovo priključio Narodnooslobodilačkom pokretu.
Posle rata vršio je funkciju partijskog sekretara u Kočanima, Štipu i Strumici. Nakon toga vršio je sledeće funkcije:
- premijer Narodne Republike Makedonije /Socijalističke Republike Makedonije - predsednik Izvršnog veća Sobranja SR Makedonije od marta 1974. do 29. aprila 1982. godine
- 13. gradonačelnik grada Skoplja, od 1963 - 1969 (u vreme obnove grada nakon zemljotresa 1963. godine)
- ministar za industriju u Vladi NR Makedonije
- predsednik Privredne komore NR Makedonije
- predsednik Sobranja grada Skoplja
- član Centralnog komiteta Saveza komunista Makedonije
- član Saveznog izvršnog veća
- savezni sekretar za saobraćaj i veze
- poslanik Društveno-političkog veća
- poslanik Republičkog veća Narodnog sobranja u više saziva
- poslanik Savezne skupštine Jugoslavije
Kao predsednik Sobranja Skoplja, rukovodio je izgradnju i obnovu grada nakon zemljotresa 1963. godine.
Umro je 13. aprila 1992. godine u Skoplju.
Nosilac je Partizanske spomenice 1941. i većeg broja jugoslovenskih odlikovanja.
Galerija[uredi | uredi izvor]
-
Blagoje Popov i generalni sekretar Crvenog krsta u Skoplju 14. avgusta 1963.
Reference[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jugoslovenski savremenici: ko je ko u Jugoslaviji. „Hronometar“, Beograd 1970. godina.
- Makedonska enciklopedija (knjiga druga). „MANU“, Skoplje 2009. godina.