Božidar Smiljanić
Božidar Smiljanić | |||||
---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||
Datum rođenja | 20. septembar 1936. | ||||
Mesto rođenja | Zagreb, Kraljevina Jugoslavija | ||||
Datum smrti | 7. april 2018.81 god.) ( | ||||
Mesto smrti | Zagreb, Hrvatska | ||||
Zanimanje | filmski i pozorišni glumac, pisac i producent | ||||
Porodica | |||||
Deca | 4 | ||||
Rad | |||||
Aktivni period | 1953—2016. | ||||
Veza do IMDb-a | |||||
|
Božidar Smiljanić (Zagreb, 20. septembar 1936 — Zagreb, 7. april 2018) bio je jugoslovenski i hrvatski pozorišni, televizijski i filmski glumac, pisac i producent. Tokom svoje karijere ostvario je veliki broj filmskih i televizijskih uloga, a poznat je po ulogama negativaca i sporednim ulogama u stranim koprodukcijama. Osvojio je veliki broj filmskih i pozorišnih nagrada, a ističu se Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje 1983. godine i Nagrada Vladimir Nazor u kategoriji filmske umetnosti za životno delo, 2016. godine.
Biografija
[uredi | uredi izvor]Rođen je 20. septembra 1936. godine u Zagrebu. Profesionalnu glumačku karijeru započeo je 1954. godine, kada je imao šesnaest godina, ulogom Pere u filmu Sinji Galeb, u režiji Branka Bauera[1]. Najpoznatije uloge igrao je u filmovima Božiji oklop, gde je glumio zajedno sa Džeki Čenom, 1986. godine, u ulozi grofa Benona. Godine 1991. igrao je i u filmu Božiji oklop 2: Operacija kondor, a 1997. godine tumačio je lik ministra Žarka Peljevića u filmu Mirotvorac.
Ostvario je veliki broj uloga u jugoslovenskim filmskim i televizijskim ostvarenjima kao što su serije Kapelski kresovi, Kuda idu divlje svinje, u filmovima Kozara, Bitka na Neretvi, Živi bili pa vidjeli, a poslednju ulogu imao je u hrvatskom filmu Ustav Republike Hrvatske, 2016. godine.[2]
U periodu od 1950—1953. godine bio je član amaterske grupe Zagrebačkog pozorište mladih. Godine 1953. upisuje Akademiju dramske umetnosti u Zagrebu, završava je 1957. godine, a iste godine postaje stalni član Zagrebačkog dramskog pozorišta (danas Gradsko dramsko pozorište Gavela)[1].
Od 1970—1973. godine bio je profesor na Akademiji dramske umetnosti u Zagrebu i direktor dramskog sektora Hrvatskog narodnog pozorišta u Osijeku, a istovremeno i član Hrvatsko narodnog pozorišta u Zagrebu. Tokom 1977. godine bio je upravni pozorišta ESTA u Zagrebu. Od 1978. do 1984. godine bio je stalni član dramskog odela Hrvatsko narodnog pozorišta u Zagrebu kao glumac, a 1983. godine i kao režiser.
Od 1984. godine bio je slobodan glumac, uglavnom angažovan na raznim filmovima stranih produkcija. Od septembra 2003. godine vodio je umetničku organizaciju Netfejs, radeći istovremeno kao glumac, nastavnik glume i kao pesnik.[1]
Radio je i kao kasting reditelj na kratkom filmu Dasa (2008) i filmu Da mogu... iz 2009. godine, koji je ujedno i producirao.
Izdao je roman Svi hrvatski kolovozi[3], pisao eseje kao što je Biti ili ne biti glumac: zapisi o nezahvalnoj profesiji, kao i dela Šašavi riječnik hrvatskoga kazališnog žargona, Šašavih rečnik čudnih riječi, Naglasni sastav standardnog hrvatskog jezika i mnoge druge.[1]
Preminuo je 7. aprila 2018. godine u bolnici u Zagrebu.[1]
Filmografija
[uredi | uredi izvor]God. | Naziv | Uloga | |
---|---|---|---|
1950-e | |||
1953. | Sinji galeb | Pero | |
1960-e | |||
1960. | Nepoznati | ||
1961. | Vrtlarev pas | ||
1961. | Svašta se može dogoditi jednoga dana | ||
1961. | Pustolov pred vratima | ||
1961. | Čovjek od važnosti | ||
1962. | Kozara | Nemac | |
1962. | Skerco za Marula | ||
1963. | U prolazu | ||
1963. | Kandidat smrti | ||
1965. | Laka sonata | ||
1965. | Sasvim malo skretanje | ||
1965. | Osuda inž. Meglara | ||
1965. | Banket | ||
1968. | Laura | ||
1968. | Kratak susret | ||
1969. | Bitka na Neretvi | hirurg | |
1969. | A u pozadini more | ||
1970-e | |||
1971. | Kuda idu divlje svinje | ||
1973. | Zaista zamršen slučaj | ||
1975. | Hotelska soba | ||
1975. | Car se zabavlja | ||
1976. | Kapelski kresovi | pukovnik Tuljusi | |
1976. | Samac | ||
1977. | Marija | poručnik Denk | |
1977. | Akcija stadion | ilegalac | |
1977. | Nikola Tesla | Sanford Vajt, arhitekta | |
1979. | Novinar | Milan, urednik redakcija | |
1979. | Živi bili pa vidjeli | Klari | |
1980-e | |||
1980. | Punom parom | Željko | |
1980. | Velo misto | direktor gimnazije | |
1981. | Kazališni život ili smrt | inspektor | |
1981. | Jelenko | ||
1981. | Nesretan slučaj | ||
1981. | Sitne igre | ||
1982. | Nepokoreni grad | policijski agent | |
1984. | Bombaški proces | Rimaj | |
1984. | Neobični sako | ||
1984. | Nada | francuski oglasnik | |
1985. | Horvatov izbor | Juraj Ratković | |
1985. | Transilvanija 6-5000 | inspektor Perček | |
1986. | Dosije | ||
1986. | Božiji oklop | Grof Benon | |
1987. | Putovanje u Vučjak | Juraj Ratković | |
1987. | Dvanaest žigosanih - Smrtonosna misija | Pol Verlen | |
1987. | Akademija za princeze | ujak Konstantin | |
1987. | Projekat A 2 | guverner | |
1988. | Dvanaest žigosanih | Konobar | |
1988. | Intriga | TV reporter | |
1989. | Zaboravljen | Nemac | |
1990-e | |||
1991. | Božiji oklop 2: Operacija Kondor | Grof Benon | |
1991. | Papa mora umreti | kardinal Spot | |
1991. | U zaklonu | Fjodor | |
1992. | Pesak vremena | šeik | |
1995. | Gospa | otac Ivan | |
1997. | Mirotvorac | ministar Žarko Preljević | |
1997. | Božićna čarolija | narator | |
1999. | Četverored | Petnjarić | |
2000-e | |||
2002. | Potonulo groblje | ||
2003. | Milost mora | ||
2003. | Kapućino na treće mesto | Don Federiko Rubini | |
2004. | Sto minuta slave | Izidor | |
2005. | Lopovi prve klase | državni lopov | |
2005–2008. | Zabranjena ljubav | doktor Bujaš/Deda Mraz | |
2007. | Ponos Ratkajevih | sidoka | |
2008. | Dasa | šef | |
2008–2013. | Odmori se, zaslužio si | Grga | |
2009. | Bitange i princeze | Deda Mraz | |
2010. | Dome, slatki dome | Arčibald Marinković | |
2010. | Instruktor | Dragutin Blažek | |
2010-e | |||
2011. | Najbolje godine | major Vranković | |
2011. | Missione di pace | ||
2011–2013. | Larin izbor | sveštenik | |
2012. | Ljudožder vegetarijanac | profesor Borovina | |
2012. | Nikol, poverljivo | bibliotekar | |
2013. | Ejafjadlajekidl | Osman | |
2014. | Superchondriac | šef brze hrane | |
2016. | Ustav Republike Hrvatske | Hrvoje Kralj |
Nagrade i priznanja
[uredi | uredi izvor]- Sterijina nagrada za glumačko ostvarenje (Novi Sad, 1983. godine)
- Nagrada Vladimir Nazor u kategoriji filmske umetnosti za životno delo, (Hrvatska 2016. godine.)
- Nagrada Fabijan Šovagović na 64. Filmskom festivalu u Puli[4]
- Nagrada za najboljeg glumca u dokumentarno-igranom filmu Hjuston, imamo problem, na slovenačkom festivalu (Slovenija 2016. godine)[5]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b v g d „One hungred and one years of the croatian cinema” (PDF). hrstud.unizg.hr.
- ^ „Preminuo hrvatski glumac Božidar Smiljanić”. Blic. Pristupljeno 7. 4. 2018.
- ^ Svi hrvatski kolovozi / Božidar Smiljanić
- ^ Božidar Smiljanić ovogodišnji laureat nagrade Fabijan Šovagović[mrtva veza]
- ^ Preminuo Božidar Smiljanić seecult.org 7. 4. 2018
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Božidar Smiljanić na sajtu IMDb (jezik: engleski)