Bosna u ranom srednjem vijeku
Bosna u ranom srednjem vijeku, odnosno ranosrednjovijekovna Bosna (grč. χωρίον Βόσονα / zemljica Bosna) bila je srpska istorijska oblast, koja se tokom ranog srednjeg vijeka nalazila u sastavu tadašnjih srpskih država, prvobitne Kneževine Srbije (od 7. do 10. vijeka) i potonje države Vojislavljevića (11. vijek). Obuhvatala je središnji dio geografske oblasti Bosne u gornjem slivu rijeke Bosne, po kojoj je i sama oblast dobila ime.[1][2][3][4][5]
Istorija[uredi | uredi izvor]
Ovaj članak je deo serije o istoriji Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Srbije |
Tokom antičkog perioda, sve oblasti oko gornjeg sliva rijeke Bosne pripadale su rimskoj provinciji Dalmaciji, čija je unutrašnjost tokom 5. i 6. vijeka teško postradala u vrijeme tadašnjih ratova. Doseljavanjem Južnih Slovena na Balkansko poluostrvo tokom 6. i 7. vijeka započeo je novi period u istoriji tih oblasti. U najvećem dijelu nekadašnje rimske provincije Dalmacije nastanili su se Srbi, a tadašnji opseg srpskog etničkog prostora prema zapadu posvjedočen je vijestima franačkog hroničara Ajnharda, koji je u svojim „Analima franačkog kraljevstva“ zabiljležio, pod 822. godinom,[6] da su Srbi narod koji drži veliki dio Dalmacije (lat. Sorabos, quae natio magnam Dalmatiae partem obtinere dicitur).[7]
Prvi pomen Bosne kao oblasti u istorijskim izvorima sadržan je u istoriografskom djelu vizantijskog cara i pisca Konstantina VII Porfirogenita (945-959) pod naslovom O upravljanju Carstvom. U 32. poglavlju, koje nosi naslov „O Srbima i zemlji u kojoj sada stanuju“, pominje se i mala oblast, odnosno zemljica Bosna (grč. χωρίον Βόσονα) i to u sastavu tadašnje Kneževine Srbije. Isti izvor bilježi da se u oblasti Bosne nalaze dva grada: Katera (grč. Κάτερα) i Desnik (grč. Δεσνήκ). Za oba grada predložene su razne ubikacije na širem prostoru srednje Bosne.[8][9]
Posle raspada te srpske države u drugoj polovini 10. vijeka, pretpostavlja se da je Bosna zajedno sa ostalim srpskim zemljama privremeno potpala pod neposrednu ili posrednu vlast Samuilovog carstva (976-1018), a potom dolazi pod privremenu vlast Vizantije. Sredinom 11. vijeka, u vrijeme uspona države Vojislavljevića, tadašnji srpski vladari Mihailo i Bodin šire vlast i prema oblasti Bosne. Prema poznom Ljetopisu popa Dukljanina, Bodin je oko 1081. godine ili nešto docnije za upravitelja u Bosni postavio kneza Stefana. Isti Ljetopis sadrži i druge podatke koji se onose na istoriju Bosne u ovom periodu, pogotovo kada je riječ o oblasnim podjelama i dinastičkim odnosima, ali ta kazivanja nemaju uporište u drugim izvorima, te se stoga u nauci ne smatraju kao pouzdana.[10][11]
Krajem 11. i početkom 12. vijeka dolazi do uspona susjedne Kraljevine Ugarske, koja vremenom uspostavlja svoj uticaj i na Bosnu, kojom od 12. vijeka vladaju banovi, čime započinje novi period u istoriji ove oblasti.[12][13]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Ćorović 1940.
- ^ Ćirković 1964.
- ^ Klaić 1989.
- ^ Mrgić-Radojčić 2004, str. 43-64.
- ^ Živković 2010, str. 149-161.
- ^ Scholz 1970, str. 111.
- ^ Pertz 1845, str. 83.
- ^ Ferjančić 1959, str. 58-59.
- ^ Moravcsik 1967, str. 160-161.
- ^ Kunčer 2009.
- ^ Živković 2009.
- ^ Živković 2004, str. 153-164.
- ^ Živković 2008, str. 49-60.
Izvori i literatura[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Živković, Tibor (2009). Gesta Regum Sclavorum. 2. Beograd-Nikšić: Istorijski institut, Manastir Ostrog.
- Kunčer, Dragana (2009). Gesta Regum Sclavorum. 1. Beograd-Nikšić: Istorijski institut, Manastir Ostrog.
- Mijušković, Slavko, ur. (1988) [1967]. Ljetopis popa Dukljanina (2. izd.). Beograd: Prosveta & Srpska književna zadruga.
- Moravcsik, Gyula, ur. (1967) [1949]. Constantine Porphyrogenitus: De Administrando Imperio (2. izd.). Washington: Dumbarton Oaks Center for Byzantine Studies.
- Mošin, Vladimir, ur. (1950). Ljetopis popa Dukljanina. Zagreb: Matica hrvatska.
- Orbini, Mauro (1601). Il Regno de gli Slavi hoggi corrottamente detti Schiavoni. Pesaro: Apresso Girolamo Concordia.
- Orbin, Mavro (1968). Kraljevstvo Slovena. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Pertz, Georg Heinrich, ur. (1845). Einhardi Annales. Hanover.
- Scholz, Bernhard Walter, ur. (1970). Carolingian Chronicles: Royal Frankish Annals and Nithard's Histories. University of Michigan Press.
- Ferjančić, Božidar (1959). „Konstantin VII Porfirogenit”. Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 2. Beograd: Vizantološki institut. str. 1—98.
- Šišić, Ferdo, ur. (1928). Letopis Popa Dukljanina. Beograd-Zagreb: Srpska kraljevska akademija.
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Blagojević, Miloš; Medaković, Dejan (2000). Istorija srpske državnosti. 1. Novi Sad: Ogranak SANU.
- Živković, Tibor (2004). „Rama u titulaturi ugarskih kraljeva”. Zbornik radova Vizantološkog instituta. 41: 153—164.
- Živković, Tibor (2008). „Ban Borić”. Zbornik za istoriju Bosne i Hercegovine. 5: 49—60.
- Živković, Tibor (2010). „O počecima Bosne u ranom srednjem vijeku” (PDF). Godišnjak Centra za balkanološka ispitivanja u Sarajevu. 39: 149—161.
- Klaić, Nada (1989). Srednjovjekovna Bosna: Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe (1377. g.) (1. izd.). Zagreb: Grafički zavod Hrvatske.
- Mrgić-Radojčić, Jelena (2004). „Rethinking the Territorial Development of the Medieval Bosnian State” (PDF). Istorijski časopis. 51: 43—64.
- Novaković, Relja (1963). „O nekim pitanjima granica Srbije, Hrvatske i Bosne u X v.”. Zbornik Filozofskog fakulteta. Beograd. 7 (1): 153—183.
- Ćirković, Sima (1964). Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga.
- Ćirković, Sima (1995). Srbi u srednjem veku. Beograd: Idea.
- Ćirković, Sima (2004). Srbi među evropskim narodima. Beograd: Equilibrium.
- Ćirković, Sima; Mihaljčić, Rade, ur. (1999). Leksikon srpskog srednjeg veka (The Lexicon of Serbian Middle Ages). Beograd: Knowledge.
- Ćorović, Vladimir (1940). Historija Bosne. Beograd: Srpska kraljevska akademija.
- Fine, John V. A. (1991) [1983]. The Early Medieval Balkans: A Critical Survey from the Sixth to the Late Twelfth Century. Ann Arbor, Michigan: University of Michigan Press.