Bulevar oslobođenja (Novi Sad)
![]() | Ovaj članak sadrži spisak literature, srodne pisane izvore ili spoljašnje veze, ali njegovi izvori ostaju nejasni, jer nisu uneti u sam tekst. |
Bulevar oslobođenja | |
---|---|
![]() | |
Bivša imena | Bulevar 23. oktobra |
Nazvana po | oslobođenju Novog Sada (23. oktobar 1944) |
Održava | Grad Novi Sad |
Dužina | 2700 m |
Širina | 25—50 m |
Konstrukcija | |
Početak izgradnje | 1962. |
Završetak | 1964. |
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/9/96/Welcome_to_bulevar01.jpg/200px-Welcome_to_bulevar01.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/59/Welcome_to_bulevar02.jpg/200px-Welcome_to_bulevar02.jpg)
Bulevar oslobođenja (često samo Bulevar) je bulevar u Novom Sadu, koji se prostire od Železničke stanice do Mosta slobode. Novosađani takođe koriste pojam „Bulevar“ da bi označili ne samo ovu ulicu, već i njenu širu okolinu, tako da ovaj naziv označava i neformalnu gradsku četvrt u Novom Sadu.
Položaj Bulevara[uredi | uredi izvor]
Bulevar oslobođenja se prostire između Bulevara Jaše Tomića i Železničke stanice na severu do Mosta slobode na jugu i dužine je oko 3 kilometra. Značajnije ulice sa kojima se Bulevar oslobođenja ukršta su: Bulevar Jaše Tomića, Bulevar kralja Petra I, Novosadskog sajma, Pavla Papa, Futoška, Jevrejska, Braće Ribnikar, Maksima Gorkog, Bulevar cara Lazara i Narodnog fronta.
Kao neformalna gradska četvrt, Bulevar obuhvata delove sledećih tradicionalnih gradskih četvrti: Banatića, Sajmišta, Rotkvarije, Grbavice, Starog Grada i Limana, odnosno delove mesnih zajednica „Omladinski pokret“, „Sava Kovačević“, „Narodni heroji“, „Žitni trg“, „Vera Pavlović“, „Prva vojvođanska brigada“, „Liman 3" i „Boško Buha“.
Istorija[uredi | uredi izvor]
Bulevar oslobođenja je građen u fazama, od 1962. do kasnih sedamdesetih, a na prostoru gde se danas nalazi Bulevar ranije su se nalazile pretežno stare kuće (sam deo grada u kom se Bulevar oslobođenja nalazi počeo je da se razvija u 19. veku). Do 1991. godine Bulevar oslobođenja je nosio ime Bulevar 23. oktobra, u čast 23. oktobra 1944. godine, dana oslobođenja Novog Sada od okupacije u Drugom svetskom ratu odnosno dana ulaska u grad jedinica Novosadskog odreda i Sedme vojvođanske udarne brigade.
Karakteristike[uredi | uredi izvor]
Bulevar oslobođenja je danas najvažnija saobraćajna i poslovna ulica u Novom Sadu, a mnogi ga smatraju i glavnom ulicom u gradu, kao i neformalnim gradskim centrom. Iako se najvažnije političke, javne i kulturne ustanove Novog Sada nalaze u tradicionalnom gradskom centru poznatom kao Stari Grad, Bulevar prednjači sa poslovnim i zabavnim sadržajima. Na samom Bulevaru, kao i u njegovoj široj okolini, nalaze se moderne poslovne i stambene zgrade, a duž Bulevara su uređene i prostrane pešačke staze, biciklističke staze i drvoredi.
Privreda i poslovanje[uredi | uredi izvor]
Neki od važnijih privredno-poslovnih i javnih objekata (i subjekata) na Bulevaru su:
- Železnička stanica (sama zgrada je na adresi Bulevar Jaše Tomića)
- Međumesna autobuska stanica (sama zgrada je na adresi Bulevar Jaše Tomića)
- Prekršajni sud u Novom Sadu
- Prekršajni apelacioni sud, Odeljenje u Novom Sadu
- Vanparnični odsek Osnovnog suda u Novom Sadu
- Zgrada Naftne industrije Srbije - Gazprom Neft-a
- Zgrada Elektrovojvodine
- Zgrada Dnevnika
- Zgrada Agrovojvodine
- Tržni centar Merkator
- Kineski tržni centar Elefant
- Aleksandar Bulevar centar
- Tržni centar Dalton
- Futoška pijaca
- Zgrada Policijske uprave
- Nacionalna služba za zapošljavanje
- Radio Signal
- Tržni centar Promenada
Na Bulevaru se takođe nalaze i filijale mnogih banaka, kao i razni kafići, restorani i prodavnice.
-
Zgrada NIS-a na Bulevaru oslobođenja
-
Zgrada „Dnevnika“ na Bulevaru oslobođenja
-
Ugao Bulevara oslobođenja i Bulevara Jaše Tomića
-
Ugao Bulevara oslobođenja i Bulevara kralja Petra I
-
Ugao Bulevara oslobođenja i Bulevara kralja Petra I
Obrazovanje[uredi | uredi izvor]
Na Bulevaru se nalazi škola za osnovno obrazovanje odraslih „Sveti Sava“.
Sport i rekreacija[uredi | uredi izvor]
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c7/Sajmiste_bulevar_oslobodjenja01.jpg/200px-Sajmiste_bulevar_oslobodjenja01.jpg)
![](http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/d/da/Sajmiste_bulevar_oslobodjenja02.jpg/200px-Sajmiste_bulevar_oslobodjenja02.jpg)
Na južnom delu Bulevara nalazi se stadion Karađorđe (igralište fudbalskog kluba Vojvodina), a tu su locirani i teniski tereni. Nešto južnije, kod Mosta slobode, nalazi se Limanski park, kao i igralište fudbalskog kluba Kabel.
Saobraćaj[uredi | uredi izvor]
Bulevar oslobođenja ima ukupno šest saobraćajnih traka (dve kolovozne trake odvojene razdelnim ostrvom sa po tri saobraćajne trake u svakom smeru), a na raskrsnicama sedam. Na severnom kraju Bulevara nalaze se železnička stanica i međumesna autobuska stanica. Samim Bulevarom ili ulicama sa kojima se Bulevar ukršta prolazi i većina autobuskih linija gradskog saobraćaja, što utiče na dobru povezanost Bulevara sa ostalim delovima grada.
Linije gradskog prevoza koje prolaze Bulevarom oslobođenja su:
- 7A, 7B, 68, 71, 71A, 72, 73, 74, 76, 77, 78, 79, 80, 81, 84 (celom dužinom)
- 4, 5, 5N, 10, 10A, 10B, 12, 14, 15, 15A, 17, 52, 53, 54, 55, 56, 61, 62, 64, 69 (delom)
Delom Bulevara prolaze i noćne linije 18A i 18B.
Sa obe strane Bulevara nalaze se parking mesta, biciklističke staze i široke pešačke staze, koje su na pojedinim mestima sužene zbog uklapanja nekadašnju mrežu ulica.
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Literatura[uredi | uredi izvor]
- Jovan Mirosavljević, Brevijar ulica Novog Sada 1745-2001, Novi Sad, 2002.
- Jovan Mirosavljević, Novi Sad - atlas ulica, Novi Sad, 1998.
- Milorad Grujić, Vodič kroz Novi Sad i okolinu, Novi Sad, 2004.
- Zoran Rapajić, Novi Sad bez tajni, Beograd, 2002.