Pređi na sadržaj

Gardinovci

Koordinate: 45° 12′ 07″ S; 20° 08′ 04″ I / 45.202° S; 20.1345° I / 45.202; 20.1345
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gardinovci
Glavna ulica i crkva u selu
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobački
OpštinaTitel
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1297
 — gustina47/km2
Geografske karakteristike
Koordinate45° 12′ 07″ S; 20° 08′ 04″ I / 45.202° S; 20.1345° I / 45.202; 20.1345
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina78 m
Površina31,7 km2
Gardinovci na karti Srbije
Gardinovci
Gardinovci
Gardinovci na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj21247
Pozivni broj021
Registarska oznakaNS

Gardinovci (mađ. Dunagárdony) je naselje u južnoj Bačkoj, u Vojvodini, koje pripada opštini Titel. Prema poslednjem popisu iz 2011. godine Gardinovci imaju 1297 stanovnika. Većinu čine Srbi.

Gardinovci je jedno od najmanjih mesta u opštini Titel.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Ovo je najistočnije podunavsko selo u Bačkoj i ono je svega 2,26 kilometara udaljeno od Dunava. Nalazi se kod granice između opštine Titel i Novi Sad. Selo je podignuto na malom poluostrvu lesne terase koja se sa istoka i juga graniči sa aluvijalnom ravni. Ova aluvijalna ravan je bila pogodna za razgranavanje Dunava tako da selo leži na obali Dunavca koji obrazuje Veliku i Malu Krčedinsku adu.

Od Novog Sada selo je udaljeno 37 kilometara, od Beograda 50 km, a od Titela 18 km. Selo se nalazi na 45° 02' SGŠ i 20° 12' IGD. Gardonovački atar graniči se sa sledećim atarima sela: Ločki na istoku, Vilovački na severu, Koviljski na zapadu, na jugu sa rekom Dunav.

Saobraćaj[uredi | uredi izvor]

Geografski položaj sela je bio nepovoljjan jer je imao slabe saobraćajne veze. Izgradnjom auto-puta E-75 Beograd-Novi Sad-Subotica-Budimpešta polažaj je postao značajno povoljniji. Lokalni put spaja selo sa regionalnim putem br. 110 Kać-Budisava-Šajkaš-Vilovo-Titel. Ovaj put je bio sačinjen od sarmatske kocke da bi pre nekoliko godina bio zamenjen novim modernim asfaltnim putem. Železnička stanica je udaljena 5 kilometara od sela.

Dunav je nekada imao vrlo povoljan saobraćajni značaj, pogotovo Dunavac koji je bio plovan čak i za teretne šlepove, danas dunav nema neki poseban značaj za saobraćaj.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Pomeni gardinovačkih pravoslavnih sveštenika sreću se polovinom 18. veka. Bio je 1754. godine paroh mesni pop Jovan Ivković. Drugi podatak je od 24. septembra 1770. godine, kada su popisani gardinovački sveštenici - pomenuti pop Jovan Ivković i pop Sima Ranisavljević. Današnja crkva (1891) je građena 1773-1780. godine, od mešovitog materijala (cigle i čerpića). Taj hram je dugo bio bez tornja; zvona su visila na drvenim stubovima pred crkvom, tzv. "kozama". Toranj je dozidan po odobrenju vlasti tek 1823. godine.[1]

Nakon završetka građanskog rata 1848-1849. godine, popisivana je ratna šteta u pravoslavnim crkvama u Šajkaškoj. Jula 1850. godine izjasnila se opština Gardinovci da traži odštetu za crkvu 3.725 f. 2 novčića. Poverenstvo sa svoje strane je tek malo drugačije procenilo štetu. Predloženo im je za crkvene utvari 810 f., a za opravu i unutrašnji nameštaj crkve još 2702 f. što ukupno iznosi 3512 f. obeštećenja. Ministarstvo ratno u Beču se sa tim saglasilo. To je bila najrealnija procena, postignuta na nivou jedne od Šajkaških opština, jer su se oba iznosa gotovo poklapala.[1]

Stanovništvo[uredi | uredi izvor]

Po popisu iz 1880. godine u mestu živi 1108 stanovnika. U nacionalnom pogledu najviše je Srba - 1029, dok je ostalih zanemarljivo malo: 21 Mađar, 8 Nemaca, 1 Rumun i 49 "ostalih". Do novog popisa za deset godina, stanovništvo se povećalo na 1514. Te 1890. godine je Srba bilo 1291, Mađara 123, Nemaca 100.[1]

Prema pravoslavnoj parohijskoj statistici u mestu je na kraju 1891. godine bilo: jedan pravoslavni sveštenik, 1205 pravoslavaca, 192 pravoslavna doma, 251 učenik i jedna osnovna škola.[2]

Demografija[uredi | uredi izvor]

Gardinovci na mapi Šajkaške

U naselju Gardinovci živi 1204 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 41,6 godina (40,1 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 509 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,92.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine).

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 1.828
1953. 1.714
1961. 1.712
1971. 1.636
1981. 1.515
1991. 1.452 1.426
2002. 1.485 1.495
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.413 95,15%
Romi
  
14 0,94%
Mađari
  
13 0,87%
Jugosloveni
  
8 0,53%
Hrvati
  
4 0,26%
Bugari
  
3 0,20%
Slovaci
  
2 0,13%
Makedonci
  
2 0,13%
Crnogorci
  
1 0,06%
Rusi
  
1 0,06%
Muslimani
  
1 0,06%
nepoznato
  
4 0,26%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v "Srpski sion", Karlovci 1893. godine
  2. ^ "Srpski sion", Karlovci 1892. godine
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]