Goran Obradović Čele

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Goran Obradović
Goran Obradović
Lični podaci
NadimakČele
Datum rođenja(1971-01-29)29. januar 1971.(53 god.)
Mesto rođenjaNovi Sad, Srbija, SFRJ Jugoslavija
Državljanstvosrpsko
Visina1,87 m
Masa74 kg
Sportske informacije
SportAtletika
KlubAK Vojvodina, Novi Sad

Goran Obradović (Novi Sad, 29. januar 1971) atletski je trener koji radi u Atletskom klubu Vojvodina iz Novoga Sada.[1] Aktivni je član stručnog saveta Atletskog Saveza Srbije. Goran je najtrofejniji atletski stručnjak u istoriji Srbije. Dobitnik je mnogobrojnih društvenih priznanja od kojih se izdvajaju sledeća: "Majska nagrada"[2] najviše sportsko priznanje u Srbiji, "Jovan Mikić Spartak"[3] najviše sportsko priznanje u Vojvodini, "Trofej Aleksandar Petrović"[4] najbolji atletski trener za 2014, 2015, 2016, 2017, 2018, 2019, 2021, 2022 i 2023. godinu, "Najbolji trener grada Novoga Sada" za 2013, 2014, 2015, 2016, 2017, 2018 i 2023. godinu.

Karijera[uredi | uredi izvor]

Počeo je da se bavi atletikom još 1982. u Atletskom Klubu Vojvodina iz Novoga Sada kod trenera Ferenca Kamasija. Najveće sportske uspehe je postigao 1991. i 1992. godine, kada je postao vicešampion države u disciplini skok uvis. Studirao je na Fakultetu Fizičke Kulture u Novom Sadu, a diplomirao je na Sportskoj Akademiji u Beogradu. Postao je trener 1995. i svoje prve trenerske uspehe postigao sa grupom skakača: Stevan Zorić, šampion Mediterana u skoku uvis; Đorđe Niketić, šampion Balkana u skoku uvis; Marko Milinkov, šampion Balkana u skoku udalj. U 2005. godini sa svojim kolegom Feđom Kamasijem stvorio je prvi višebojski tim u Srbiji. Taj tim je stvorio veliki broj vrhunskih atletičara. Mihail Dudaš postao je veliki takmičar i osvaja medalje na svetskim i evropskim prvenstvima u svim uzrasnim kategorijama, Igor Šarčević i Slobodan Matijević, uz desetoboj se bave i zimskim sportom bobom i uspevaju da se kvalifikuju za Olimpijske igre u Vankuveru 2010.[5] Dino Dodig i crnogorac Darko Pešić, desetobojci mlađe generacije, uspešno brane boje svojih nacionalnih selekcija.

U periodu od 2014—2016. godine Obradović je radio sa crnogorskom skakačicom uvis Marijom Vuković, koja je u tom razdoblju postigla nacionalni rekord sa 1,95 m.

Obradović[6] svoje najznačajnije rezultate postiže sa skakačicom udalj Ivanom Španović. Od 2013. godine pa do danas, osvojili su 14 medalja sa najvećih međunarodnih sportskih smotri. Jedna od najznačajnijih medalja je svakako ona osvojena na Svetskom prvenstvu u atletici na otvorenom 2013. koja je bila i prva u istoriji srpske atletike. Srbija je čekala 60 godina na Olimpijsku atletsku medalju. Ivana je na Olimpijskim Igrama u Riju došla do bronzane medalje uz novi nacionalni rekord 7,08 m. Pored ove, osvojila je i zlatnu medalju na dvoranskom prvenstvu Evrope u Beogradu 2017. sa trećim rezultatom u istoriji skoka udalj sa 7,24 m.[7] Nakon nekoliko pokušaja najzad su uspeli da se popnu na krov sveta. U Birmingemu na Svetsko prvenstvo u atletici u dvorani 2018. Ivana je osvojila zlatnu medalju i postala prvi svetski prvak u atletici u istoriji Srbije. Neverovatan uspeh postižu na dvoranskom prvenstvu Evrope u Glazgovu 2019. osvojivši zlatnu medalju, treću u nizu, i tako izjednačava rekord koji je držala Nemica Hajke Dreksler. Na svetskom dvoranskom prvenstvu, koje je održano u Beogradu marta meseca 2022, Ivana uspešno brani titulu svetske prvakinje sa skokom od 7,06m. Iste godine u Minhenu dolazi do svoje druge titule Evropske prvakinje sa preskočenih 7,06m.

Proglašen je za najuspešnijeg trenera Srbije za 2023. godinu u izboru Olimpijskog Komiteta Srbije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Atletski Klub Vojvodina”. AK Vojvodina (na jeziku: srpski). 04. 03. 2018. Pristupljeno 04. 03. 2018. 
  2. ^ „Majska nagrada”. Blic (na jeziku: srpski). 05. 07. 2014. Pristupljeno 05. 07. 2014. 
  3. ^ „Spartakova nagrada”. Radio Televizija Vojvodine (na jeziku: srpski). 26. 12. 2013. Pristupljeno 26. 12. 2013. 
  4. ^ „Najbolji u 2014.”. Politika (na jeziku: srpski). 26. 12. 2014. Pristupljeno 26. 12. 2014. 
  5. ^ „Bob tim Srbije”. Vesti (na jeziku: srpski). 28. 02. 2010. Pristupljeno 28. 02. 2010. 
  6. ^ „Intervju”. Sportski Žurnal (na jeziku: srpski). 08. 04. 2018. Pristupljeno 08. 04. 2018. 
  7. ^ „Tablice svih vremena”. IAAF. 21. 05. 2018. Pristupljeno 21. 05. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]