Pređi na sadržaj

Grigorije Davidović-Obšić

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grigorije Davidović-Obšić
Lični podaci
Mesto rođenjaČalma, Austrijsko carstvo

Grigorije Davidović-Obšić ili Grigorije Davidović Opšić bio je srpski slikar i ikonopisac sa kraja 18. veka. Njegova dela su neki od ikonostasa Fruškogorskih manastira.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Grigorije Davidović-Opšić rođen je u sremskom selu Čalma sredinom 18. veka. Opšić je bio bogat čovek tog vremena, a istovremeno i slikar u tada vladajućem baroknom stilu. Grigorij živopisac se javlja 1807. godine kao jedini pretplatnik, jedne filozofske knjige u Čalmi.[1]

Delo[uredi | uredi izvor]

Radio je pod uticajem poznatog ikonopisca a svog učitelja Teodora Kračuna, a njegovi radovi su uglavnom u sremskim mestima. Bio je prvo pomoćnik Dimitrija Bačevića i Kračuna. Bio je plodan živopisac u drugoj polovini 18. veka. Potpisivao se u crkvama i sa "Grigorije čalmanski". Veliki broj ih je postradao tokom Drugog svetskog rata.

U pravoslavnoj crkvi u Irigu on je 1774. godine naslikao Bogorodičin tron. Najpoznatije delo ovog slikara je veliki ikonostas manastira Šišatovac na Fruškoj gori iz 1794. godine, stradao u Drugom svetskom ratu.[2][3] Prethodno je do 4. oktobra 1793. godine "završio oslikavanje manastirske crkve od pevnica do svoda". Opšić je istovremeno bio i ktitor ikonostasa, koji je završio 20. maja 1794. godine. Sledeće delo je radio za crkvu u Divošu 7. oktobra 1795. godine. Tamo je oslikao zidne slike: "Hristov dolazak na zemlju" "na korošu" (horu) i tri ikone na svodu iste pravoslavne crkve.[4] Sklopio je Davidović ugovor sa crkvenom opštinom u Gornjem Tovarniku, 8. maja 1804. godine, radi oslikavanja ikonostasa u tamošnjoj crkvi.[5] Njegovo delo je i živopis u pravoslavnoj crkvi u Laćarku iz 1786. godine.[6] Javljaju se njegovi radovi i u crkvama Opatovca, Jazka, rodne Čalme, Manđelosa, Velikih Radinaca, Platičeva, Ležimira...

U ono vreme, posle smrti Jakova Orfelina, Opšić je bio jedan od najznačajnijih slikara srpskog baroknog slikarstva.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Jefrem Lazarović: "Moralna filozofija", Budim 1807. godine
  2. ^ „MANASTIR ŠIŠATOVAC - Šišatovac”. Vojvodina Travel (na jeziku: srpski). 2012-11-22. Pristupljeno 2021-01-28. 
  3. ^ „PRIKAZ FRUSKOGORSKIH MANASTIRA”. www.fruskagora.rs. Pristupljeno 2021-01-28. 
  4. ^ "Srpski sion", Karlovci 31. jul 1904. godine
  5. ^ Mirjana Lesek: "Umetnička baština u Sremu", Novi Sad 2000. godine
  6. ^ Milanovic, Stefan (2020-12-22). „NAJVEĆE SELO U SRBIJI NALAZI SE U SREMU I BROJI PREKO 11 HILjADA STANOVNIKA”. Politikon (na jeziku: srpski). Arhivirano iz originala 02. 02. 2021. g. Pristupljeno 2021-01-28. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]