Pređi na sadržaj

Gnjilan (Pirot)

Koordinate: 43° 09′ 26″ S; 22° 33′ 11″ I / 43.157333° S; 22.553° I / 43.157333; 22.553
S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Gnjilan
Gnjilan
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Upravni okrugPirotski
GradPirot
Stanovništvo
 — 2011.Rast 2520
Geografske karakteristike
Koordinate43° 09′ 26″ S; 22° 33′ 11″ I / 43.157333° S; 22.553° I / 43.157333; 22.553
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina367 m
Gnjilan na karti Srbije
Gnjilan
Gnjilan
Gnjilan na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj18309
Pozivni broj010
Registarska oznakaPI

Gnjilan je naselje grada Pirota u Pirotskom okrugu. Prema popisu iz 2011. ima 2520 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2478 stanovnika).

Prošlost[uredi | uredi izvor]

Gljilan je 1879. godine imao 87 kuća sa 532 duše, među kojima nije bilo pismene osobe a broj poreskih glava iznosio je 115.[1]

Gnjilan se nalazi zapadno od Pirota, na oko 2-3 kilometra, gotovo kao njegov sastavni deo. Povezan je asfaltnim putem i ima dobre autobuske veze. Na njegovom ataru su rasadnik i pirotska bolnica. Zaštićen je Belavom od hladnih severnih vetrova i izložen suncu čitavog dana.

Domaćički tečaj u Gnjilanu

O nastanku sela i njegovom imenu nema legendi ali može da se pretpostavi da je ime nastalo od stare srpske reči gnjila, što znači „glina“, koje u atarima Gnjilana i susednih sela ima u izobilju i koju koriste nadaleko poznati lončari iz ovih sela. Po njoj su inače dobili ime Gnjilane, Gnjionik, Gnjilište i druga mesta. Deo atara odgovara sitnom stočarstvu, pa je više od jedne trećine domaćinstava imalo pojate. Gnjilan je od davnina čuven po velikim površinama pod vinogradima i po najboljem grožđu i vinu. Oranične površine su pogodne za vinogradarstvo, voćarstvo, ratarstvo i povrtarstvo. Tržišni viškovi su grožđe, vino, rakija, arpadžik. Oskudicu u ogrevnom drvetu su rešavali sa Lužničanima razmenom grožđa za drva. Veliki broj stanovnika, a malo zemlje, pa su oskudica i siromaštvo bili prisutni u velikom broju domaćinstava.

Učenici škole u Gnjilanu 1910. godine

Bilo je mnogo zanatlija u ovom naselju: desetak lončara, pa opančari, krojači, kacari, kolari, kovači, bravari. Bilo je pet do šest rabadžija i nekoliko fijakerdžija a mnogi su išli u pečalbu. Blizina Pirota olakšava prodaju tržišnih viškova i lakši dolazak do novca od prilike do prilike. Selo ima desetak bunara (Klisursći, kod Duplju, Vovsći, Tričkov bunar, bunar na širintu, Džunćin, Čačin, Gospodinsći i Vlatkov bunar) i izvorsku vodu sa desetak česama (Kod školu, kod Zadrugu, Tričkova, Ćućurkova /Čučurćina, Klisurska, Alćevac, Taratorova, Popazova, Bajir češma prema Krajište), ali se često javljala oskudica u vodi pre nego što je priključeno na seoski vodovod. Vodenice na Kosturskoj reci su čitave godine radile (Popazova / Potina, Tornjina i Vlatkova / Kikina i Selimova sa tri, a Golubova sa jednim vitlom).

Pogled iz daljine na selo

Delovi sela: Donja i Gornja Mala.

Kuće pored puta na ulazu u Pirot

Demografija[uredi | uredi izvor]

Deo sela

U naselju Gnjilan živi 1960 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 37,6 godina (37,2 kod muškaraca i 38,1 kod žena). U naselju ima 774 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,20.

Selo 2022.godine

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je porast u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[2]
Godina Stanovnika
1948. 1.342
1953. 1.353
1961. 1.341
1971. 1.453
1981. 1.474
1991. 2.143 2.124
2002. 2.478 2.527
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[3]
Srbi
  
2.366 95,48%
Romi
  
73 2,94%
Jugosloveni
  
2 0,08%
Crnogorci
  
1 0,04%
Hrvati
  
1 0,04%
Mađari
  
1 0,04%
nepoznato
  
14 0,56%
Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ "Otadžbina", Beograd 1880. godine
  2. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  3. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  4. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Dragoljub Zlatković, Mikrotoponimija sliva Rasničke reke i Kosturske reke, Pirotski zbornik br.35-36, 2011

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]